Poznajemo također učitelje koji su nekako sramežljivi i nesigurni, ali su isto tako prilično dobri učitelji.

Postoje dobri učitelji svih vrsta osobnosti, veličina i oblika. Znači, poučavanje je umjetnost, ne znanost. Stoga je vrednovanje učitelja teško, jer ne možete jednostavno slijediti upute. Postavlja se pitanje koju vrstu mjerenja koristiti? Mislim da bismo trebali koristiti mješavinu mjerenja.

Najvažnija mjera trebaju biti rezultati testova učenika u razredu. Koliko brzo napreduju? Iz godine u godinu shvatili smo da imamo ‘Učitelja A’ i njegove učenike koji u godini dana nauče gradiva za 1,4 godini. To je dobar učitelj. Možda ne moramo ni znati kako mu to uspijeva, ali ako učenici uspiju svladati 1,4 gradiva jedne školske godine, to je dobar učitelj.

Ako imate ‘Učitelja Z’ čiji učenici nauče polovicu gradiva jedne školske godine, možda nikad nećete saznati zašto se to događa, no to je znak za uzbunu.

Rezultati testova trebaju biti važni, ali to ne može biti jedini pokazatelj. Moraju postojati subjektivne ocjene koje nude drugi stručnjaci. Mislim da fakulteti, administratori i kolege trebaju naći način. U većini škola većina učitelja zna tko je stvarno dobar učitelj. Isto tako znaju tko je loš učitelj i očigledno je stvar subjektivna. Neki učitelji naravno predaju fenomenalno kada imaju promatrača u učionici tako da ni to nije savršena mjera. Ali ako je moguće imati niz mjerenja kao što su rezultati testova, ocjene kolega, ravnatelja i vanjski promatrači, onda možemo dobiti bolji pokazatelj. Cilj je dobiti nekakav pokazatelj.

I na kraju je važno reći da ovdje nije potrebno dizati uzbune, ako je učitelj prosječan – znate, ne trebate biti cjepidlake, ali postoje učitelji koji su daleko ispod prosjeka i oni su prilično uočljivi. I s njima treba nešto poduzeti.

………………

NAPOMENA

• Big think – stranica koja iz „mora” informacija želi izdvojiti bitno, sagledati cjelokupnu sliku i u fokusu imati znanje.
• Izvor: bigthink.com