Aktualno
■ SMISAO DOMAĆIH ZADAĆA I RAVNOPRAVNOST U PRIMJENI ■
Domaće zadaće u cjelodnevnoj školi
objavljeno: 17. kolovoza 2023.

U hrvatskome obrazovanju u ovome je trenutku najava uvođenja cjelodnevne nastave odnosno cjelodnevne škole najistaknutija tema. Otvoreno je i javno savjetovanje na tu temu, objavljuju se brojne reakcije pojedinih učitelja i drugih stručnjaka, kao i sindikalnih čelnika, roditelja i svih onih koji se osjećaju pozvanima komentirati temu, no stječe se pritom dojam da je rasprava stihijska i raspršena, da nas udaljuje od sadržaja i njegove srži, razlažući ga na pojedinosti pa i nebitnosti do neprepoznatljivosti umjesto da o sadržaju i to – po budućnost hrvatske djece, školstva i društva – bitnom sadržaju razgovaramo kompetentno i sa smislom; koliko je u priopćenjima i izvještajima, novinskima i inima, zasad dostupno, nije organiziran nijedan stručni panel ili cjelodnevni skup (pa i višednevni bi bio dobrodošao) na tu temu.

Doduše, najavljena su predstavljanja principa i provedbe cjelodnevne škole koja će ministarstvo provesti po županijama, no spominjući raspravu, ne bismo pod tim pojmom trebali razumijevati „kvaziraspravu“ ili „nazoviraspravu“ u kojoj će određena ideja ili koncept biti „izloženi“ i „izručeni“, nego istinsku živu raspravu osoba upućenih u referentno područje, stručnjaka i praktičara koji ga mogu kvalitetno sagledati iz različitih (stručnih) pozicija te pridonijeti da se tako velika promjena – ako do nje uopće treba doći – promisli, organizira i izvede na najbolji mogući način, na dobrobit učenika, učitelja, zaposlenih u obrazovanju, roditelja te – u konačnici – cjelokupnoga društva.

Današnji članak, koji slijedi u nastavku, prije nepunih je mjesec dana objavio američki učitelj, autor i savjetnik u obrazovanju Trevor Muir, čije smo brojne tekstove već donijeli na Školskome portalu. Kao da je čuo o čemu se u zemljopisno udaljenoj Hrvatskoj razgovara (u obrazovnom smislu očigledno je da i nismo odviše udaljeni), u fokusu njegova razmatranja domaća je zadaća. Tekst počinje primjerom iz vlastite učionice (u pravilu svaki njegov tekst tako počinje) – dajući nam primjer kada svojim učenicima dodjeljuje domaću zadaću i zašto, a zatim prelazi na primjere svoje biološke djece koja su u dobi razredne nastave te domaću zadaću i probleme koji se uz nju vežu promatra i iz roditeljskoga i iz učiteljskoga iskustva te, naravno, i iz djetetova iskustva.

Zašto nam taj tekst u ovome trenutku može biti zanimljiv i poučan?

Upravo se domaća zadaća pojavila kao jedan od snažnijih argumenata pri odgovoru na pitanje treba li nam uopće cjelodnevna nastava (škola). Jedna od rečenica koje su najzvonkije zazvonile javnim prostorom bila je ona da, u trenutku kada cjelodnevna škola bude stupila na snagu i zaživjela kao činjenica hrvatskoga obrazovanja, domaćih zadaća više neće biti. Učenici će sve što je po tom pitanju potrebno – obaviti u školi.

U članku U škole se uvodi cjelodnevna nastava: Domaća zadaća pisat će se u učionicama, neće biti potrebe za instrukcijama… objavljenu 23. veljače 2023. u kojem se izvješćuje o uvođenju cjelodnevne nastave, citiran je hrvatski ministar obrazovanja Radovan Fuchs koji kaže:

„Domaća zadaća koja se daje učenicima da još jedanput ponove ili napišu nešto da bi utvrdili gradivo sada se prebacuje u školu i širina tog dijela obuhvata rada s učenicima može biti u grupama, može biti pojedinačno, mogu učitelji ponavljati određene lekcije za koje misle da djeca nisu dobro usvojila.“

U nastavku ministar Fuchs govori o nečemu što je također zahvaćeno tekstom Trevora Muira, a odnosi se na pitanje ravnopravnosti – jednakoga položaja, jednakih izgleda svih učenika. O tome ministar kaže:

„Mi mislimo da neće biti potrebe za instrukcijama i da će na taj način one biti riješene, da ćemo polučiti bolje rezultate i da će sva djeca imati jednake mogućnosti tijekom školovanja.“

Dodaje i ovo: „Na ovaj način zbog tih instrukcija, između ostaloga, mislimo da će ovo itekako pridonijeti da sva djeca imaju iste šanse.“ [Sve je citirano prema spomenutu članku – nap.]

Kakvu iskustvu svjedoči američki kolega koji već radi u sustavu u kojem djeca ostaju u školi dulje nego djeca u Hrvatskoj te koje ga stručne, ali i općeljudske, moralne dvojbe pritom mòrê, možete pročitati u članku u nastavku.

Članak The Equity Problem of Homework objavljen je na mrežnim stranicama Trevor Muir 7. ožujka 2023.

Kada planiram i pripremam nastavu, uvijek nastojim za svakoga učenika osigurati dovoljno vremena da uz razumna ulaganja i napore zadatke uspije dovršiti na nastavi. Ako do kraja sata većina učenika nije ispunila zadaću, uzimam to kao znak da pridruženo vrijeme nije bilo dovoljno te smjesta prekrajam idući sat na način da im omogućim da današnji zadatak mogu nastaviti raditi i sutra te ga uspješno i u miru dovršiti.

Međutim, ako pojedini učenici današnju nastavnu zadaću nisu dovršili zbog vlastitih izbora i odluka, ona se pretvara (molim glazbeni tuš…) – u domaću zadaću.

Pritom domaća zadaća nije kazna. Ona je prirodna posljedica.

KLJUČ JE U RAZLIKOVANJU   

Čvrsto vjerujem da djeca moraju imati svoj život izvan škole, a postoji i obilje istraživanja koja potvrđuju neučinkovitost domaće zadaće, tako da sve to učvršćuje razloge zašto ne volim dodjeljivati domaće zadaće. No, istodobno vjerujem da škola mora biti mjestom gdje mladi ljudi uče biti pouzdani, upravljati vremenom te spoznavati i usvajati radnu etiku. I to je u srži pristupa koji primjenjujem, a zove se: „Kod kuće dovrši ono što nisi napravio u školi.“

Naravno, postoje učenici koji svoj zadatak nisu dovršili iz nekih drugih razloga, ne zbog neusredotočenosti / lijenosti / loših izbora, i sličnoga. Zbog tog uvijek pristupam slučaj po slučaj. Za pojedine učenike nastavak rada kod kuće može značiti rad u mirnijoj okolini, upravo onakvoj kakva im je potrebna. Isto tako, prekid i odmak je ono što bi im također moglo biti potrebno.

Ključ je u razlikovanju.

KAŽNJAVAMO UČENIKE ZBOG ČIMBENIKA KOJI SU IZVAN NJIHOVE KONTROLE

Želim dodati i ovo:

Imam dvoje djece, u prvom i trećem razredu razredne nastave, i oni u pravilu svake večeri imaju neki oblik domaće zadaće (uglavnom je riječ o vježbanju ćitanja i matematike). Nisam uvijek oduševljen tim zadaćama s obzirom na to da su upravo proveli sedam i pol sati u školi izvršavajući zadatke te im je potreban odmor, no istodobno vjerujem procjenama njihovih učitelja da im je potrebna vježba.

I tako, svake večeri – ili većinu večeri – sjednem s njima za stol i završimo što im je preostalo. Moja žena i ja često sjedimo uz njih i pomažemo im na načine na koje možemo. Znam da je svako dijete drukčije, no mogu jamčiti da moja djeca ne bi svoje zadaće obavljala tako temeljito (ili ih uopće ne bi obavljala) bez pomoći svojih roditelja.

To je povlastica. Blagoslov koji moja djeca nisu ničim privrijedila niti su ga zatražila.

Jednako tako, djeca koja nemaju roditelje s vremenom / mogućnostima / voljom za rad s njima – ili koja uopće nemaju roditelje – takve okolnosti također nisu zatražila. Pa ipak, očekivanja da dovrše svoje domaće zadaće jednaka su kao i za moju djecu. A ako to ne učine, često su kažnjena ocjenama, izgubljenim odmorima, zadržavanjem u učionici i na druge načine. U takvim (vrlo uobičajenim) okolnostima kažnjavamo učenike zbog čimbenika koji su izvan njihove kontrole. Kao što i nagrađujemo druge (moju djecu) zbog čimbenika koji su izvan njihove kontrole.

Moja malena djeca ne odlučuju hoće li napraviti domaću zadaću ili ne – mama i tata to zahtijevaju.

No, što kada nema roditelja koji će to zahtijevati i u tome pomoći?

Kakva su vaša iskustva s domaćim zadaćama, ali i ravnopravnošću i jednakim izgledima svih učenika u učionici? Koliko učitelj sudjeluje u ostvarivanju ravnopravnosti i jednakih izgleda, ili su to ideali koji nadilaze učiteljske moći? Vidite li cjelodnevnu školu kao izlaz iz određenih praksa koje se do sada nisu pokazale uspješnima, ili su se pokazale čak štetnima? Hoće li učenici uistinu sve zadaće uspjeti napraviti u školi? Svoja razmišljanja, stavove i iskustva možete podijeliti ispod objave ovoga članka na stranicama Školskoga portala na Facebooku.

■ NAPOMENA ■ izabrala i pripremila: Snježana Mostarkić ■ tekst je mjestimice (iznimno) uređen i prilagođen, a poveznica na izvornik nalazi se na kraju ove napomene ■ Trevor Muir, učitelj i autor knjiga iz područja obrazovanja među kojima su The Collaborative Classroom i The Epic ClassroomSAD: Trevor Muir – mrežne stranice autora i učitelja Trevora Muira ■ izvornik: trevormuir.com  ■