Mnogi ljudi kažu da životinje predosjećaju katastrofu. Iako nije jasno imaju li životinje treće oko ili šesto čulo, moramo pažljivije proučiti vratolomije koje mogu izvesti mnogi naši životinjski prijatelji.

Priče su nevjerojatne, ali istinite: pas može proputovati tisuće kilometara da bi se vratio kući; mačka obiđe svijet da bi pronašla gospodara; krave i konji bježe u panici prije potresa, deve paničare prije pješčane oluje. Takve priče svjedoče o nevjerojatno izoštrenom opažanju životinja. Nije sigurno imaju li neke sposobnosti koje ljudi nemaju. Stručnjaci odbacuju ideju da životinje imaju izrazito razvijena osjetila (ekstrasenzornu percepciju) jer je njihov osjet vida, sluha, njuha, dodira i okusa sličan našemu. Pa kako onda objasniti pojave poput predosjećanja katastrofe ili nepogrešiv osjećaj za smjer.

Na našemu planetu žive milijuni životinja i među njima postoji velika razlika u senzornoj percepciji. Ljudi se noću teško snalaze, ali sovi njezini posebni organi vida omogućuju da vidi u mraku. Čegrtuša može loviti hranu noću jer ima termosenzore koji bilježe toplinu koju emitira njezin plijen.

Ljudsko uho može čuti zvučne valove koji imaju frekvenciju između 20 i 20 000 Hz. Slonovi čuju i zvukove frekvencija nižih od 20 Hz te komuniciraju na daljinu nekoliko stotina kilometara.

Sisavci imaju brkove ili osjetilne dlake koje velikom osjetljivošću reagiraju na dodir i vibracije. Ptičje perje prenosi informacije o zračnim strujama mozgu i na osnovi toga ptice usmjeravaju let. Neke životinje, primjerice som mogu otkriti promjene u tlaku zraka, što objašnjava njihovu uzrujanost prije oluje.

Znanstvene su studije pokazale da golubovi pismonoše mogu osjetiti promjene u Zemljinu magnetnom polju kojima se koriste da bi procijenili svoj položaj. Pčele imaju magnetni senzor dok grade košnicu jer su nove košnice okrenute kao i stare. Sigurno je jedino da svaka vrsta ima svoj raspon percepcije i služi se informacijama koje prikupljaju ta osjetila u skladu sa svojim potrebama i okolinom.