No, kad sam malo razmislila shvatila sam da postoje situacije koje jamče vikanje. Kad se dvoje učenika umalo počnu tući šakama ili kad vaše dijete istrči na ulicu, vikanje je svakako primjereno, možda čak i neophodno kako bi se izbjegla katastrofa.

Ali vikanje zbog ljutnje ili frustracije? Ne, ne vjerujem da je to dobra ideja. Znam da je lako „eksplodirati” kad nam učenici „plešu po živcima”, ali vikanje je rijetko, ako ikad, produktivno. Zapravo, često je prilično destruktivno.

✿ ZAŠTO TREBA IZBJEGAVATI VIKANJE ✿ 

VIKANJE OMETA. Kad vičemo na naše učenike ili djecu, mislite li da zaista čuju što im govorimo? Ne, oni čuju samo vikanje. Na kraju, iz razgovora ne izlaze razmišljajući o tome gdje su pogriješili. Umjesto toga misle kako je smiješno to što smo izgubili kontrolu ili su pak uzrujani ili povrijeđeni.

VIKANJE ŠTETI ODNOSU. Nema sumnje da vikanje opterećuje svaki odnos pa tako ni odnos učitelj-učenik ili roditelj-dijete ne može izdržati previše vikanja. A bez jake veze ništa što kažemo ili učinimo neće imati veliki utjecaj na njih. Znam da je lako izgubiti pribranost, ali ako razmislimo o učinku naših reakcija, to bi nas trebalo spriječiti da ne gubimo pribranost prečesto.

VIKANJE NAS ČINI SMIJEŠNIMA. Vičući se možemo osjećati moćnima, kao da kontroliramo situaciju. Ali nekome tko gleda sa strane djelujemo u najmanju ruku smiješno. Kad vičemo, možemo slobodno vrisnuti: „Ne vladam sobom ni djecom!” A kako djeca reagiraju kad vičemo? Ako nisu previše uzrujani, postat ćete glavna zvijezda smiješne anegdote koja može postati legendarna priča za sljedećih nekoliko godina. Je li to ono što zaista želite?

VIKANJE NE DONOSI TRAJNE PROMJENE. Kad vičemo, djeca će možda nakratko ispraviti svoje ponašanje, no s obzirom na to da nismo doprli do njihova srca nikakva se trajna promjena neće dogoditi. Sutra će opet biti oni stari, a što ćemo tada? Vikati glasnije? Začarani krug…

ČVRSTI, TIHI ODGOVOR MNOGO JE MOĆNIJI. Kad izaberemo čvrsti i tihi odgovor umjesto vikanja dijete ili tinejdžer mogu čuti što zaista govorimo. Ne ometamo razgovor i imamo priliku graditi odnos umjesto da ga urušavamo. Možemo čuti, ohrabriti, disciplinirati i ispraviti mnogo bolje nego uz dramu.

Jedan od najjačih primjera snage tišine dogodio se za vrijeme jednog od mojih predavanja na fakultetu. Mlada asistentica predavala je pred svojih 150 kolega i iz nekog su razloga odjednom svi počeli pričati. Očito je izgubila kontrolu nad predavanjem i ja sam promatrala situaciju, znatiželjna da vidim kako će odgovoriti. Nije vikala ni vrištala. Umjesto toga prestala je predavati i tiho čekala. Uskoro su studenti shvatili što se događa i utišali se. Nikad neću zaboraviti što je tada rekla. Čvrstim i smirenim glasom kazala je: „Ja ću imati vašu pozornost.” Zinula sam dok se cijela dvorana puna nemirnih studenata sabrala i učinila upravo to – poklonili su joj svoju punu pozornost. Nastavila je s predavanjem stekavši poštovanje.

………………

NAPOMENA

• Teach4theheart – stranica s idejama i strategijama za učitelje koji pomažu zadržati strast i entuzijazam prema poučavanju.
• Izvor: teach4theheart.com
• Photo by Gabriel Matula on Unsplash