Školstvo u medijima
IZ DRUGIH MEDIJA: ŠKOLSKE NOVINE > IZV. PROF. DR. SC. TAMARA GAZDIĆ-ALERIĆ, UČITELJSKI FAKULTET U ZAGREBU
Svi se „razumiju” u nogomet i hrvatski jezik
objavljeno: 7. svibnja 2018.

… na Katedri za hrvatski jezik i književnost, medijsku i scensku kulturu zagrebačkog Učiteljskog fakulteta. Uređene zemlje uzimaju u obzir rezultate državne mature i nacionalnih ispita, pa i rezultate PISA projekta, kao polaznu točku od koje se kreće korak po korak u poboljšavanju obrazovnog sustava. Gazdić-Alerić upozorava da je kod nas već i polazna točka – snimanje postojećeg stanja – izostala. Trebalo je postupno mijenjati stvari koje u sustavu ne valjaju. Ali to ionako trebamo raditi stalno, ne samo tijekom provođenja reforme.

Na pitanje zašto je hrvatski jezik toliko podcijenjen u obrazovnom sustavu vlastite zemlje, odgovara da se jezik kao temelj nacionalnog identiteta Hrvatima osporavao na tragu svih političkih hegemonija kojima su Hrvati u povijesti bili pritiskani.

Dakle, negiranje hrvatskoga jezika u bliskoj povijesti nosilo je i snažne političke konotacije. Posljedice su ostale vidljive i danas. Inicijative da se, zbog uštede na prevoditeljima, bliski jezici poput hrvatskog i srpskog spoje u jedan jezik, suprotne europskim zakonskim regulativama, nisu prošle, iako se povremeno javljaju marginalne skupine pojedinaca koje pokušavaju podmetnuti davno prevladanu ideju o zajedničkom jeziku bivše nam države.

✿ Zašto većina ljudi smatra da materinski jezik ne treba učiti?

Vjerojatno zato što na umu imaju samo komunikacijsku kompetenciju, a zanemaruju jezična znanja. Učenje jezika traži mnogo vremena i napora. Kada je u pitanju hrvatski jezik, mislimo da nam ne treba dodatni napor dok nam nije problem uložiti vrijeme i napor kada učimo strani jezik, to nam se nekako čini normalnim. A tek na temelju znanja možete razviti kvalitetnu komunikacijsku kompetenciju. Samo na temelju znanja možete i kritički promišljati o sadržajima koje ste pročitali. To se i traži od učenika u istraživanjima poput PISA-e i državnoj maturi. Stoga je pogrješno misliti da materinski jezik ne treba učiti.

✿ Na temelju izražavanja naših političara i drugih javnih osoba, što možete zaključiti o njihovu vladanju hrvatskim jezikom? Stječe se dojam da se standardnim jezikom ne služe najbolje…

Tema moga doktorskog rada bila je upravo vezana za obilježja javnoga govora. Proučavala sam politički diskurs. Neki naši javni govornici, nažalost, dobar su primjer neznanja hrvatskoga standardnog jezika. Političari, ali i ostali javni govornici trebali bi biti uzor u društvu, pa i kada je jezik u pitanju. Kod nas to nije slučaj, jer gotovo svakodnevno možemo slušati njihove govore na mjesnim idiomima, pa čak i s obilježjima susjednih nam jezika, a o riječima preuzetima iz engleskoga da i ne govorimo. Sve to pokazuje i njihov odnos prema samome učenju – time pokazuju da nisu smatrali potrebnim naučiti hrvatski standardni jezik koji je upravo stvoren za zajedničku, javnu komunikaciju. Nažalost, takav primjer daju onda i mladima.

✿ Što vam najviše smeta kod naših javnih govornika?

Smeta mi olaka uporaba jezika sa svrhom napadanja političkih protivnika, neargumentiranog blaćenja, iznošenje velikog broja neistina u javni prostor. Tome svjedočimo i u ovome sada i u prošlom izboru voditelja Ekspertne radne skupine za provođenje kurikulne reforme. A kada se i dokaže da su iznosili neistine, nikome ništa. Sustav odgovornosti ne postoji. Kada bi se na državnoj razini o tome povelo računa, razmišljalo bi se o tome objaviti neistinu iako smo je svjesni ili ne. Uništiti kome život iznošenjem neistine ili provjeriti informaciju i ne objaviti je.

✿ Bi li uopće smjeli u državnim službama, Saboru raditi ljudi koji ne vladaju hrvatskim standardnim jezikom?

