… kao i priče i zapažanja njezinih kolega, desetljećima su inspirirali učitelje i time utjecali na živote tisuća djece. U drugom su izdanju ove knjige autoričine riječi podsjetnik na moćnu ulogu koju učitelju imaju u stvaranju razrednog okruženja i škole kao mjesta gdje vladaju poštovanje i radost.

Poučavanje je unaprjeđenje i projekcija osobe, a ne samo prenošenje vještina ili potrebnih metoda za rješavanje problema. Svakog dana otkrivamo sebe, svoj način organiziranja, suočavanja s frustracijama, ukorijenjene obrasce razmišljanja i interese. Baš kao što težimo poučavati dijete kao cjelovitu osobu vodeći računa o afektivnom, a ne samo o intelektualnom razvoju, isto tako težimo i poučavati kao cjeloviti, kognitivni i socijalno-emotivni učitelj.

Unutarnji učiteljevi resursi registriraju se duboko u razrednom ozračju i svijesti učenika. Današnje škole često guše entuzijazam svojih učitelja, gurajući ih u ravnodušnost i tišinu.

Želimo li poučavati s uvjerenjem i radošću, moraju se njegovati stvaralačke moći i najbolje namjere učitelja. Posljednjih petnaest godina srela sam mnogo učitelja na raznim radionicama diljem zemlje. Ima onih koji dolaze samo zbog toga što to sustav zahtijeva od njih ili radi naknade ili promocije. Ali toliko mnogo učitelja prisustvuje zbog iskrenog zanimanja za svoj posao. Oni su mješavina svih tipova učitelja, mladi i stari, novi i iskusni, iz javnih i privatnih škola. Posebno se sjećam jedne skupine učitelja iz Mainea. Sjedili su u vrućim, prašnjavim učionicama, dva dana nakon završetka polugodišta. Bili su puni humora, veselja, željni učenja i novih načina poučavanja. Njihova izdržljivost i volja za poučavanjem očite su i zarazne.

Kako da sačuvamo tu volju i energičnost? Kako ju održati u središtu našeg poučavanja? To je svakako ključni izvor za našu djecu i ne može se lažirati. Vjerujem da će preživjeti tamo gdje postoji dopuštenje i potencijal za izvorno poučavanje te tamo gdje ima mjesta za izvorne učitelje. Jer izvorno se poučavanje temelji na našem prihvaćanju granica i ranjivosti, ono dopušta naše jedinstvene jače strane i strasti. Izvorno poučavanje dopušta individualnost i osobni stil. Mi dijelimo svoju ljubav prema pticama, povijesti ili fotografiji s našim učenicima. Otkrivamo i dijelimo našu osobnost, humor, zaigranost, koncentraciju, šutljivost, istraživanje. Dajemo mnogo više od vještina. Dijelimo svoju strast za učenjem na nama jedinstven način.

Neki su učitelji tihi i govore smirenim glasom, dok su drugi emotivni i dramatični. Jedna je učiteljica u našoj školi poznata po svom oštrom pogledu, druga po prodornom glasu. Neki učitelji uspijevaju radi dobre organizacije i detaljnog planiranja, drugi su spontani i fleksibilni. Neki se više oslanjaju na instrukcije, neki manje. Možemo biti više razigrani ili pak više poslovni. Možda volimo pjevati s djecom ili smišljati zagonetke.

Ne želim reći da naš stil mora biti ovakav ili onakav, organiziran ili neorganiziran. Stil čine mnoge nijanse i atributi.

Sa zadovoljstvom kopiram i ponavljam ono što sam naučila od kolega, ali to se filtrira kroz moj glas i moju percepciju. Vrline dobrog učitelja, strpljenje, koncentracija, sposobnost strukturiranja, fleksibilnost u individualizaciji prenose se raznolikim stilovima. Ali ljubav i poštovanje prema djeci i samima sebi prenose se samo onda kada smo voljni vjerovati sebi.

Ne možemo izvorno poučavati ne volimo li djecu takvom kakva jesu. Jedan se dan moja prijateljica, odgojiteljica u vrtiću, srušila na stolac govoreći: „Ne razumijem zašto jedan dan ovo ne mogu podnijeti, a drugi se dan zbog toga tako dobro osjećam.” Voljeti djecu ne znači zanemarivati i ignorirati frustracije i neuspjehe. To ne znači da moramo poricati tmurne dane, one paklene dane kad se preživljavanje u učionici čini upitnim. To ne znači da poričemo dane kad vlastite brige oslabljuju naše psihičke i fizičke resurse niti dane kad se osjećamo poput balona koji probijaju djeca, roditeljska kritika, zahtjevi administracije.

Kako bismo voljeli biti i raditi s djecom, moramo priznati sve poteškoće. Za to su potrebni humor, strpljenje, izdržljivost, uvjerenje. Možemo sačuvati svoju izvornost priznajući frustracije i zadržavajući brižnost. Briga za djecu istodobno je teret i dar duha.

Izvorno poučavanje zahtijeva i potiče autoritet. U učionicu, a time u školu i sustav, ulažemo ono što intimno poznajemo i osjećamo. Autoritet znači da se naše percepcije i vrijednosti ne mogu tako lako gurnuti u stranu zato što se vlasti s time ne slažu. Izvornost uključuje prihvaćanje osobnog autoriteta i rizika koje on donosi.

Podižemo glas kad nađemo hrabrost u izvornosti koja dolazi iz naše vjere u sebe i svoje poslanje. Kad poučavamo djecu vlastitim djelima, zauzimamo izvorni stav. Koristimo se najjednostavnijim i osnovnim principom poučavanja: naše riječi govore više od naših djela.

………………

NAPOMENA

• Responsive Classroom – donosi pristup temeljen na dokazima, ističe vezu između akademskog uspjeha i socioemocionalnog učenja.
• Izvor: responsiveclassroom.org