… avanture i muškog protagonista te se odmiču od bilo čega „ženskastoga”, što uključuje osjećaje ili odnose.

No, kad se vodimo ovim načinom razmišljanja, još je čudnije to što su knjige za dječake obično namijenjene svima, dok su knjige za djevojčice namijenjene samo djevojčicama.

Katkad i učitelji imaju naviku odabrati knjige za dječake za čitanje naglas u učionici.

Ali time svojim učenicima – dječacima i djevojčicama – radimo veliku štetu. Ponašamo se kao da svaki dječak (ili djevojčica) razmišlja na isti način, zainteresiran je za iste stvari ili inspiriran istim vrstama priča. Ne samo to, nego i stalno nanovo naglašavamo štetne stereotipe kad pokušavamo dokazati da su knjige za djevojčice namijenjene samo uskoj publici i stoga nisu toliko privlačne ili važne.

Moramo prestati ograničavati čitatelje pričanjem o knjigama za djevojčice i knjigama za dječake. Umjesto da pitamo je li ovo knjiga za djevojčice ili knjiga za dječake, trebamo postaviti pitanje: je li ovo dobra knjiga?

Evo na što se umjesto toga moramo usredotočiti.

PRED ČITATELJE MORAMO STAVITI RAZNOVRSNE KNJIGE.

Moramo popričati sa svakim pojedinim učenikom o njegovim interesima i željama te mu pomoći da pronađe knjigu koja mu savršeno odgovara. Bez obzira na to radi li se o priči punoj akcije i avanture, tihoj knjizi o obitelji izbjeglica ili knjizi čije su stranice ispunjene zmajevima, nijedan od ovih izbora ne bi trebao biti ograničen time je li čitač dječak ili djevojčica. To je izbor koje se temelji isključivo na onome što potiče pojedinčevu maštu i ohrabruje ga da dublje kopa.

DJECA MORAJU BITI IZLOŽENA LIKOVIMA KOJI IH INSPIRIRAJU.

Učenici čitaju da bi bili inspirirani likovima koji su pametni, snažni i hrabri, likovima koji osjećaju i razmišljaju poput njih te likovima koji su potpuno drukčiji od njih. Knjige učenicima pomažu da otkriju svoje naklonosti, daju im riječi kojima mogu opisati svoje osjećaje te im pomažu da pronađu svoje mjesto u svijetu.

DJECA TREBAJU ČITATI PRIČE KOJE PROŠIRUJU NJIHOVE SVJETONAZORE.

Naposljetku, nije li to razlog zbog kojeg većina nas uopće čita? Koliko bi život bio dosadan kad bismo ostajali samo na svome utabanom putu, u sigurnoj zoni u kojoj je sve prepoznatljivo? Stavljati etikete na knjige koje pretpostavljaju da jedan ili drugi rod neće biti zainteresiran za njih vrlo je ograničavajuće.

Čitamo da bismo učili o nepoznatim ljudima i situacijama, da bismo mogli produbiti svoju povezanost sa svijetom i svoje razumijevanje svijeta. Čitamo da bismo učili na tuđim iskustvima i pogledima na svijet.

Najbolje od svega, čitanje priča o ljudima koji su drukčiji od nas – bilo rodom, rasom, religijom ili na neki drugi način, pomaže izgraditi suosjećanje koje nam omogućuje da se povežemo s ljudima iz svih životnih područja. A katkad nas može iznenaditi saznanje da imamo toliko zajedničkoga s likom koji nam se isprva činio toliko stran. Ima li boljeg načina da izgradimo obazriviji, inkluzivniji svijet?

• Koji je vaš stav o knjigama za dječake, knjigama za djevojčice i rodno određenom čitanju? Podijelite svoje misli s nama u komentarima.

………………………

NAPOMENA:

• We Are Teachers mrežna je zajednica edukatora čija je misija inspirirati učitelje i pomoći im dijeljenjem praktičnih razrednih ideja, savjeta i učiteljskog humora.
• Izvor: weareteachers.com