Jučer-danas-sutra
PRIMJERI > LOV NA OCJENE
Kad roditelji prijeđu granicu
objavljeno: 6. srpnja 2018.

Prijateljica koja radi u srednjoj školi za naprednu djecu u Silicijskoj dolini nedavno me je odvela na čašu vina kako bih joj pomogao u pronalaženju novog posla. To nije imalo smisla. Ona, unatoč svemu, obožava djecu i književnost i svaki slobodan trenutak provodi planirajući nove lekcije kako bi tinejdžerima pričala o značenju djela Jane AUSTEN ili Roberta FROSTA. Ali dugi radni sati nisu razlog zbog kojeg je počela tražiti izlaz.

Nabrajao sam razne razloge: bezobrazna djeca, težak ravnatelj, niska plaća…

„Radi se zapravo o roditeljima”, priznala je nevoljko. Zatim je počela priču o ocu koji je došao u njezinu učionicu dok je planirala novu lekciju, žaleći se na prosječne ocjene svoga sina.

Neprestano je ponavljao: „U našoj obitelji to nije prihvatljivo.” Nisam znala što reći. Pokazala sam mu radove njegova sina i rubrike s kriterijima ocjenjivanja te mu objasnila da njegov sin uči za trojku i ne trudi se. Nije želio otići. Samo je ponavljao: „U našoj obitelji trojka nije prihvatljiva.”

Lov na ocjene. Kamen u cipeli već desetljećima. Učenik srednje škole nezadovoljan svojom ocjenom poziva profesora usred radnog vremena. „Znate li vi što znači četvorka za moju prijavu na studij prava? Zar nemate malo milosti?”

ZAŠTO SU SVA DJECA IZNAD PROSJEKA?

Neki se učitelji čvrsto drže svog stava, odbijajući odstupiti od ocjene koji su dali ili upozoravaju da bi ponovno ocjenjivanje moglo rezultirati manjom ocjenom. Ali stručnjaci upozoravaju da su godine traženja prava na ocjenu ostavile traga na standard u obliku opće raširene inflacije ocjena. Prema Gradeinflation.com, stranici koju je pokrenuo profesor sa Sveučilišta Duke Stuart ROJSTACZER, između 1920. i 2006. godine prosječna je ocjena bila između 3,5 i 4,0. On vjeruje da je inflacija ocjena rezultat internaliziranja učiteljskih očekivanja. Danas se u nekim školama sve osim petice smatra neuspjehom.

Lov na ocjene ne događa se samo u višim školama, već i u srednjima i osnovnima. Ali problem nisu učenici već njihovi roditelji. Zašto su roditelji toliko fanatični kad su u pitanju ocjene njihove djece, ne samo u srednjoj školi, već vrlo rano, dok se još praktički igraju u blatu? Kad se neke škole smatraju manje pogodnima, a mjesta na cijenjenom fakultetu su ograničena, roditelji nastoje postaviti djecu na „pravi” obrazovni put što je ranije moguće. Možda nije pravedno ili racionalno, ali čak su i ocjene iz ranih školskih dana nužne za pristup odabranim programima i školama.

KAD „GURNETE” DIJETE DO KRAJA, ONO GUBI

„Neki roditelji, čini se, smatraju da čak i zaključne ocjene mogu biti promijenjene nakon razgovora s učiteljem”, kaže učiteljica trećeg razreda. Sjeća se slučaja kad je nekoliko puta razgovarala s majkom jedne učenice o njezinim problemima s čitanjem, ali bez uspjeha. No, kad je ocjena bila zaključena, majka se razbjesnila.