Ne bi, naravno. To bi, među ostalima, bilo regulirano i zakonom o hrvatskom jeziku. Zalažem se i za uvođenje hrvatskog jezika na visokoškolske ustanove, na fakultete. Postoji velik interes na različitim fakultetima za jezik struke. Primjerice, pravni jezik ima svoje specifičnosti, medicinski svoje, tehnički fakulteti svoje. Dobra jezična kompetencija stručnjaka trebala bi biti u interesu cijelog društva. Zanimanje ljudi iz različitih struka postoji za takvim predmetima, kolegijima, ali nadležni dosad nisu ozbiljno prepoznali tu potrebu. Vjerujem da se u posljednje vrijeme ipak krećemo u pozitivnom smjeru, jer se nedavno i rektor Damir Boras javno složio s tom idejom.

✿ Može li se jezik u potpunosti naučiti?

Odmah kažem – ne! Jezik je vještina koju usavršavate cijeli svoj život. A pogrješno je tvrditi da ste nekom vještinom potpuno ovladali. U mladosti sam trenirala karate i uvijek me je oduševljavalo vidjeti kako svjetski prvak na svakom treningu ponavlja prvu katu od koje se počinje u karateu. Svaki se put može bolje. Isto je i s jezikom.

✿ Forsira li se previše prirodoslovlje i informatika nauštrb hrvatskoga, ali i drugih humanističkih predmeta poput Glazbene i Likovne kulture, koje su također marginalizirane?

Informatika je neminovnost i slika svijeta u kojem živimo. I naravno da treba podići razinu informatičke pismenosti naših učenika, pa i nastavnika. S druge strane, ne razumije se da je u pozadini cjelokupnog STEM područja humanizam, humanističko obrazovanje. To su u antici jako dobro znali. Ne možete dobiti izgrađenog čovjeka bez dobroga humanističkog obrazovanja.

………… ✿ ✿ ✿ …………

Političari, ali i ostali javni govornici trebali bi biti uzor u društvu, pa i kada je jezik u pitanju. Kod nas to nije slučaj, jer gotovo svakodnevno možemo slušati njihove govore na mjesnim idiomima, pa čak i s obilježjima susjednih nam jezika, a o riječima preuzetima iz engleskoga da i ne govorimo

………… ✿ ✿ ✿ …………

✿ Kakve su jezične kompetencije vaših studenata, s kakvim predznanjima dolaze iz srednjih škola, u čemu im treba najviše pomoći?

Budući da obrazujemo učitelje koji će poučavati materinski jezik u školi, tome pridajemo mnogo pažnje. Ali bojim se da su jezične kompetencije studenata sve slabije. Razlog dijelom leži u negativnoj selekciji, a dijelom u vrlo lošem statusu učiteljske profesije u društvu. Problem je i u tome da kada ih na prvoj godini pitam tko je od njih imao nastavu iz jezika u srednjoj školi u okviru predmeta Hrvatski jezik samo ih nekolicina digne ruku.

✿ Kako biste vi uredili satnicu i kurikul hrvatskog jezika?

Bilo bi mudro odvojiti hrvatski jezik od književnosti. Time bi se dobila odvojena satnica za hrvatski jezik, pa bi se na jezičnim kompetencijama sustavno radilo i u srednjim školama. Svakako bi bilo dobro jezik predavati na primjenjiv način, tako da se znanja primjenjuju na situacije i tekstove koji će im trebati u životu. U novoj inačici kurikula hrvatskog jezika sviđa mi se što je naglasak stavljen na jezične djelatnosti – slušanje, govorenje, čitanje i pisanje. To je iznimno važno, ali se pritom ne smiju, ponovno napominjem, zaboraviti temelji – jezična znanja. To je kao da gradite kuću od krova, a temelja nemate.

✿ Što zamjerate predloženom kurikulu hrvatskog jezika?

