OMILJENI SVIM UČENICIMA

Nastavnici Vesna i Viktor ČELANT nakon 37 godina rada odlaze u zasluženu mirovinu

srijeda, 11. srpnja 2018.

Priče o ljudima, njihovim životima i dubokim tragovima koje su ostavili neiscrpne su i uvijek prekrasne. Jedna je od takvih i priča obitelji Čelant iz Orahovice. Naime, bračni par Vesna i Viktor ove godine…

Nastavnici Vesna i Viktor ČELANT nakon 37 godina rada odlaze u zasluženu mirovinu

… točnije krajem netom završene školske godine, zajedno su otišli u više nego zasluženu mirovinu – Vesna kao učiteljica razredne nastave, a Viktor kao učitelj glazbene kulture.

Njihova učiteljska priča počela je još davne 1978. godine kad su kao rođeni Županjci prvo radili u Štitaru, a potom došli u Orahovicu koja im je postala trajni dom:

Moje prvo radno mjesto bilo je u Bosni, u područnoj školi u Gradačcu, ali tamo sam bila samo tri mjeseca i kad sam se vratila u Županju počela sam raditi u Štitaru, gdje sam i upoznala Viktora i vjenčali smo se 1978. godine. Radili smo zajedno u Štitaru i moram se sad prisjetiti svoje prve generacije iz koje su mi tri učenika smrtno nastradala, jedan u Domovinskom ratu, a dvojica nesretnim slučajem. Kad se prisjetim, od svih mojih dosadašnjih učenika, sedam je preminulo i to mi je najstrašniji dio učiteljske karijere, jer je riječ o ljudima koji su mladi umrli i nisu dočekali ni da se zaposle. Godine 1981. došli smo u Orahovicu, jer se u Štitaru smanjio broj djece i budući da su tad učitelji imali važno mjesto u društvu, ovdje smo dobili stan i oboje posao. Zanimljivo je i to da nam se Orahovica na prvu svidjela, jer smo zajedno nekoliko godina prije kampirali u šatoru na Jezeru i eto na kraju završili u ovoj prekrasnoj sredini – započela je Vesna Čelant.

Rado se prisjeća svih svojih generacija, jer učila je danas već roditelje i njihovu djecu:

Ovo je prekrasan poziv, kad bih ponovno mogla birati učiteljski posao, uvijek bih ga izabrala. Pamtim mnoge školske trenutke, ali nekako mi je najviše ostalo u pamćenju doba ratnih godina kad smo djecu poveli u Mađarsku u neku vrstu škole, jer je u Orahovici bio rat. Tad nismo znali što očekivati, hoćemo li se ikad moći vratiti. Ipak, sve je završilo sretno. Sad kad znam da više neću ići u školu kao učiteljica, iskreno žao mi je, ali to je život, imam svoje hobije, volim raditi s cvijećem i tako. Dolazi novi dio života – kaže Vesna.

Viktor Čelant posebna je orahovačka priča, čovjek koji je odgojio mnoge uspješne glazbenike, ne samo u Orahovici, godinama je u ovom gradu sam bio mala glazbena škola, učio je djecu svirati klavir, harmoniku, tamburu, gitaru i uza sve to svoj učiteljski posao uvijek odrađivao sa širokim osmijehom na licu:

Iza nas je 37 godina, puno je to za reći, a kamoli proživjeti u jednoj zajednici i posebno u školi. Moja je priča počela na Pedagoškoj akademiji u Zagrebu, gdje se uvijek sjetim našega glasovitog metodičara Bože Antenića, koji nam je usadio teoriju: 'Idite raditi na selo, tamo morate biti prvi ambasadori glazbe.' I eto, na taj sam način radio kroz svoj radni vijek i presretan sam danas sa svime što sam napravio. Od početka smo i supruga i ja uvijek bili aktivni ne samo u školi, nego i u izvanškolskim aktivnostima. Koliko je samo djece i mladih prošlo kroz moje ruke, kroz pjevački zbor i tamburaške orkestre u školama u Orahovici, Feričancima, Zdencima, a o učenicima da ne pričam. Dok traje jedan nastavni proces u školskoj godini, dajemo sve od sebe da učenike mnogo toga naučimo, ali onda kad imaš samo tjedan dana odmora od te silne galame i posla shvatiš to su ipak samo djeca koja uz tebe odrastaju. Svoj sam posao uvijek radio s ljubavlju, želio sam im prenijeti uvijek pozitivu, a eto i predavao sam takav predmet koji je to dopuštao. Nadam se da će me učenici tako i pamtiti i sjetiti se katkad u životu – kaže Viktor Čelant.

Prezime Čelant u školi ostaje, jer sin Damir radi u maminu fahu, razrednoj nastavi, a buduća snaha predaje hrvatski jezik:

Pa eto, supruga i ja se nadamo da će i Damir jednako kao i mi uspješno dočekati ovakve dane mirovine. Eto, i snaha je bila naša učenica, tako to ide. Naravno da ćemo i supruga i ja i dalje biti na raspolaganju školi, ako im bilo kakva pomoć bude potrebna – zaključio je Viktor Čelant. [ IZ DRUGIH MEDIJA | icv.hr ]

 

Vezani članci
Školski portal: „Tadijini” učenici na II. Zimskom radioamaterskom kampu

„Tadijini” učenici na II. Zimskom radioamaterskom kampu

... OŠ Dragutina Tadijanovića iz Petrinje te njezine PŠ Mošćenica.…

Školski portal: CAP program Korak po korak u tri škole

CAP program Korak po korak u tri škole

CAP (čit. kap; akronim od Child Assault Prevention) program je…

Školski portal: Uspješna  Učionica bez zidova

Uspješna Učionica bez zidova

… na temelju Odluke o dodjeli financijske potpore za projektne…

Stručni skupovi Školske knjige
Slovopis
e priručnik
Preuzimanje digitalnih udžbenika
Preuzimanje višemedijskih materijala
Preuzimanje višemedijskih materijala za srednju školu
E-priručnik Tehnička podrška
Lente vremena
Školski portal: Objavljeni rezultati državne mature

Objavljeni rezultati državne mature

…priopćeno je u na konferenciji za…

Školski portal: Eto rujna, uživajte u ljetu

Eto rujna, uživajte u ljetu

Ljetni praznici jedna su od onih…

Školski portal: Tri načina na koje možete nadahnuti učitelje

Tri načina na koje možete nadahnuti učitelje

Oni žele vođe koji će „napuniti…

Finska postaje prva zemlja koja će ukinuti sve školske predmete

Finska postaje prva zemlja koja će ukinuti sve školske predmete

...nego su odlučili provesti revoluciju svojeg…

Zašto djeca danas šute, sjede i plaše se lopte?

Zašto djeca danas šute, sjede i plaše se lopte?

Zašto je važna dinamička akomodacija i…

Zašto su učitelji tako umorni

Zašto su učitelji tako umorni

Ako ste poput većine učitelja koje…