„Ušla je u moj kabinet dok sam bila sama i pokušala me fizički zastrašiti kako bih promijenila ocjenu njezinoj kćeri”, prisjeća se učiteljica. „Kad sam joj pokazala imenik i podsjetila ju da sam pokušala razgovarati s njom o tome da njezina kći nema uvjete za višu ocjenu, uzela je imenik i stavila ga u svoju torbu. Krenula je prema ravnateljevu uredu, a ja za njom, htjela je dokazati da sam u krivu. Srećom, ravnatelj me je podržao, ali se moj odnos s roditeljem nakon ove epizode srozao. To je otežalo moj rad s tom djevojčicom, koja je bila slatka, ali nije napredovala u čitanju.”

Doista, za mnoge je učitelje pritisak za davanjem više ocjene toliko neugodan da katkad popuštaju zahtjevima roditelja. „Mnogi učitelji s kojima sam razgovarala kažu da rasprava s roditeljima donosi više štete nego koristi i zato jednostavno odmah mijenjaju ocjenu”, kaže. „Ne znam koliko ih shvaća da je ocjena njihova odluka i da ne moraju odstupiti od nje te da će ih poduprijeti većina udruženja i sindikata učitelja.”

DJETETOVE OCJENE, RODITELJEVO PRAVO NA HVALISANJE

Charity PRESTON, koja poučava u osnovnoj školi u Sandaaskyju u državi Ohio, kaže da je primijetila kako se problem često javlja kod roditelja darovite djece. „Mnogi roditelji očekuju da će njihova djeca dobivati same petice”, kaže Preston i dodaje kako u školama u kojima postoji počasna nagrada ocjena postaje predmet društvenog natjecanja među roditeljima.

Jednom je načula kako roditelj pita učitelja: „Zašto moje dijete ne dobiva petice? To je vaš posao.” Kao odgovor na takve zablude Preston kaže kako pokušava educirati roditelje da ona ne dijeli ocjene, već ih djeca zarađuju.

Lee JENKINS, bivši nadzornik u školi u Reddingu u Kaliforniji, kaže kako su mnogi roditelji iskreno zbunjeni ocjenama, a imaju i dobar razlog. Kao nadzornik, pokrenuo je istraživanje postavljajući pitanje roditeljima: kad bi dijete savršeno riješilo sve ispite i napravilo sve projekte, a nikad ne bi predalo domaću zadaću, koju biste mu ocjenu zaključili? „Dobio sam sve odgovore, od petice do jedinice”, objašnjava. „Drugim riječima, nije bilo dosljednosti.”

„U najgorem slučaju, ocjena je poput devize – dobiješ ovo ako napraviš ono”, kaže Jenkins. „U idealnom je slučaju pak ocjena povezana s učenjem, daje roditeljima uvid u ono što dijete zna.”

Neki drugi učitelji smatraju da je lov na ocjene prirodna posljedica „helikopterskog roditeljstva”. Roditelji nastoje upravljati svakim aspektom djetetova života. Julia SIEMENS, savjetnica u međunarodnoj školi na Tajlandu, kaže da prečesto čuje roditelje kako se žale na ocjene, a trebali bi dopustiti djetetu da iskusi i neuspjeh. „Roditelji ne mogu pomoći djeci da nauče biti odgovorni ako im ne dozvole da preuzmu odgovornost za vlastito obrazovanje.”

Kako pitati za djetetove ocjene?

Ovo ne znači da roditelji ne trebaju pitati za djetetove ocjene imaju li nedoumica. Svaki će učitelj reći da je razgovor dobrodošao dok god je naglasak na pojašnjenju zadatka ili metode ocjenjivanja i pomoći kad je u pitanju učenikov napredak.

Katkad djeca roditeljima ne oslikaju cijelu sliku, zato prvo razgovarajte s učiteljem.

U konačnici, roditelji i učitelji moraju zajednički stvoriti plan. A roditelji se tog plana trebaju držati i pobrinuti se da njihovo dijete ispunjava svoje zadatke. U tom području roditelji imaju najviše mogućnosti i utjecaja da potaknu promjenu.

………………

NAPOMENA

  • GreatSchools – neprofitna organizacija za pomoć roditeljima pri pronalaženju prilika za obrazovanje djece.
  • Izvor: greatschools.org