Izostao je opis sadržaja, ishodi nisu dobro postavljeni, nisu u ovom obliku mjerljivi. Mnoge su jezične činjenice pomaknute u više razrede poput općih i vlastitih imenica. Čini mi se da se time sposobnosti učenika podcjenjuju, jer se smatra da učenici nisu sposobni razumjeti neke osnovne pojave. Iz moje se prakse pokazalo da to nije tako. Teško je objasniti neke jezične sadržaje ako ih niste povezali s drugim jezičnim činjenicama. Primjerice, kako ćete od prvog razreda objasniti malo i veliko početno slovo u nazivima mjesta, životinja i ljudi, ako se ne dotaknete vlastitih i općih imenica? Nadalje, osobito me je začudila jedna rečenica na 163. stranici kurikula za hrvatski jezik: Učenik će se jezično najbrže razvijati u okolnostima u kojima dobiva poticaje za jezično komuniciranje; pritom valja izbjegavati stalno upozoravanje na pogreške i poticati ga na samoispravljanje vlastitih pogrješaka. Kako ćete nekoga nešto naučiti ako ga ne ispravljate i ne pokažete mu što je ispravno?! A ako učenik može sam ispraviti svoje pogrješke, znači da je to gradivo naučio i njime ovladao, pa ne znam što radi u školi. Ne shvaćam ni činjenicu da se uporno u svim kurikulnim dokumentima rabi termin kurikulum’, koji nije tvoren u skladu s pravilima o prilagodbi latinskih riječi hrvatskomu standardnom jeziku i koji nije u skladu s normativnim Hrvatskim pravopisom, koji je to isto Ministarstvo preporučilo. Taj termin treba promijeniti u svim dokumentima, pa i u Strategiji obrazovanja, znanosti i tehnologije. Stručnjaci su još prije desetak godina o tom terminu sve rekli. Kod nas se izgleda svi razumiju u hrvatski jezik, svi se njime bave, svi imaju nekakvo mišljenje i prijedloge, bez obzira na to jesu li stručnjaci ili čisti laici. Izgleda da se kod nas svi takoreći razumiju u nogomet i hrvatski jezik. Nažalost, ta ustrajnost u nepravilnosti govori o nepoštovanju struke, a između ostalih govori i o tome da se nije poštovala recenzija Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u kojoj se ta promjena, uz ostale, navodi kao prijeko potreban uvjet da bi recenzija bila pozitivna.

✿ Dakle, i dalje su potrebne dorade?

Naravno. Nažalost, nisam sigurna da mjerodavni tako misle, jer ispravci iz prispjelih recenzija još nisu uvršteni u posljednju inačicu iz veljače, a iako nisu pribavljene ni sve recenzije ide se navrat-nanos u izradu eksperimentalnih udžbenika i nastavnih sredstava na temelju nerecenziranih dokumenata. Resorno ministarstvo smatra kako će taj problem riješiti, tako je barem navedeno na mrežnim stranicama Ministarstva, time što će samo prilagoditi nastavni proces prispjelim recenzijama uz podršku učiteljima i nastavnicima na koje se bitnije promjene kurikula odnose. Problem je već u definiraju ovoga ‘bitnije’, jer tko će i kako izmjeriti što je to bitnije, a što iz recenzija ne treba prihvatiti. Naravno da ne možemo reći da smo proveli reformu i da je sad tome projektu kraj. Zato ne treba biti pod pritiskom i žuriti se kada su u pitanju tako važne stvari s dugoročnim posljedicama na pojedinca i društvo. Reforma nije revolucija, nego evolucija. I ne smije imati kraj. U reformi je trebalo poći od toga što naši učenici trebaju znati i umjeti kada iziđu iz pojedine faze obrazovanja, koje kompetencije trebaju imati u 21. stoljeću, a onda vidjeti kakve učitelje i nastavnike trebamo da bismo učenike za to osposobili. Prema tome trebamo urediti visokoškolske programe na fakultetima koji obrazuju učitelje i nastavnike te provesti sustavno i kvalitetno doškolovanje sadašnjih učitelja i nastavnika i osigurati njihovo stalno kvalitetno usavršavanje. Kako vizualizirati plan ako ne znate odakle krećete i kamo idete?

✿ Može li eksperimentalna provedba reforme uopće uspjeti?

Eksperimentalno će se provesti, to je politička volja, ali o uspjehu možemo govoriti tek kada ona u svom cjelovitom opsegu zaživi u cijeloj vertikali obrazovnog sustava i kada istraživanja pokažu kako su učenici nakon pojedinih faza obrazovanja dobili one kompetencije koje su potrebne u suvremenom društvu. Reformu je moguće provesti tek kada se iz nje povuče politika u onom dijelu u kojem joj nije mjesto i da se prednosti struci. To je prevažna odluka za naš narod.

………… ✿ ✿ ✿ …………

Bilo bi mudro odvojiti hrvatski jezik od književnosti. Time bi se dobila odvojena satnica za hrvatski jezik, pa bi se na jezičnim kompetencijama sustavno radilo i u srednjim školama

 ………… ✿ ✿ ✿ …………

✿ Za što je sve znanje i kvalitetno vladanje materinskim jezikom važno osim svakodnevne komunikacije?

