Zanimljivosti
VOJVOĐANSKI HRVATI U DALMACIJI
Zahvaljujući splitskoj ravnateljici, djeca vojvođanskih Hrvata prvi put vidjela more
objavljeno: 19. lipnja 2018.

… na splitskom području od 8. do 12. lipnja boravilo 24 djece iz nekoliko vojvođanskih škola koje pohađaju nastavu na hrvatskom jeziku, a došli su u pratnji ravnateljice, dvije razrednice i Darka Sarića Lukendića, predsjednika Izvršnog odbora Hrvatskog nacionalnog vijeća (HNV) u Srbiji.

Ukupno je 45 učenika 6. razreda iz Vojvodine i Žrnovnice danonoćno je bilo zajedno. Družili su se na izletima i dijelili baš sve. Rastanak je bio bolan i za djecu i za roditelje, bilo je puno suza na odlasku. 

Inače, prema popisu stanovništva iz 2011. ukupan broj Hrvata u Srbiji iznosio je 57 900 i činili su 0,81 posto stanovništva susjedne zemlje. Hrvata najviše živi u Vojvodini, gdje ih se na zadnjem popisu 47 033 izjasnilo kao Hrvati i gdje čine četvrta zajednicu po brojnosti. Nažalost, broj vojvođanskih Hrvata u stalnom je padu ako se zna da je samo prije nekoliko desetljeća u Vojvodini živjelo skoro 200 tisuća Hrvata.

U ovom članku nećemo zalaziti u problematiku često teškoga života vojvođanskih Hrvata koji osjećaju da nemaju podršku u vlastitoj zemlji koju bi trebali imati, ali ni dovoljnu podršku matične domovine – Hrvatske. Baš zbog toga, primjer projekta „Upoznajmo domovinu pradjedova” dokaz je da i „mali čovjek” može napraviti nevjerojatno veliku stvar kada postoji dobra volja, jer gdje ima volje ima i načina. Samo je jedna tužna rečenica bila dovoljna da jedna „obična” ravnateljica iz Hrvatske pokrene međunarodni projekt koja će određenom broju djece izmamiti osmjeh na lica i možda ih nerazdvojno vezati uz domovinu pradjedova. Ta rečenica je glasila: „Mnoga djeca u Vojvodini za svoga života neće sebi moći priuštiti vidjeti more i domovinu iz koje vuku korijene.“ Nakon te tužne, ali istinite rečenice, ravnateljica Šitum samoj je sebi obećala da će sve napraviti da to ne bude tako. Šitum: Veliko hvala roditeljima – Sve je krenulo prije dvije godine u sklopu manifestacije „Dobro jutro, more” kada sam ideju predstavila predsjedniku Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini (DSHV) Tomislavu Žigmanovu, inače predstavniku Hrvata u srbijanskom parlamentu. Bila mi je strašna njegova izjava da neka od te djece nikada u životu neće vidjeti more. Rekla sam mu da će ga vidjeti i to već uskoro. Obećala sam mu da ćemo pokrenuti projekt i da ide u suradnji s OŠ Žrnovnica tako da naša djeca primaju djecu iz Vojvodine u svojim kućama, a učitelje bi smjestili na drugi način. Projekt su poduprli ministarstvo s 20 tisuća kuna, Grad Split je dao 14 tisuća kuna, Splitsko-dalmatinska županija pet tisuća kuna, Podstrana tisuću, pomogla je TZ Grada Splita, Školska knjiga, izdavačke kuće i nekoliko anonimnih donatora. Drago mi je da je moja ideja naišla na plodno tlo i da smo je uspjeli realizirati do kraja – kazuje nam Šitum. – Na sebe smo preuzeli trošak putovanja od Osijeka do Splita i trošak izleta. Smisao izleta bio je da djeca upoznaju kolijevku hrvatske državnosti, a to je upravo područje od Trogira do Omiša. Uz ta dva grada djeca su posjetila Split, Solin (Salonu) i Klis. Uživali su u šetnji, kupanju i druženju. Učenici su boravili u Dalmaciji od 8. do 12. lipnja – govori nam ravnateljica koja je izrazila veliku zahvalnost svim roditeljima koji su ugostili djecu iz Vojvodine.

