… da je bolje pričekati godinu dana i valjano je pripremiti. Ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak do sada je forsirala uvođenje kurikularne reforme od početka sljedeće školske godine, iako najveći dio predmetnih kurikuluma još nije recenziran, a nakladnici udžbenika pitaju se na temelju koje inačice kurikuluma trebaju raditi udžbenike.

Kao što je poznato, tek su izabrani i članovi Ekspertne radne skupine (ERS), ali po dosadašnjim postupcima ministrice Divjak ne može se očekivati da će oni imati mogućnost donošenja ključnih odluka. Koliko će na njih utjecati i novoimenovani savjetnik premijera za kurikularnu reformu Radovan FUCHS tek ćemo vidjeti.

No, ono što se zasad zna jest da se za eksperimentalni program prijavilo 215 škola, od kojih su izabrane 72. Zanimljivo je da se iz nekih županija nije prijavila nijedna srednja škola, a iz nekih samo dvije ili tri osnovne i srednje škole, dok je iz drugih županija odaziv bio bolji. Primjerice, iz Ličko-senjske i Karlovačke županije nije se prijavila nijedna srednja škola, a najviše je prijavljenih bilo u Osječko-baranjskoj županiji – čak 13 srednjih škola. U toj se županiji prijavilo najviše i osnovnih škola – čak 16. Iz Koprivničko-križevačke županije nije se prijavila nijedna osnovna škola, a iz Zadarske i Šibensko-kninske prijavila se samo po jedna osnovna škola. Zanimljivo je da većina prijavljenih škola dolazi iz ruralnih područja, dok je interes u velikim gradovima za eksperimentalno provođenje kurikularne reforme bio gotovo zanemariv. Primjerice, iz Zagreba, koji ima čak 109 osnovnih škola, prijavilo ih se samo pet te šest srednjih škola, među kojima tek dvije gimnazije. Iz Splita se prijavila samo jedna škola, i to osnovna. To sve, kažu upućeni, govori o interesu učitelja i roditelja za eksperimentiranjem s njihovom djecom. Zbog takvog broja prijavljenih ministrica nije imala mogućnost velikog izbora pa je tamo gdje je bila prijavljena jedna ili dvije škole uzimala uglavnom njih kako bi teritorijalna pokrivenost bila koliko-toliko ravnomjerna. Tako će u eksperimentu od sljedeće školske godine sudjelovati učenici prvih, petih i sedmih razreda (biologija, kemija, fizika) te učenici prvih razreda srednjih škola, i to uglavnom iz manjih sredina.

BEZ NAJBOLJIH  ■

Među prijavljenim srednjim školama nema najboljih hrvatskih gimnazija, primjerice zagrebačkih – Petnaeste, Druge, Sedme, Šesnaeste, Četvrte, a ni Gimnazije Tituša Brezovačkog. Nema ni splitskih visokokvalitetnih gimnazija, pa ni jedne od najboljih u Hrvatskoj, Treće gimnazije. Od onih koje su svrstavane među najbolje prijavila se samo zagrebačka Peta gimnazija. I dok njezin bivši dugogodišnji ravnatelj Petar MLADINIĆ ne može shvatiti takvu odluku, sadašnji ravnatelj Tihomir ENGELSFELD kaže da oni kao dobra gimnazija nisu mogli propustiti priliku aktivno sudjelovati u tome.

– Ako mi u tome sudjelujemo, onda imamo i utjecaj. Imamo mnogo profesora savjetnika i mentora, nekoliko je profesora sudjelovalo i u stručnim radnim skupinama za izradu pojedinih predmetnih kurikuluma, neki su autori udžbenika i logično je bilo da se i uključimo. Razgovarali smo na nastavničkom vijeću, ljudi su se informirali i odlučili smo provesti tajno glasanje na kojemu je više od dvije trećine profesora bilo za to da se prijavimo u eksperiment – kaže Engelsfeld.

