Školstvo u medijima
NIJEDAN UČENIK NEĆE UČITI AKO SE NE OSJEĆA SIGURNO U SVOM OKRUŽENJU
Kako zaista izgleda inkluzivna učionica?
objavljeno: 5. srpnja 2018.

Mnogo se pisalo i raspravljalo o najboljim načinima pružanja podrške učenicima s poteškoćama u učenju – toliko da katkad može biti teško probijati se kroz sve dostupne informacije.

Mislim da se trebamo vratiti osnovama i podsjetiti se na to kako inkluzivna učionica izgleda u praksi.

Stoga, evo podsjetnika na neke prilagodbe koje svi možemo napraviti.

RAZMISLITE O TOME KAKO PREDSTAVLJATE MATERIJAL  ■ 

Mit je da učitelji trebaju proizvesti tisuće različitih radnih listova sa zadatcima ili pitanjima za učenike kako bi zadovoljili potrebe pojedinaca. To nije ni praktično ni nužno. Međutim, malo prilagodbe može mnogo značiti.

Nedavno je razotkriveno da „fontovi prikladni za disleksiju” zapravo nisu učinkoviti, međutim i dalje je važno obratiti pozornost na prostor između linija i pojedinih riječi i pobrinuti se da tekst na ekranu ili stranici nije previše zgusnut. Kontrast između crnog teksta i bijele pozadine također može biti problematičan za neke učenike, stoga razmislite o tome da koristite prljavo bijelu pozadinu odnosno tekst u boji.

Kad učenici rade na zadatcima, korisno je da upute budu predstavljene na ploči, a također pokušajte uključiti što više vizualnih čimbenika. Neki će to odbaciti, pogotovo u srednjim školama, ali to može biti korisno širem spektru učenika kojima imaju dodatne potrebe za razumijevanjem složenijih i apstraktnijih ideja.

UZMITE U OBZIR VIZUALNI DOJAM OKRUŽENJA U KOJEM POUČAVATE  ■ 

Iako je važno imati zanimljivu vizualnu podršku u učionici, postoji tanka linija između onoga što pruža podršku i onoga što ometa učenike, pogotovo one koji imaju ADHD ili autizam. Zapitajte se je li naša učionica previše zasićena vizualnim podražajima te ima li u njoj previše boja koje se ne podudaraju.

Također uzmite u obzir način na koji su učenici raspoređeni u prostoriji. Većina učenika s disleksijom odnosno s problemima s vidom trebala bi sjediti blizu ploče, a vi biste trebali pripaziti na to gdje stojite imate li u razredu učenike s vizualnim ili slušnim problemima.

Učenici koji su u invalidskim kolicima ili se služe štakama trebali bi moći lako uči u učionicu i izaći iz nje, stoga je njih najbolje smjestiti pored vrata.

Neki učenici skloni tjeskobi radije sjede na začelju učionice ili blizu zida, stoga bi trebalo razgovarati s njima prije nego što osmislite plan sjedenja. Također, uzmite u obzir je li vaša učionica prevruća ili prehladna. Čuje li se preglasno otkucavanje sata ili možda šum zvučnika u učionici uzrokuje stres za neke učenike?

OBRATITE POZORNOST NA SVOJ NAČIN KOMUNIKACIJE  ■ 

Ton, tempo i jačina vašega glasa mogu utjecati na to koliko dobro učenici s posebnim potrebama mogu pratiti ono što govorite. No, katkad nije očito da pojedinac nije razumio.

Neki su učenici vrlo dosljedni i ne shvaćaju uvijek suptilne jezične nijanse, stoga se pobrinite da ono što kažete bude jasno. Izbjegavajte korištenje metafora.

Koristite se učenikovim imenom kako biste bili sigurni da vas sluša te budite spremni ponoviti i preoblikovati rečeno. Morate shvatiti da je kontakt očima za neke učenike neugodan, stoga to nemojte očekivati od njih.

KORISTITE SE ODGOVARAJUĆOM OPREMOM  ■ 

Neki učenici mogu zatrebati posebnu opremu poput određene vrste sjedala, olovke ili nagiba za pisanje. Pobrinite se da su im ovi alati dostupni. Npr., ako znate da ćete na satu pisati više nego obično, donesite prijenosno računalo za učenika koji ima problema s dugotrajnim pisanjem.

POSTUPNO IZGRADITE SAMOPOUZDANJE  ■ 

Mi smo ovdje da bismo poučavali svoje učenike, a ne da bismo bili njihovi prijatelji. No, tanka je granica između ulaganja zdrave količine pritiska da biste potaknuli učenike na napredak – i forsiranja.

Neki mladi ljudi možda imaju strah od čitanja naglas ili držanja prezentacija pred velikim skupinama. Stoga ih mi moramo ohrabriti, a ne prisiliti ih na nešto protiv njihove volje.

Umjesto toga, pokušajte postupno izgraditi njihovo samopouzdanje. Npr., dijete koje se boji javnog nastupa moglo bi predstaviti svoj radi asistentu na nastavi i možda još jednom prijatelju, a zatim s vremenom povećati veličinu publike. Vrijedi zapamtiti da nijedan učenik neće učiti ako se ne osjeća sigurno u svom okruženju, koliko kod pažljivo vi uzeli u obzir svaki element inkluzivne učionice.

…………………….

NAPOMENA

  • TES je digitalna zajednica s više od 3,6 milijuna registriranih korisnika u 279 zemalja i teritorija te stoga najveća mreža učitelja koja pomaže savjetovati, informirati i inspirirati edukatore širom svijeta.
  • Izvor: tes.com