Strojarsko brodograđevna škola za industrijska i obrtnička zanimanja u Rijeci obilježila je polovicom ožujka 70 godina svoga postojanja. Osnovana je nedugo nakon Drugoga svjetskog rata kao Vojno-industrijska škola pri Poduzeću „3. maj”. U početku je Škola bila internatskog tipa i pod vojnom upravom pa su učenici pitomci učili i stanovali u njoj, a poslije završenog školovanja bili su obvezatni u brodogradilištu raditi najmanje pet godina. Budući da se brodogradilište ubrzano razvijalo, rastao je i broj učenika. Tijekom godina djelovala je u okviru Tehničkoga školskog centra koji je 1978. integriran u Centar usmjerenog obrazovanja industrijsko-tehničkih kadrova koji su činili Tehnički školski centar i Metalno-saobraćajni školski centar.

Ravnateljica Evica KOZERA

………………

– Prije 35 godina škola je bila dio Tehničkoga školskog centra koji je imao oko 2700 učenika s više od 160 nastavnika, ali se 1992. godine podijelio na tri škole. Kad su počeli problemi u brodogradnji, a kriza i recesija uzeli maha u još nekim djelatnostima, osjetilo se to i u školi kojoj sva ta događanja nisu išla na ruku i broj učenika počeo se smanjivati. Od nekadašnjih šestotinjak učenika škola se unatoč prilično atraktivnim zanimanjima za koja obrazuje s vremenom svela na jedva 54, koliko ih ima danas, a taj drastičan pad broja učenika najveći je u posljednjih pet godina – rekla nam je ravnateljica Evica KOZERA.

Škola je uvijek bila cijenjena i na glasu, jer je obrazovala kadrove za cijelu riječku brodogradnju, za drvnu struku, a danas nažalost u prvom razredu imaju jednoga jedinoga upisanog učenika u programu za brodske mehaničare.

• RIJETKI ŽELE U DEFICITARNA ZANIMANJA

– Obrazujemo učenike u trogodišnjim zanimanjima po jedinstvenom modelu obrazovanja u kojemu ima 900 sati prakse godišnje. Obrazujemo instalatere grijanja i klimatizacije, vodoinstalatere, brodske mehaničare i stolare i sve su to deficitarna zanimanja, a mi ipak nemamo kandidata za upis. Učenika je doista malo i svake nam godine broj učenika pada iako su njihova zanimanja tražena na tržištu rada, ti mladi ljudi dobiju posao odmah nakon završetka školovanja, a mnogi dobivaju i stipendije od budućih poslodavaca i svejedno je malo zainteresiranih za upis. Mnogi ne znaju da je Drvna industrija Klana naš poslovni partner, da oni stipendiraju i zapošljavaju naše stolare. A velika je stvar u današnje vrijeme kad vas čeka sigurno radno mjesto. I unatoč svemu, mladi sve manje odabiru ova obrtnička zanimanja – kaže ravnateljica Kozera.

Nepovoljno je vjerojatno na sve to utjecalo i ukidanje bodovnog praga pri upisu u srednje škole, ali, kako kaže ravnateljica Kozera: „Mi ne smijemo obrtništvo razvijati na tome hoće li za upis trebati bodovni prag ili ne, nego moramo razvijati svijest mladih o tome što znači biti obrtnik, kako se i nakon trogodišnje škole može živjeti od svoga rada, otvoriti obrt i baviti se poslom koji je cijenjen i tražen. Osim toga, naši završeni instalateri grijanja i klimatizacije mogu nastaviti i četvrtu godinu u tehničkoj školi, položiti razlikovne ispite i imati dva zanimanja koja im otvaraju mogućnost i za zapošljavanje, ali i za nastavak obrazovanja na fakultetu.”

