Razlog zbog kojeg ova dva termina padaju na um jest njihova međusobna povezanost u kontekstu obrazovanja.

Kad ljudi upotrijebe riječ „učenje”, oni to obično čine umjesto „zadržavanja znanja i pukog recitiranja informacija”. Ako upotrijebimo termin „učenje” na ovaj način, jesmo li više usredotočeni na dubinu znanja, razumijevanje i primjenu ili pripremamo učenike za igranje kviza poput Milijunaša?

Ne želim reći da zadržavanje znanja nije ključno, već da se vrsta učenja koju pokušavamo postići u školi ne može svesti na pamćenje i izbacivanje informacija.

S druge strane, termin postignuće često se upotrjebljava umjesto „rezultata”, većinom dobivenih na testovima. Nisam protiv testova u školi, ali sam protiv toga da se riječ „postignuće” izjednači samo s rezultatima ispita.

Poveznica između ovih dviju riječi jest to da je „postignuće” dubokog „učenja” teško izmjeriti, a tip učenja koji je nužan i ključan za jednu osobu može biti drukčiji za drugu.

U obrazovanju cijelo vrijeme pričamo o suradnji, ali tražimo li mi od skupine ljudi koji razmišljaju na isti način i imaju iste sposobnosti da rade zajedno ili tražimo skupine koje u debatu donose različite svjetonazore, iskustva i znanje? Biste li željeli u svojoj školi imati administratorski tim u kojem svi razmišljaju na isti način ili biste radije da oni donose različite stvari u debatu, pretpostavljajući da će time više cijeniti različite vještine i stavove svog osoblja?

Stoga, što „postignuće” i „učenje” zaista znače? Mogao bih guglati definicije tih riječi i ovdje ih citirati, ali to nije poanta ovog teksta. Definicija riječi često znači manje od načina na kojim se koristimo tom riječju. Npr., ako dajete izvještaj o tome kako vaši učenici napreduju u školi i iskoristite riječ „postignuće” ili „postignuća učenika”, ali zatim navedete samo rezultate testova, tada definicija „postignuća” ne znači onoliko koliko znači ono što pokazujete i govorite vašoj zajednici.

POANTA OVOG TEKSTA jest to da trebamo preispitati što ove riječi znače kad se njima razbacujemo umjesto termina poput „zadržavanja znanja” i „rezultata”. Školske zajednice (ne samo učitelji i administratori, već i učenici i njihovi skrbnici) mogu imati koristi od pričanja o ova dva termina (učenje i postignuće) te odlučiti što oni znače i kako to izgleda u njihovoj organizaciji. Ove se riječi upotrebljavaju cijelo vrijeme i ako se sve što one znače može svesti na „zadržavanje znanja” i „rezultate” tad ograničavamo svoje učenike i škole.

…………………

NAPOMENA

• George COUROS vodeći je edukator u području inovativnog vodstva, poučavanja i učenja. Radio je kao učitelj, administrator i ravnatelj. Autor je knjiga „The Innovator’s Mindset; Empower Learning”, „Unleash Talent” te „Lead a Culture of Creativity”. Poznat je kao govornik o inovaciji učenja i uključivanju učenika, a surađivao je sa školama i organizacijama diljem svijeta.
• Izvor: georgecouros.ca