Nažalost, unatoč dokazima o važnosti sve više djece borave u zatvorenome i pred ekranima. To je postala boljka današnjeg vremena.

Jednako tako sve više smo informirani o tome koliko je važno predškolsko razdoblje u životu svakog djeteta.

To je vrijeme kada je dijete u najosjetljivijem razdoblju, gdje se razvija 75 posto  mozga, vrijeme kada dijete uči za život, razdoblje kada dijete stječe osnovno znanje, osamostaljuje se, propitkuje i socijalno i emocionalno sazrijeva.

Odgojitelji, svjesni važnosti svega toga, vrlo su često u nezavidnim situacijama zbog otpora roditelja koji ne žele da dijete ide van da se ne prehladi, koji ne žele da im se dijete ne zaprlja i da se igra u pješčaniku i blatu.

SURADNJA S RODITELJIMA

Postoje komunikacijske strategije gdje odgojitelji mogu znatno utjecati na promjenu stava roditelja koji ide u prilog djetetu i stvaranju mogućnosti za njegov nesmetan razvoj.

PRVA TOČKA komunikacijske strategije jest ODREDITI CILJ, što bi u ovom slučaju bilo da se potakne razvoj svih razvojnih područja kroz ostvarivanje nesputane igre na otvorenom po svim vremenskim uvjetima kroz suradnju s roditeljima.

SLJEDEĆI KORAK jesu zadatci koje si pri tome postavljamo. Jedan je osvijestiti roditelje o važnosti boravka na otvorenom, ostvarivanje suradnje gdje roditelji osiguravaju djeci svu potrebnu opremu za različite vremenske uvjete.

Polazi se od toga da imamo znanje o tome da boravak na otvorenom u svim vremenskim uvjetima pogoduje razvoju dječjeg mozga, jačanju imuniteta i psihofizičkog razvoja.

TREĆI KORAK komunikacijske strategije jesu metode, a u ovom slučaju to su roditeljski sastanci, kutić roditelja, stručni članci te različite vrste dokumentiranja kroz koje roditelji dobivaju informaciju kako njihovo dijete uči kod boravka na otvorenom, što uči i zašto baš tako najbolje uči.

POSLJEDNJA TOČKA u komunikacijskoj strategiji jest struktura (kombiniranje resursa i pravila kroz međusobnu interakciju) gdje se roditelje potiče na zajedničko uređenje dvorišta i zajedničku izradu poticaja. Roditelje se informira o provedenim aktivnostima i zajednički ih se evaluira.

U praksi se polazi od toga da odgojitelj vodi i usmjerava i djecu i roditelje, uvažavajući pritom posebnosti svake obitelji i individualnost svakog pojedinca.

Svojim postupcima odgojitelj je odgovoran za stjecanje povjerenja roditelja. Kada se to povjerenje stekne, odgojitelj može poduzimati daljnje akcije za dobrobit djeteta.

Roditelji su primarni odgojitelji, zato je važno da ih se informira i educira o tome što i zašto se s djecom rade određene aktivnosti.         

Vodeći se time stekli smo povjerenje roditelja, ostvarili partnerski odnos i dobili mogućnost ciljanog djelovanja na djetetov razvoj.

Kada zajedničkim snagama kvalitetno djelujemo na djetetov razvoj, možemo reći da poduzimamo sve u najboljem interesu za svakog pojedinca.

Kvalitetnom komunikacijom roditelji sada imaju puno povjerenje u odgojitelja; povjerenje u osobu koja zna kako pravilno utjecati na razvoj njihova djeteta. Sada znaju kako djeca uče i zašto je dječja igra na otvorenom bitna za razvoj dječjeg mozga.

……….

Alenka PAVLEKOVIĆ, univ. bacc. preasc. educ | DV Tatjane Marinić