Sadašnja ravnateljica tridesetak je godina zaposlenica škole i kaže kako se uvijek borila za strukovna zanimanja, prije kao nastavnica i kao odgojiteljica, a sada, na novome putu, i kao ravnateljica:

– Na jednom od seminara za ravnatelje postavljeno nam je pitanje: ‘Što vam je bio cilj kad ste se prijavljivali za ovo radno mjesto i kako vidite školu u svom mandatu?’ Shvatila sam odmah, kao dugogodišnja nastavnica, da želim stvoriti i održati dobru školu. Mala smo škola, koja se bori za vlastiti opstanak, ali isto tako i za opstanak naših deficitarnih strukovnih zanimanja instalatere grijanja i klimatizacije, vodoinstalatere, brodske mehaničare i stolare… Dakle, želimo osnažiti navedene programe, ali i promišljati dublje i zajedno s tržištem rada, ostvariti daljnja poboljšanja u razvoju obrtništva i poduzetništva.

• NOVI KURIKULUM ZA DRVODJELJSKU STRUKU

U tom su smjeru u ovih nekoliko mjeseci išla promišljanja svih zaposlenika te su zajedničkim naporom uspjeli ishodovati rješenje za novi kurikulum za sljedeću školsku, a to je drvodjeljski tehničar dizajner.

– To je novi kurikulum napravljen prema Hrvatskom kvalifikacijskom okviru, bio je u eksperimentalnoj provedbi i od jesenas je odobren za redovito izvođenje u strukovnim školama. Naša Primorsko-goranska županija kao i Upravni odjel za odgoj i obrazovanje dali su nam podršku u otvaranju ovoga novoga četverogodišnjeg programa te ćemo zajedničkim nastojanjima postaviti temelj razvoja dizajniranja namještaja kao i njegove izrade novim CNC-tehnologijama. Za to kao škola imamo sve uvjete, a od toga će koristi imati naša županija i susjedne dvije, jer to je program koji sada nema nijedna škola u Primorsko-goranskoj, Istarskoj i Ličko-senjskoj županiji, a zanimanje drvodjeljski tehničar dizajner iznimno je traženo pa već sada obrtnici i Drvna industrija Klana nude učenicima stipendije i osigurana radna mjesta. Znajući kako su Gorski kotar i Lika, koji gravitiraju Školi, šumovita područja, okrenuli smo se tamošnjem stanovništvu sa zanimanjima koja im nude zapošljavanje i opstanak u rodnom kraju. Moram napomenuti da nećemo samo olako prijeći preko zanimanja stolar, nego ćemo ga nastojati vratiti i povećati broj upisanih učenika, kako u tom zanimanju, tako i u zanimanjima instalater grijanja i klimatizacije, vodoinstalater, brodski mehaničar, koja su deficitarna i vrlo tražena na tržištu rada. Također smo otvoreni za potrebe društva za trenutačno ugašenim zanimanjima za koja smo verificirani. Radi se o zanimanjima za koja nema interesa učenika – bravar, tapetar, plinoinstalater, limar, instalater kućnih instalacija i drugo zanimanja – dodaje ravnateljica Kozera.

Da bi pridobili kandidate za upis, u proteklih je pola godine obišla desetak osnovnih škola u kojima je predstavila programe škole i još će ih barem toliko obići, ne samo u Primorsko-goranskoj županiji nego i diljem Hrvatske:

– Na takvoj bi promociji zajednički trebali raditi obrtničke komore, poslodavci i škole, jer se jedino tako nešto može napraviti organizirano i planski u smislu profesionalne orijentacije i usmjeravanja učenika prema deficitarnim zanimanjima. U školi u drvodjeljskom smjeru imamo centar novih tehnologija i sve kvalitetne pretpostavke da mladi izuče stolarski zanat, ali i da se od ove jeseni obrazuju za drvodjeljskog tehničara dizajnera te im pokažemo i naučimo ih raditi na računalno vođenim strojevima za obradu drva.

• RADIONICE NA PONOS ŠKOLE

A da je škola dobro opremljena svjedoči nam i knjižničarka dr. sc. Karmen DELAČ-PETKOVIĆ, koja ističe da su školske radionice tijekom desetljeća promijenile tri lokacije u gradu, a danas su radionice za strojarstvo u samoj školskoj zgradi, dok su radionice za drvnu struku zadržane na nekadašnjoj lokaciji zbog težine strojeva i komplicirane demontaže. Škola se ponosi svojim suvremenim radionicama, osobito onima za drvnu struku opremljenima najsuvremenijim računalno upravljanim strojevima za obradu drva, ali jednako tako i dobro opremljenom školskom knjižnicom s oko 8400 knjiga, što za ovako malu školu nije zanemariv podatak.

dr. sc. Karmen DELAČ-PETKOVIĆ

………………

– Škola je dobro opremljena, a dio opreme ostavili smo u staroj školskoj zgradi u koju je uselila Medicinska škola. Iako smo na novoj lokaciji, sad nam je teže, jer smo u njoj s još dvije škole u istoj zgradi – Strojarskom i Prometnom. Osim brojnih projekata koje škola već tradicionalno realizira svake školske godine, sa svrhom kvalitetnog organiziranja slobodnog vremena učenika, od sljedeće će školske godine u školi zaživjeti i učenička zadruga u čijim će sekcijama učenici sigurno naći zanimljive sadržaje. Prvi su koraci za njezino osnivanje uspješno odrađeni. Škola namjerava i nadalje organizirati prijateljska druženja s osnovnim i srednjim školama iz svog okruženja te poticati učenike da se uključe u humanitarne akcije u kojima se već dugo ističu pa ću spomenuti posjete Caritasu i dječjim domovima, volontiranje u socijalnoj samoposluzi, prikupljanje hrane i odjeće za potrebitu djecu – ističe Karmen Delač-Petković.

• STVORITI DOBRU ŠKOLU

Ako je prvi ravnateljičin cilj bio stvoriti dobru školu, onda se drugi logično nadovezuje na njega, a to je ustrajno nastojanje na razvoju strukovnih zanimanja, stvaranje takve škole u kojoj će se učenici osjećati ugodno i u koju neće samo dolaziti učiti.

– Na tome moramo svi zajedno puno raditi i već radimo. Želimo učenicima omogućiti dobro naukovanje, ali i stvoriti školu gdje će oni pokazivati svoje interese i želje. Želimo školu koja će i učenicima i zaposlenicima nuditi ugodno i prijateljsko okruženje. Škola se ponosi i svojim nastavnicima. Polovicu nastavničkog vijeća čine mladi, inovativni profesori koji lako uspostavljaju kontakt s učenicima. Međutim, svi profesori ulažu dodatni napor kako bi učenike naučili i učiti i rješavati životne poteškoće, jer nam je svima konačni cilj odgojiti i obrazovati učenike ne samo da budu stručnjaci već i dobri i sretni ljudi. Sve to možemo samo zajedno, slušajući jedne druge i poštujući se međusobno, bez obzira na to radi li se o učeniku, nastavniku, stručnom suradniku ili nekom drugom zaposleniku.

Koliko je važno da nabavljamo različita sredstva koja pomažu učenju, od onih jednostavnih do složenih, od čekića do CNC-tehnologije, jednako je toliko važna tolerancija među učenicima i nastavnicima te uzajamno pomaganje. Na dobrom smo putu i ponosna sam na učenike i nastavnike koji su prvi put sudjelovali u projektu Erasmus+ First experience, u kojem je 12 učenika naše škole provelo 15 dana na praktičnoj nastavi u Frankfurtu, tamo su radili i učili na dostojan način predstavljali školu. Stekli su nova iskustva koja će im sigurno trebati u njihovu radu. I dalje ćemo raditi na sličnim projektima i promovirati školu na takav, zanimljiv i suvremen način.

Sada smo pred novim početkom jer nam je cilj stvaranje nove škole, novog identiteta. Stoga se nadam pomoći i razumijevanju našeg osnivača za naša nastojanja. Županija je to već pokazala, pružajući nam podršku i nadu za bolje sutra naših učenika i zaposlenika – zaključila je ravnateljica Evica Kozera. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine ]