U današnje vrijeme ništa ne ostaje nepromijenjeno, ali neke velike ideje vrijede danas kao što su vrijedile kad sam ja išao u školu, iako katkad mogu biti zaboravljene ili gurnute u stranu radi nečega novoga. Iako su velike ideje uvijek iste, kontekst se mijenja.

U tekstu možete pronaći tri stvari koje će uvijek biti temelj obrazovanja i naših školskih zajednica, ali koje se uvijek mijenjaju i razvijaju.

■  ODNOSI ■ 

Možemo reći da odnosi u današnje vrijeme nisu ni zaboravljeni ni gurnuti u drugi plan, ali također moram napomenuti koliko su odnosi bili važni kad sam ja išao u školu. Učitelji koji su u meni vidjeli pojedinca, stavljali me na prvo mjesto i brinuli o meni bili su oni zbog kojih sam se želio više truditi i napornije raditi na satu.

Iako su odnosi oduvijek bili važni, osjećam da nam je tehnologija omogućila da učenici (na svim razinama) podijele svoje mišljenje i dignu svoj glas, što ranije možda nisu mogli. Univerzalan pristup tehnologiji trebao bi nam omogućiti da izgradimo bolje odnose. Izrada jednostavnog videozapisa može nam omogućiti da se povežemo virtualno, kad to već ne možemo fizički.

Ako slika vrijedi tisuću riječi, koliko vrijedi jedan videozapis?

To ne znači da izravna komunikacija nije važna, već da bi upotreba tehnologije trebala promicati bolje izravne odnose, a ne manje takvih odnosa.

■  VAŽNOST SADRŽAJA ■ 

Želio bih s vama podijeliti citat Thomasa FRIEDMANA:

„Svijet mari samo za ono što možete napraviti s onime što znate (i nije mu važno kako ste to naučili.”

Dio rečenice na koji se ljudi često fokusiraju jest „što možete napraviti”, međutim dio koji se odnosi na „ono što znate” također je ključan. Sadržaj nije nepotreban u obrazovanju, on je ključan. No, promijenilo se to da je sadržaj dostupan iz mnogo različitih izvora, što nije bio slučaj kad sam ja išao u školu. Škola je bila mjesto na koje ste odlazili prikupiti znanje. Ali danas postoji izobilje informacija, a dobre informacije važnije su nego ikad.

Najbolja analogija koju sam ikad čuo o važnosti sadržaja bila je ona autora Johna MEDINE. On je rekao: „Stvaranje bez znanja jednako je sviranju ‘zračne gitare’; vi možda znate pokrete, ali ne možete proizvesti zvuk.”

Iako je sadržaj oduvijek bio važan, pomak u obrazovanju bio je više usredotočen na razumijevanje i duboko učenje nego na puko učenje napamet. Informacije koje su naučene napamet, ali ne i shvaćene mogu imati tek kratkoročnu korist, ne i dugoročnu.

■  FOKUS NA CJELOŽIVOTNO UČENJE ■ 

Koliko se sjećam, termin „cjeloživotno učenje” prvi sam put čuo kad sam još bio učenik i kasnije ponovno kad sam već postao edukator. To nije ništa novo u 21. stoljeću. Međutim, nove su prilike za učenje i brzina promjene. Pitam se bi li se ovaj termin trebao promijeniti u „brzinsko cjeloživotno učenje”, jer čini se kao da se stvari na koje se naviknemo mijenjaju kad to najmanje očekujemo.

Cjeloživotno učenje nikad se neće promijeniti, ali ćemo možda mi morati postati brži u tome.

Često čujem ovo pitanje:

               „Što se promijenilo i što je ostalo isto?”

Međutim, mala izmjena ovog pitanja mogla bi voditi do važnih rasprava:

               „Što je ostalo isto i kako se to promijenilo?”

Toliko se mnogo može naučiti iz svega što je dosad napravljeno u obrazovanju, a svrha nije da se riješimo svih tih odličnih stvari, već da pomoću njih stvorimo nešto bolje.

……………………..

NAPOMENA

• George Couros vodeći je edukator u području inovativnog vodstva, poučavanja i učenja. Radio je kao učitelj, administrator i ravnatelj. Autor je knjiga „The Innovator’s Mindset; Empower Learning”, „Unleash Talent” te „Lead a Culture of Creativity”. Poznat je kao govornik o inovaciji učenja i angažiranju učenika, a surađivao je sa školama i organizacijama diljem svijeta.
• Izvor: georgecouros.ca