Školska kultura nastaje iz složenog preplitanja vještina, vodstva, sastanaka, argumenata i profesionalnog razvoja. Svi mi činimo kulturu. Cijelo vrijeme.

Moram se na trenutak odmaknuti od teme školske kulture i osvrnuti se na nekoga tko nas je i uputio na ovo naše malo putovanje: Dan COYLE. Ovog puta neću izvući misli iz njegove knjige o kulturi, već iz one o talentu. Na samome kraju ove knjige Coyle daje neke primjedbe koje sam jednostavno morao uključiti u temu izgradnje školske kulture. U citatu koji slijedi zamjenjujem riječi poput „vještina” i „talent” riječju „kultura”. Nadam se da se gospodin Coyle ne ljuti.

Coyle, Little book of Talent, 52 savjeta o tome kako unaprijediti svoje vještine, str. 113:

Svi želimo poboljšati svoju kulturu, brzo i danas, ako ne i ranije. Ali istina je da se kultura razvija sporo. Kako ne biste kritizirali sadnicu što još nije izrasla u visoko drvo, tako se ne trebate ni uzrujavati što je vaša školska kultura još u procesu rasta. Umjesto toga, gradite ju svakodnevnom, dubokom praksom.

U tome će vam pomoći „da razmišljate kao vrtlar, a djelujete kao tesar”. Razmišljajte strpljivo, bez osuđivanja. Radite stalno, strategijski, imajući na umu da se svaki djelić povezuje s većom cjelinom. Vrtlari se brinu o tlu kako bi ga pretvorili u mjesto koje cvjeta, dok tesari uzimaju sirov materijal, drvo, čavle, vijke, i pretvaraju ih u stolce ili kuće. Vrtlar može učiniti mnogo kako bi pretvorio loš vrt u dobar, ali nema razinu kontrole poput tesara.

Kultura je, siguran sam, više poput vrta nego poput kuće. Uostalom, etimologija riječi seže do latinske riječi colere, što znači njegovati. Ponekad, unatoč najboljim vrtlarovim planovima, vrijeme ne pogoduje ili je sjeme loše.

Dok nastojimo izgraditi sjajnu kulturu u školi, pametno je osvrnuti se na svoju skromnu ulogu u zadatku i na činjenicu da nijedna osoba kulturu ne može izgraditi sama.

Pa ipak mislim da je Coyle u pravu! S poniznošću vrtlara na umu, moramo se prihvatiti posla izgradnje školske kulture sa sigurnošću vještog tesara.

Možemo prilagoditi praksu zapošljavanja, rjeđe tražiti sjajne životopise, a češće poniznost.

Možemo bolje razmisliti o tome zašto se sastajemo i razmjenjujemo li dovoljno argumenata tijekom tih sastanaka.

Mogli bismo težiti trima vještinama, jer ih se može naučiti i unaprijediti, a koje Coyle otkriva u svojoj knjizi The Culture Code: pripadanje, povjerenje i svrha.

………………

NAPOMENA

• Dave Stuart Jr. – vlasnik i autor bloga, profesor u srednjoj školi, autor knjiga o obrazovanju.
• Izvor: davestuartjr.com