Nijedan učitelj nije savršen bez obzira na to predaje li 20 minuta ili 20 godina. Svatko može pogriješiti, često i zbog previše truda ili zbog nestrpljivosti.

Evo nekih od najgorih pogrešaka koje možete učiniti u nastavi engleskoga:

GOVORITE PREVIŠE

To se može nazvati i sindromom „izgovaranja naglas onoga što bi trebalo zadržati za sebe”. Evo primjera: Sad ćemo igrati jednu igru, ali ćemo se služiti pločom umjesto ovim kopijama koje sam vam planirao/planirala podijeliti, no fotokopirni se uređaj pokvario, pa nisam uspio/uspjela ostvariti svoj naum. Jako mi je žao zbog toga, ali takve se stvari događaju i, eto, trebamo se prilagoditi situaciji.

Naravno, takvo je obraćanje učenicima posve suvišno, a može ih i zbuniti. Ponavljajte u sebi: Tišina je posve u redu. U redu je da učenici u tišini pripreme materijale za igru ili neku drugu aktivnost. Uostalom, mnogo je profesionalnije zadržati za sebe moguće probleme sa školskom opremom.

 ZAVRŠAVATE REČENICE UMJESTO SVOJIH UČENIKA

Učenik kaže: „Playing soccer is…”, a vi odmah upadnete s: „… fun…?” Čuli ste za izraz eager beaver? Katkad je učitelj doista eager beaver i ne daje učenicima dovoljno vremena da smisle pravi odgovor ili riječ. Učenicima treba vremena. Ako odmah skočite i odgovorite umjesto njih, oduzimate im priliku da pokažu koliko su naučili. Uzmite u obzir i to da im to može ići na živce. Što ako je učenik u spomenutom primjeru htio reći boring?

Završavati rečenice umjesto učenika jednako je kao da nekome režete hranu na njegovu tanjuru. Takvo se što čini za malu djecu, ali kad narastu, trebaju se sami služiti vilicom i nožem.

 PITATE IH JE LI IM SVE JASNO

Zamislite da vas netko gleda ravno u oči i pita vas: Jesi li razumio/razumjela? Većina učenika potrudit će se procijediti nesigurnim glasom: Da… Tko je uistinu toliko hrabar da, suočen s učiteljem, prizna kako zapravo nešto ne razumije? Tko bi se usudio pokazati pred cijelim razredom da nije baš genij? Nemojte stavljati svoje učenike u takvu poziciju.

Uvijek postoje drugi, ugodniji i manje upadljivi načini da provjerite njihovo razumijevanje. Pokušajte im postaviti neka pitanja kako biste se uvjerili je li im sve jasno.

PONAVLJATE ZA NJIMA NJIHOVE ODGOVORE

Učenik kaže: „I work at Google.” A vi ponavljate: „You work at Google. Great! You work at Google.”Ponajprije, ponavljanje poput papige za vlastitim učenicima nema nikakvu edukativnu vrijednost. Drugo, činite li to čim oni završe rečenicu, možda im prekidate tijek misli i onemogućujete ih u tome da kažu još nešto. Što ako vam je učenik baš htio reći što točno radi na Googleu?

Kad učenik nešto kaže, dajte mu vremena da to razradi. Ako baš morate nešto reći, neka to bude samo: „How interesting!” I tu stanite kako biste mu dali vremena da dovrši misao.

NE PROVJERAVATE JESU LI RAZUMJELI UPUTE

Dakle, vi ispalite niz uputa i onda kažete: „OK, let’s get started!” U tom trenutku učenici obično počnu šaptati među sobom: „Što je rekao/rekla?”, „Što treba raditi?”

Uvijek provjerite jesu li shvatili što trebaju učiniti. Obratite im se ovako: „U redu, što je prvo? Što ide dalje? Super! Možete početi!” To je za njih nužna vježba, a bilo bi dobro i kad biste prvi zadatak riješili zajedno.

DAJETE IM NEJASNE UPUTE

Ova pogreška ide pod ruku s prethodnom. Upotrebljavajte riječi koje će sigurno razumjeti. Upute podijelite na korake koje je lako pratiti, a ako ih možete i numerirati, to bolje. Ovo posebno vrijedi za zadatke u kojima moraju nešto izraditi.

Kao što je već bilo rečeno, svatko čini pogreške, pogotovo u žurbi i pod stresom. Nemojte se sramiti priznati svoje.