Ako kći odbije počistiti svoju sobu, to je problem. Ako otac u subotnje poslijepodne sa svojim sinom sjedi na kauču i umjesto nogometa gleda pornografiju, to je također problem. Više-manje privatan.

Kada se međutim ti problemi prenesu u škole, tada privatna pitanja postaju simptomi društvenih poremećaja. Kad inat tinejdžera ili upitan odnos prema seksualnosti postanu tema konzultacija školskih psihologa, nisu li tada temeljna prava i dužnosti roditelja prenesena na institucije obrazovanja? Prebacuju li roditelji svoju odgovornost na pedagoške stručnjake?

Ako roditelji pak nazovu nastavnika engleskoga i žale se da je zadao previše vokabulara, kad znaju gradivo bolje od svoje djece, kad je odgovor na jedinicu iz matematike pismo odvjetnika, to su također simptomi. Uvlače li roditelji tada školu u područje svoje odgovornosti? Vjeruju li obrazovnim institucijama, s druge strane, toliko slabo da i njihove najosnovnije zadaće dovode u pitanje?

■  15 POSTO RODITELJA BRINE PREVIŠE, 15 POSTO PREMALO

Nedavno se mnogo govorilo o helikopter–roditeljima, onima koji oblijeću oko svoje djece i izvan kuće, poput helikoptera, koji su utjelovljenje neumornog nadzora, u svakom trenutku pripravni osigurati ili boriti se za zamišljenu ili stvarnu dobrobit djeteta.

Istodobno se raspravlja o problemima u odgoju u Njemačkoj i onim roditeljima koji su to dopustili. Jedna studija Istraživačkog instituta Allensbach pokazala je da više od tri četvrtine učitelja ima iskustva s roditeljima za koje je odgoj djeteta preveliko opterećenje i čija djeca potom preopterećuju učitelje.

Ta dva roditeljska fenotipa nisu kontradiktorna, već nositelji dvaju suprotstavljenih društvenih zbivanja, dvije krajnosti na pedagoškoj ljestvici. Josef KRAUS, predsjednik Udruženja njemačkih pedagoga i autor knjige Helikopter-roditelji, koji je pokrenuo nedavne rasprave, procjenjuje: „Dio roditelja ne brine ni o čemu, a drugi dio je ekstreman i brine o svemu.”

Trećina roditelja, kaže sociolog i istraživač obrazovanja Klaus HURRELMANN, preopterećena je odgojem. (Međutim, to također znači da većina radi dobro). Ali: „Razlika je povećana”, kaže Hurrelmann. Ovo je također u skladu s procjenom Gudrun MILDNER, čitateljice SZ.de, majke i zamjenice ravnatelja u srednjoj školi koju pohađaju i njezina djeca. Neki su bili „potpuno otuđeni”, dok su drugi ”dijete-projekt, planiran od početka do kraja”.

■   ŠKOLE MORAJU ČINITI VIŠE NEGO RANIJE

Državne institucije ne mogu popraviti sve nedostatke kućnog odgoja. „Pred školu se postavljaju zahtjevi koje ona ne može ispuniti”, kaže predsjednik udruge učitelja Kraus. Prebacivanje roditeljskih i društvenih zadaća preopterećuje školu i čini štetu njezinoj obrazovnoj misiji. Simptomi toga su inflacija predmeta kao što su Medijski odgoj ili Zdravstveno obrazovanje.

Međutim, s druge strane, škola mora i može činiti više nego ranije. Razvoj osobnosti ne počinje tek nakon završetka škole. Škola ima važnu odgojnu funkciju, kaže Kraus – odgoj i obrazovanje međusobno su povezani. Kako bi učitelj poučavao da učenici ne dolaze na vrijeme ili stvaraju buku u učionici kao da su u zatvorenom bazenu?

Djeca i adolescenti provode sve više vremena u školi ili drugim ustanovama. Zbog sve veće institucionalizacije skrbi i obrazovanja, odgojno-obrazovne zadaće neizbježno prolaze kroz zidove roditeljskog doma i ulaze u učionice i grupne prostorije vrtića i drugih ustanova. Za neke preopterećene obitelji, to je čak i prednost. Za većinu je jednostavno činjenica.

Prema Allensbachovoj studiji, gotovo dvije trećine stanovništva očekuje da nastavnici ispravljaju roditeljske pogreške i poučavaju vrijednostima. Skrb na puno radno vrijeme, školski socijalni rad, savjetovanje i pouzdani učitelji, školski psiholozi i socijalni odgojitelji sve su važniji.

■   SEMINARI ZA RODITELJE I SLOŽENIJI OBRAZOVNI SUSTAV

Istodobno se obrazovni zadatci sve više prelijevaju u područje roditeljske odgovornosti pa roditelji, kao i škole u području odgoja, sada moraju činiti više po pitanju obrazovanja. Među onima koji su u Njemačkoj potrošili više od jedne i pol milijarde na instrukcije i onima koji provode svoje popodne za pisaćim stolom svoga školarca nisu svi „helikopteri”. Oni pripadaju sredini koja je sve zabrinutija za budućnost svoje djece. Oni su suočeni sa sve više zbunjujućim životom i svijetom rada.

„Obrazovni sustav je složeniji, zahtjevi su postali veći”, kaže Hurrelmann, misleći pritom na izobrazbu, profesiju i sam život. On već dulje potiče obvezno osposobljavanje za roditelje. Odgoj i motivacija djeteta, da postane samostalan, uspješan i socijalno odgovoran, „umjetnost je koja se može naučiti”. Mnogi roditelji rade veliku pogrešku namećući djetetu pritisak da mora uspjeti i time postižu upravo suprotno.

Kraus također upozorava da bi roditelji mogli postati „instruktori nacije”. Zato je tu škola koja im treba reći: Ostanite izvan toga! Učitelj vidi kako će učenik riješiti jednadžbu. U suprotnome ćemo dobiti apsurd: škole će obrazovanje preusmjeriti roditeljima, a roditelji odgoj školi.

………………

NAPOMENA

• Süddeutsche Zeitung – njemačka novina s najviše pretplatnika. Osnovana je 1945. godine. Južnonjemačka dnevna novina izdaje se u Münchenu, poznata je po anonimnim kolumnama s naslovnice.
• Izvor: sueddeutsche.de