✿ ✿ ✿

Bit ću sarkastičan i reći – nije to kurikularna reforma nego eksperimentalni program Škola za život i sigurno ga je moguće provesti i napraviti promjene, to nije Cjelovita kurikularna reforma, ne odgovara joj ni po čemu, a još manje je ono što bi trebala biti obrazovna reforma

Josip BURUŠIĆ

……………………….

Dodaje da će profesori koji prođu edukaciju predavati i drugim razredima pa onda i svi ostali učenici od toga mogu imati koristi. No na pitanje što će biti ako učenici koji su bili uključeni u eksperimentalnu provedbu zbog mogućeg pada kvalitete budu oštećeni, pogotovo na državnoj maturi, ravnatelj Engelsfeld nema konkretan odgovor.

– Na sastanku ravnatelja pitali smo pomoćnicu ministrice Lidiju Kralj što će biti s državnom maturom i eksplicitno nam je rečeno da će se, neovisno o tome sudjeluje li se u eksperimentu ili ne, posebno paziti da to nema nikakve negativne refleksije na državnu maturu – objašnjava.

OZBILJNA SMO ŠKOLA… ■ 

Njegovi kolege, ravnatelji najboljih gimnazija, takav njegov potez objašnjavanju „kratkim ravnateljskim stažem”, odnosno s „premalo utakmica u nogama”.

I dok ravnatelji koji su svoje škole prijavili za eksperimentalni program rado govore o tome, oni neprijavljeni ne žele da im se spominje ime. Objašnjavaju da ozračje u društvu nije naklonjeno tom eksperimentu te da sama reforma nije kvalitetno pripremljena.

– Ništa se još ne zna, kurikulumi nisu završeni, ne znamo po čemu će se raditi udžbenici, hoće li biti priručnika, tko će ih pisati i na temelju čega, tko će educirati nastavnike. Za nas to nije prihvatljivo, mi smo ipak ozbiljna škola – objasnio nam je razloge zbog kojih mu, kako kaže, nije palo na pamet prijavljivati se na javni poziv.

Mnogi se ravnatelji gimnazija pitaju kakvu će i koju državnu maturu polagati djeca koja završe gimnazije po eksperimentalnom programu, hoće li imati prilagođene testove ili će polagati isto što i njihovi kolege u redovitom programu. Konačno, hoće li ta djeca biti zakinuta te hoće li i tko odgovarati ako dio djece, koji će u eksperimentu sudjelovati, bude oštećen? Jasne odgovore na ta pitanja, kažu, nisu dobili. Slično kažu i nastavnici iz osnovnih škola.

– Zamislite situaciju da dijete dođe kući i kaže da uči po eksperimentalnom programu, a roditelj to prvi put čuje. S tim se ne smije šaliti – kaže nam jedna splitska nastavnica, priznajući da je u njezinoj glavi mnogo dvojbi.

Dodaje da su neki ravnatelji forsirali ulazak u eksperiment zbog „skupljanja bodova” i opremanja škola. A što ako eksperiment na kraju propadne, pita se. Ravnatelji prijavljenih škola misle drukčije.

– Naša je procjena bila da je vrijeme da se škola modernizira. Imamo mlade i energične učitelje koji misle da tako možemo unaprijediti odgojno-obrazovni proces – kaže ravnatelj OŠ Benkovac Tonći KUMAN.

Ističe da je većina članova Učiteljskog vijeća bila za eksperiment, a podržali su ga i roditelji njihovih učenika.

– Kroz pripreme za eksperimentalno provođenje kurikularne reforme učitelji će proći mnogo edukacija i stručnog usavršavanja, steći neka nova znanja i vještine koje će im pomoći upravo u tim nastojanjima da mijenjaju svakodnevnu praksu i unaprjeđuju svoj rad. Očekivanja su velika i vidjet ćemo što će biti, ali ako ne probamo nikad ne ćemo znati jesmo li dobro izabrali i odlučili nešto za dobrobit naših učenika. Dobit ćemo i nešto suvremene opreme, ali nije to bilo presudno za odluku da se uključimo u eksperiment – kratko nam je njihovu odluku objasnila Marijana RAGUŽ, ravnateljica OŠ Ivan Meštrović u Drenovcima.

Zdenko KOBEŠČAK, ravnatelj OŠ Stjepana Radića u Brestovcu Orehovičkom, nije dvojio što treba učiniti.

– Nismo imali jednoglasnu odluku, ali većina je učitelja željela da se uključimo u program, iako će to svima oduzeti i dio vremena i energije potrebnih za ostale projekte koje radimo. Nije nam primarni motiv opremanje škole, jer smo zahvaljujući državi i pojedinim projektima dobro opremili školu. Više nas je ponukalo da kroz eksperimentalni program možemo utjecati na promjene.

TO NIJE OBRAZOVNA REFORMA  ■ 

Ni oni koji su uključeni u eksperimentalni program, a ni oni koji nisu ne žele decidirano govoriti o tome je li on zaista provediv. No, znanstvenik Instituta Ivo Pilar koji godinama istražuje obrazovanje Josip BURUŠIĆ jednostavno kaže – u školama se može provesti sve, ali je pitanje s kakvim rezultatom.

– Bit ću sarkastičan i reći – nije to kurikularna reforma nego eksperimentalni program Škola za život i sigurno ga je moguće provesti i napraviti promjene, to nije Cjelovita kurikularna reforma, ne odgovara joj ni po čemu, a još manje je ono što bi trebala biti obrazovna reforma – oštro će Burušić, naglašavajući da je sve što se napravi uspjeh kad nema jasnih ciljeva.

– Pažljivim čitanjem onoga što je obuhvaćeno eksperimentalnim programom Škola za život vidimo da nije predviđen nikakav sustavan i znanstveno utemeljen način neovisnoga vanjskog vrjednovanja na način kako se u svim obrazovnim sustavima u svijetu to radi niti na način kako su se do sada u hrvatskom obrazovanju vrjednovali slični programi, poput HNOS-a zdravstvenog odgoja. U ovom je slučaju u osnovi sve prepušteno uključenim nastavnicima i učiteljima da procijene jesu li uspjeli. Ne treba biti previše vidovit i zamisliti reakcije roditelja kad nakon nekoliko mjeseci ili godine provođenja programa shvate da im je glavni pokazatelj uspješnosti njihove djece – riječ nastavnika. Slušao sam što govori pomoćnica ministrice Lidija KRALJ i ostao šokiran, oni mijenjaju paradigmu poučavanja i mogućnosti praćenja svladanog programa gradiva prema praćenju ishoda učenja. S druge strane nemaju osmišljen postupak zajedničkoga kontroliranja jesu li predviđeni ishodi postignuti. Šokirao sam se kad sam to čuo. Ali, zato će dobiti željeni rezultat: Uspjeli smo! – procjenjuje Burušić, a to se, dodaje, ne može procijeniti bez znanstvenog praćenja:

– Zanimljivo je da su ušli u taj program, a nemaju znanstveno praćenje niti predviđanje mogućih negativnih posljedica i njihova utjecaja na djecu. A to je u eksperimentu potrebno uzeti u obzir. Recimo da se pokaže da je taj program neučinkovit ili da nije kvalitetan. Hoće li djeca koja su godinu dana radila po njemu, dakle po drukčijoj paradigmi i uvjetima, moći jednako uspješno nastaviti školovanje po staroj paradigmi? Na kraju, hoće li se neusklađenost između sadržaja sadašnjeg i eksperimentalnog programa u nekom budućem školovanju pokazati kao neuspjeh u obrazovanju?

✿ ✿ ✿

 Bez recenzija za veći broj predmeta, samim time i bez zadnjih inačica kurikuluma, a i bez udžbenika, radnih bilježnica i priručnika, bez makar i brzopoteznog osposobljavanja učitelja… Dakle, bez svega toga, prema najavi naše ministrice, za manje od 150 dana eksperiment kreće u škole

Željko STIPIĆ

 ……………………….

Na pitanje bi li dopustio da mu djeca sudjeluju u eksperimentalnom provođenju reforme odgovara:

– U lagodnoj sam poziciji da ne moram donijeti odluku. Ako bih stvarno morao, veća je vjerojatnost da bih bio protiv, ali bih i kao niz puta do sada poštovao želje svoje djece.

MOŽE BITI OZBILJNIH ŠTETA  ■ 

– Kad se u životu nečeg prihvaćaš nespremno, onda naš narod kaže da ideš grlom u jagode. Bez recenzija za veći broj predmeta, samim time i bez zadnjih inačica kurikuluma, a i bez udžbenika, radnih bilježnica i priručnika, bez makar i brzopoteznog osposobljavanja učitelja… Dakle, bez svega toga, prema najavi naše ministrice, za manje od 150 dana, eksperiment kreće u škole – odmah na početku upozorava Željko STIPIĆ, predsjednik Školskog sindikata Preporod.

Dodaje da se nikakvih koristi od forsiranja eksperimentalne faze ne može ni uz najbolju volju sjetiti. – Međutim, šteta i to brojnih, a bogme i ozbiljnih, mogu. Kao prvo, ne znam je li ministrica svjesna da dio, ovog puta, ozbiljno može u pitanje dovesti cjelinu, odnosno da poteškoće, propusti i problemi u eksperimentalnoj fazi mogu kompromitirati cijeli projekt. Gimnazijalci prvaši vrlo će vjerojatno u buduće tri godine nakon jednogodišnjeg eksperimenta morati nadoknađivati propušteno i popunjavati rupe i manjkavosti u znanju kako bi dobro položili državnu maturu. Kad govorimo o rupama u znanju, samo je pitanje hoće li se popunjavati skupo plaćenim instrukcijama ili nekom posebno organiziranom dopunskom nastavom. Prvo će plaćati roditelji, drugo porezni obveznici. Odgovornost ne će za to snositi nitko, jer kad se sve to bude događalo tko zna gdje će biti aktualna ministrica Divjak koja će se pamtiti po olako obećanoj brzini provođenja reforme – ističe Stipić i ironično dodaje:

– To što većina škola ignorira ovaj eksperiment podsjetilo me na vic o čovjeku koji vozi krivim smjerom autocestom i čudi se kako mu toliko automobila ide u susret.

Zagovornik je, kaže, eksperimentiranja, ali ne ovakvog.

– Svaki eksperiment mora imati neke parametre u fazi pripreme, odnosno hodogram aktivnosti koje su izvedive u realnom vremenu. Sve ostalo znači zatvarati oči pred problemima. Jasno je da nema vremena za ozbiljnu pripremu i po mojoj procjeni nedostaje barem pola godine. Važno je napomenuti da nikakvo vrijeme ne bi riješilo problem učenika prvih razreda srednje škole, jer to naprosto nije dobro osmišljeno – tvrdi Stipić i predlaže:

– Rješenje je razuman uzmak, po mome mišljenju to ne bi bilo povlačenje, kukavičluk i malodušnost nego upravo suprotno – hrabrost i odgovornost. Da mi je dijete u prvom razredu gimnazije nikako ne bi pristao na to da bude u eksperimentalnom programu, a da je u prvom ili petom razredu osnovne škole dobro bih razmislio.

Dvoji o tome tko forsira reformu – ministrica Divjak ili stranka koja ju je postavila.

– Vrlo je nejasan odnos između nje i stranke čiji član nije, a stranka svoju političku budućnost vezuje za njezin rad – zaključuje Stipić. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine ]