Aktualno
■ OŠ PANTOVČAK, ZAGREB ■
Roditeljska uloga u prevenciji nasilja u školi
objavljeno: 20. lipnja 2024.

Kako sve češće vidimo i čujemo o nasilju koje se događa među djecom, poglavito u školama, pitamo se što možemo učiniti kako bismo kod kuće njegovali pozitivnu obiteljsku klimu, na koji način učiti djecu emocionalnim i interpersonalnim vještinama, kako čuvati odnose sa školom i ostalim roditeljima te kako poticati prijateljstva.

Neki teoretski primjeri i praktični savjeti nastali su na edukaciji Preventing and Intervening in (Cyber)bullying, koja se održala tijekom svibnja u Španjolskoj. Predavačica na Europass Teacher’s Academyju bila je Eva Herrero, dok su primjeri onoga što roditelji mogu učiniti kod kuće nastali u suradnji svih učitelja prisutnih na edukaciji.

Kako bismo poticali poželjna ponašanja možemo:

NJEGOVATI OTVORENU I ISKRENU KOMUNIKACIJU

Katkad je djeci, pogotovo djeci mlađe školske dobi, vrlo teško iskreno govoriti o događajima u kojima su sudjelovali. Još je teže izraziti emocije za koje sami ne mogu pronaći riječi. U tom slučaju ih možemo navesti da govore izmišljenim jezikom (engl. gibberish) u kojemu ne treba biti niti jedna nama poznata riječ, ali trebaju prenijeti kako se osjećaju. Možemo im postavljati i pitanja i komunicirati s njima, jednako uzvraćajući na izmišljenom jeziku. Na kraju im možemo prepričati ono što smo čuli od njih, nagađajući o tome što su rekli, a dijete može navoditi s „toplo” (ako smo blizu odgovora) i „hladno” (ako smo jako daleko od istine).

PROVODITI KVALITETNO VRIJEME S DJECOM

Ovo podrazumijeva poticanje na igru i sudjelovanje u njoj zajedno s djecom (i to ne onu u digitalnom obliku!). Katkad je dovoljno prisjetiti se nekih dobro poznatih (starih) igara poput školice, kartanja (Uno, Crni Petar…), pikula, preskakanja užeta i sl. Također, poželjno je provoditi i vrijeme u prirodi: šetajući, vozeći bicikle, praveći piknike i sl.

UTVRDITI RITUALE I „TRADICIJU”

Odnosi se na vrijeme koje je točno određeno, primjerice za pisanje domaće zadaće, vrijeme za čitanje, vrijeme za igru u parku. Mali rituali su i buđenje u točno određeno vrijeme, kao i fiksno vrijeme za spavanje – koje, zajedno s primjerenim brojem sati, pridonosi boljem jutarnjem funkcioniranju u školi.

Tradicija može biti i posebno čašćenje sladoledom prije nekih većih praznika!

OHRABRIVATI I POTICATI NEOVISNOST I ODGOVORNOST

Ne znači da za svaku stvar moramo djetetu pljeskati, ali ni da mu u svemu moramo „olakšavati” tako što ćemo sve preuzeti na sebe. Neovisnost i odgovornost se njeguju i zaduženjima u kući, npr. pospremanjem sobe, iznošenjem smeća, pranjem posuđa.

POSTAVLJATI JASNA OČEKIVANJA I GRANICE

Kada djeca sukob mogu riješiti sama, u tome im treba dati i prostora i vremena i reagirati u slučaju da dođe do fizičkih nasrtaja. Svakako treba obratiti pažnju na neprimjerene riječi i razgovarati s njima što je poželjno, a što ne, štoviše – što je prihvatljivo, a što ne i koje su posljedice. Jednaka pravila treba postaviti i u školi.

MODELIRATI POZITIVNO PONAŠANJE

Krenemo li od toga da su djeca sklona imitiranju, trebamo obratiti pažnju na govor koji kao odrasli upotrebljavamo i na koji način komuniciramo s ukućanima. Osim toga, neverbalna komunikacija je nešto što djeca jako dobro prepoznaju pa je iskrenost prema njima i drugima ključna u uspostavljanju dobrih odnosa.

UČITI VJEŠTINAMA RJEŠAVANJA SUKOBA

Svaka situacija i interakcija s drugom djecom i odraslima potencijalno može dovesti do neslaganja koje može eskalirati u sukob. Uz iznošenje vlastitih potreba, jasnom komunikacijom o osjećajima, djecu bi se trebalo učiti i da daju povratnu informaciju o tome što su doživjela, ali i da se stave u poziciju druge osobe te kažu što misle o tome što je bila potreba drugoga te kako se on/ona osjećao/osjećala.

 Napisala:  Elena KLADARIĆ, učiteljica RN u OŠ Pantovčak, Zagreb ■