… prijeći granicu i zagaziti u osobni prostor drugih ljudi.

To je trenutni prijelaz na „ti” u komunikaciji s nepoznatim ljudima, posebno s podređenim ljudima u školama, raznim organizacijama, bolnicama, te grubost u izražavanju. A to je i navika, bez ustezanja, davati primjedbe tuđoj djeci i njihovim roditeljima. Ne diraj, ne viči, ne guraj, ne mlati nogama, govori tiše, ne trči, ne plači, sjedi mirno! I najvažnije – majko, pazi na svoje dijete!

I nijedna uvažavajuća riječ, primjerice:

• „Maleni, ovuda se ne smije ići, pozovi mamu, molim te” ili
• „Zašto si sam, jesi li se izgubio?”,
• „Djevojčice, to ne treba dirati, gdje ti je mama da ti pomogne?”

Nitko nikad ne kaže „hvala” djetetu, tinejdžeru, mladom čovjeku kad ustupe mjesto u javnom prijevozu. To se razumije samo po sebi – mladi ste, stojte!

Sve su te bake uvjerene da dijete ne može biti umorno, bolesno, pospano te da njegova briga, pažnja i dobar odgoj u obliku želje da ustupi mjesto ne zaslužuju zahvalnost. To je dijete, neka stoji, neće se raspasti!

Mama u takvoj situaciji obično šuti, crveni se ili po starom sovjetskom običaju zauzima poziciju napadnute odrasle osobe. Povlači se, grdi i krivi dijete, osjeća se neugodno, čak i kada joj se čini da za to nema razloga.

Moguće je mirno reagirati na sljedeći način:

• „Hvala, ja ću se sama pobrinuti za svoje dijete”,
• „Ne, mene nije sram pred mojim djetetom niti se srami svog djeteta”,
• „Hvala, ali nisam tražila savjet”.

Dijete će na taj način, kao prvo, osjetiti da ste na njegovoj strani.

Kao drugo, nitko vam ne brani da se s njim obračunate kasnije, bez agresivnih starijih nepoznatih ljudi koji vjerojatno nemaju s kim razgovarati i kome prigovarati.

Treće, ova će žena nestati iz vašeg života za minutu, a vaš će odnos s djetetom ostati. A ionako ga je teško očuvati. Stoga nema razloga otežavati situaciju.

Posebna su tema svađe na dječjem igralištu. Možete pronaći stotine članaka s temom: „Kako ispravno davati primjedbe tuđem djetetu” i sva načela koja pišu psiholozi. No realno, pomaže samo jedno: nemate pravo davati primjedbe tuđem djetetu.

I ako i dalje imate neodoljivu želju nekome dijeliti lekcije i ne možete šutjeti – nađite roditelja pa s njim razgovarajte kao ravnopravni ljudi, a ne kao div s mravom, a dijete ostavite na miru!

Važno je zapamtiti da su samo majka i otac zaduženi za odgoj svoga djeteta prema vlastitim principima i pogledima na život. Prema tome, kako savjetuje psiholog Mihail LABKOVSKI, ne komentirajte ako vas nitko nije ništa pitao i gledajte „u svoj tanjur”!

Želite li pomoći, pomozite, a savjete ostavite za svoje najmilije.

Majke u takvim situacijama trebaju ostati na strani svog djeteta. Nemojte ga uvlačiti u rasprave (ni pogledom, ni riječima, vodite se načelom „mi smo odrasli, sami ćemo to riješiti”).

Objasnite djetetu da ne postoji situacija u kojoj bi odrasla osoba trebala njegovu pomoć. Ovo se, uostalom, odnosi i na mjere sigurnosti. Sjedi, čekaj dok odrasli ne raščiste odnose, tebe se to ne tiče. Odrasli su dužni djetetu pružiti mir: ne brini, ja ću te zaštititi, dok si sa mnom, na sigurnom si.

Sve izjave poput „Tako se ne ponaša”, „Vidi što si napravio”, „Sramim te se” ili „Što si dopuštaš?” treba ostaviti za kućne razgovore.

• Nikad ne dopustite da drugi ruše dostojanstvo vašeg djeteta.

………………

NAPOMENA

• Mel.fm – ruski portal posvećen obrazovanju i odgoju.
• Izvor: mel.fm