Ovim putem posebno ću zahvaliti roditeljima koji su primili djecu. Da ja nemam tako odgovorne roditelje u Žrnovnici, ne bih se usudila krenuti u taj projekt. Zato sam im beskrajno zahvalna, a onda svim javnim i anonimnim sponzorima – poručila je ravnateljica Šitum. „Dolazak u Dalmaciju pokrenuo je emocije” Ljiljana Dulić je ravnateljica OŠ Vladimir Nazor u Đurđinu, selu pored Subotice u kojem se od 2002. godine odvija nastava na hrvatskom jeziku. Dvadeset učenika pohađa nastavu na hrvatskom, od devedeset učenika koji pohađaju školu. S ravnateljicom smo popričali za vrijeme odmora u Žrnovnici. Po kojem nastavnom programu se provodi nastava hrvatskog jezika u vašoj školi?

Nastava se provodi po nastavnom planu Republike Srbije, ali se koriste udžbenici iz RH. Oni su se prilagođavali i dopunjavali, ali naši učitelji su od prošle godine sami izradili udžbenike na hrvatskom nastavnom jeziku koji su tiskani u Srbiji.

Kojim povodom ste u Žrnovnici?

Žrnovnica ima ravnateljicu otvorenog srca koja je prepoznala potrebu naše djece da prisustvuju nastavi na materinskom jeziku. Vrlo je važno da djeca budu na nastavi te da se druže sa svojim vršnjacima u Hrvatskoj i upoznaju svoju matičnu domovinu. Ovo je prva godina naše suradnje, a do koje je došlo nakon što je ravnateljica dala prijedlog Tomislavu Žigmanovu na jednom od susreta u Hrvatskoj. Nažalost, članovi Hrvatskog nacionalnog vijeća za obrazovanje bili su spriječeni u dolasku jer su u procesu izdavanja udžbenika i rokovi su takvi da nisu uspjeli doći. Oni su mene zamolili da budem vođa puta te da u njihovo ime organiziram sve to. Jako mi je drago što sam prihvatila da ovdje dođem jer smo upoznali iznimno dobre domaćine širokog srca, ali i roditelje koji su nas i našu djecu primili u svoje obitelji. Ovo je prvi dio projekta, a drugi dio nas čeka u Subotici kada ćemo mi ugostiti djecu iz Žrnovnice.

Ravnateljica Ljiljana DULIĆ naglašava kako je prošle godine organizirana profesionalna orijentacija u Benkovcu gdje se s učenicima sedmih razreda radio izbor zanimanja i smjerova u Hrvatskoj. Organiziran je i „mali maturalac” za osme razrede osnovnih škola s hrvatskim nastavnim jezikom kada obilaze Vukovar, Zagreb, Plitvička jezera i Split gdje upoznaju sve ljepote matične domovine. Što ste vidjeli u Dalmaciji za vrijeme svog boravka?

Posjetili smo Klis, Solin i Omiš, a uspjeli smo se i okupati na poznatim Bačvicama. Uz boravak na nastavi imali smo i te organizirane izlete, a sve na zadovoljstvo naših učenika. Ovdje boravimo četiri dana te smo za svaki dan imali isplaniran program aktivnosti. Danas su nas počastili i s klapskom pjesmom u izvedbi domaće klape Žrnovnica. To je glazba koju mi u Vojvodini slušamo punog srca i sa suzom u oku.

Kakvi su planovi za daljnji razvoj hrvatske zajednice u Vojvodini?

Čitav projekt je krenuo s velikim entuzijazmom iako smo znali da nemamo ni priručnike i udžbenike. Nismo od Srbije dobili sve što nam je trebalo osigurati iako su druge nacionalne manjine to dobile. Stvari su išle dosta sporo dok nije došlo do osnutka mješovitog odbora. To je nešto što Srbi imaju u Hrvatskoj, a mi ovdje nemamo.

Je li ovo pilot-projekt koji se može primijeniti i u drugim školama u Vojvodini?

 – S nama su ovdje 24 učenika iz Subotice, Đurđina i Tavankuta koji pohađaju nastavu na hrvatskom, a imamo djece iz Vajske, Bačkog Brega, Sonte i Novog Sada koji pohađaju hrvatski s elementima nacionalne kulture. To su mladi predstavnici cijele Vojvodine. Popis učenika za put se počeo prikupljati već u veljači uz uvjet da dijete ima putovnicu i da roditelji mogu participirati u troškovima za put jer su to uistinu veliki troškovi.

Je li vas nešto iznenadilo u ova četiri dana?