Jezikom iskazujemo misao. U znanosti na primjer ne možete biti dobri ako ne znate čitati s razumijevanjem, sažimati sadržaje, odvajati bitno od nebitnoga, oblikovati razumljiv, pravilan tekst, oblikovati zaključak. Slično je i u drugim djelatnostima. Bilo je mnogo pokušaja reformi od osamostaljenja Hrvatske, svaki je put propuštena prilika da se poveća satnica materinskog jezika. Zato mi nije jasno da vlasti, koje guraju reforme, ne primjećuju da je u pozadini svakog predmeta, pa i onih iz STEM područja, te i svih stranih jezika – znanje vlastitoga, hrvatskog jezika. I da su ta znanja, te kompetencije ključ svega.

✿ Treba li povećati satnicu hrvatskog jezika?

Satnicu svakako treba povećati. Nažalost, novi kurikul to ne predviđa, iako smo se tome nadali nakon što su javno i ministrica Divjak i njezin savjetnik Alavanja izjavili da će satnica hrvatskog jezika biti povećana. Satnica bi morala biti povećana barem za jedan sat tjedno, kakva je bila prije smanjivanja 2006.

✿ Jesu li učenici preopterećeni?

Jesu, zato treba biti oprezan s povećanjem satnice. Jer, da biste nekome povećali satnicu, morate negdje uzeti. Svaki će nastavnik reći da njegovu predmetu treba nekoliko sati više. Zato smatram da je napravljena velika pogreška što nije u samome startu snimljeno postojeće stanje u školstvu. Nismo razlučili što je potrebno, što nije, što se nismo zabavili sadržajima predmeta, jer mora li zaista dijete u osnovnoj školi znati detaljnu građu gujavice ili u trećem razredu detaljnu povijest Zagreba? A nismo se dotaknuli ni neprilagođenih tekstova pojedinih udžbenika učenicima. Ponavljam, žurimo s provođenjem reforme, a ne vidim razloga za to.

✿ Kako promijeniti loš, nečitak rukopis, lošu grafomotoriku učenika?

Vještine poput motorike treba razvijati od malih nogu. Razvoj grafomotorike povezan je s razvojem pojedinih centara u mozgu. Nije loš rukopis djeteta samo posljedica nepoznavanja slova, nego nedovoljno razvijene ruke. Dakako, sve veća okupiranost mladih mobitelom i ostalim napravama, na kojima svi tipkaju, a rukom se piše rijetko, tome ne ide u prilog. Ali tim se problemom moramo baviti sustavno. Sustav treba urediti da do kraja školovanja učenici rukom svakodnevno pišu određene tekstove. To djeci ne mogu imputirati sami učitelji, pojedinci, nego obrazovni sustav u cjelini. Reforma to ne predviđa, a bojim se da najavljivana digitalizacija školstva ne ode tako daleko da učenici više neće znati pisati.

✿ Trebamo li pristati na podcjenjivanje vlastitog jezika samo zato što smo takoreći malen narod?

Nema ni malih ni velikih jezika, Europska unija priznaje sve službene jezike i u njenim se institucijama možete izražavati na svome materinskom jeziku. A dokazano je da se najbolje izražavamo na vlastitom jeziku. To konačno treba prepoznati i prosvjetna vlast.

■  ■  ■  Nagrade i kazne  ■  ■  ■ 

Kvalitetne učitelje, nastavnike, profesore treba nagraditi. Ravnateljima nedostaje pravilnik o nagrađivanju da bi konkretno, financijski mogli nagraditi svoje vrhunske učitelje i nastavnike. Ne samo prosvjetare, koji povlače sredstva iz europskih projekata, kao što je prijedlog resornog ministarstva, nego upravo one koji pridonose da izvođenje nastave i kvaliteta znanja budu bolji. Time bi ujedno podigli status učitelja i nastavnika u našem društvu, dalo bi im se do znanja kako se njihov dodatni napor i rad cijeni. S druge strane, svakako treba regulirati i kazne za one za koje se godinama zna da rade loše, da se koriste neprimjerenim metodama, da učenike omalovažavaju grubim i neprimjerenim rječnikom, dopuštaju da im ideologija i svjetonazor utječu na rad. Ravnatelji zasad takvim djelatnicima praktički ne mogu ništa. Takvi ljudi bacaju mrlje na cjelokupan sustav, što nije pošteno, jer naša prosvjeta ima niz divnih, krasnih ljudi i učitelja, onih koji su podigli poštene i radišne ljude, koji su obrazovali stručnjake kojima se klanja cijeli svijet.

…………………………………………………………………