Prije nekoliko dana na internetu sam naletjela na crticu naslova „Nije sve otkazano“. Pisalo je ovako: Sunce nije otkazano.

„Znaš li ti da više od pola razreda misli da je on miš!“ izbezumljeno mi je na sjednici Učiteljskoga vijeća prišapnula kolegica.

”Vi djeco znate da u srijedu nema nastave? Praznik je. Zna li možda netko što obilježavamo 18.

„Najvažniji je novac!… Dajte vi meni novaca i za drugo se ne brinite!“ Tako počinje kratka priča „Novac“ Božidara Prosenjaka s kojo

„Znam! Zvonimir Balog.

Kad se nakon dužeg vremena sretnu dvije učiteljice, često jedna drugu, nakon uobičajenoga „Kako si?”, pitaju: „Koji si sad razred?“ Pa on

Djeco, idemo u kino! Eto, rekla sam. Šutjeti više nisam mogla ni minute.

Znate ono kada ljudi govore o svojim zanimanjima pa kažu da su to htjeli postati još od malih nogu.

Za razred od dvadeset i šest učenika i zadnji dan nastave potrebne su četiri kutije sladoleda.

Dok se izborne teme zahuktavaju i pitanje je dana kada će na dnevni red doći nazivlje ulica i trgova, mi u 2.b već smo duboko u toj problematici.