Nešto neočekivano nam je bilo to što nas je ravnateljica vodila na mjesta na koja nismo mogli ni zamisliti da ćemo ikad ići. Jako nam je drago da su djeca već prvi dan zajedničkog druženja imala osmijeh na licu. To su dijelom djeca koju ni ja ne poznajem, a ni oni se međusobno nisu znali do sada, ali oni su među sobom našli sličnu djecu i prijatelje koje možda ne mogu naći na srpskom odjelu u Subotici. To je nešto što nama starijima pokreće emocije, a djeci izmami osmijeh na lice.

Darko SARIĆ LUKENDIĆ predsjednik je Izvršnog odbora Hrvatskog nacionalnog vijeća (HNV) u Srbiji, sa sjedištem u Subotici. On je također sva četiri dana boravio u Žrnovnici.

Je li ovo prvi ovakav događaj i ima li potporu Vijeća?

– Itekako, ne samo potporu, već je ovaj događaj organiziran na inicijativu HNV-a. Ono što nam je iznimno važno jest da su to djeca koja pohađaju nastavu na hrvatskom jeziku u Vojvodini. Naime, u nekoliko osnovnih škola imamo kompletnu nastavu na hrvatskom, a u nekoliko drugih škola hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture kao izborni predmet. Ovoj djeci je iznimno važno da uspostave jednu vrstu emotivne veze s domovinom, da stvari o kojima slušaju na nastavi ne budu apstraktne, već da budu doživljene i proživljene i u tom smislu ova vrsta kontakta sigurno pridonosi osjećaju pripadnosti hrvatskom narodu i hrvatskoj kulturi i u tom smislu izgrađuje njihov identitet u punoj mjeri. Osobito je važno i korisno što je dio ovog projekta osmišljen na takav način da su djeca smještena po kućama svojih vršnjaka, što je dodatno pojačalo taj učinak. Njima je to bilo i zabavno, što je također važno, jer će tu vrstu pozitivnog iskustva prenijeti i svojim vršnjacima i to će djelovati poticajno i na upis djece na hrvatske odjele.

Razgovarali smo s ravnateljicom i ja ću nastojati organizirati tijekom zimskih praznika ili na proljeće, dolazak djece iz Žrnovnice u Suboticu ili neku drugu školu. (Na događaju su bila djeca iz osnovnih škola s područja Subotice, općine Sombor i općine Apatin).

Planirate li ovaj projekt proširiti i na druge gradove?

– Imamo različite izvannastavne aktivnosti kojima nastojimo izgraditi identitet djece i pospješiti ono što već radimo na nastavi. Osim ovog projekta koji je ove godine prvi put krenuo, imamo i profesionalnu orijentaciju koju radimo s gradom Benkovcem gdje smo imali praksu da učenik 7. razreda osnovne škole i 3. razreda srednje, dovedemo ovdje da promisle o svojoj budućnosti, što mogu upisati, koji im predmeti ‘leže’ i to je zaista naišlo na dobar odaziv učenika. Imamo i projekt koji već više od deset godina radimo u suradnji s Gradom Zagrebom u Novom Vinodolskom gdje djeca koja završe četvrti razred osnovne škole idu na besplatno ljetovanje u trajanju od tjedan dana. Čini nam se da je to lijep način da zaokružimo taj prvi ciklus osnovnoškolskog obrazovanja. Prošle i ove godine učenici su nakon osnovne škole otišli na malu ekskurziju u Vukovar, Zagreb, Plitvice i Split. Imamo različite aktivnosti i nastojimo u svakoj fazi školovanja djecu ohrabrivati i poticati osnaživanje veze koju imaju s Hrvatskom. Jer, Hrvati su u Vojvodinu došli prije više stoljeća i naše veze s domovinom su, neću reći pokidane, ali su stare i daleko slabije od onih koji su u Hrvatsku došli u novije vrijeme i mi iznova izgrađujemo taj osjećaj povezanosti s domovinom, taj emotivan osjećaj koji svatko od nas ima kad se spomene domovina.

Već ste nekoliko dana tu, kako ste doživjeli Spit, Žrnovnicu i okolicu?

– Reći ću samo da sam se naježio. Dojmovi su izvrsni. Najprije gostoprimstvo domaćina, na trenutke mi je bilo neugodno koliko je dobro. Žrnovnica je divno mjesto i čini mi se nekako pitomo u odnosu na velegradove, gdje je izgradnja u tolikoj ekspanziji da niste sigurni gdje se nalazite, jer svakih nekoliko mjeseci nikne nova zgrada ili neko veliko gradilište. Žrnovnica odiše mirom i spokojem. [ IZ DRUGIH MEDIJA | dalmacijadanas.hr ]