Petnaest godina poučavanja – te godine i godine osvrtanja na svoju praksu, razgovora s učiteljima i čitanja o poučavanju – dovelo me do zapanjujućeg zaključka: poučavanje je prilično jednostavno.

• Kad pokušavate nekoga nešto naučiti počinjete od rezimiranja onoga što osoba već zna o toj stvari.
• Zatim joj objasnite ili pokažete neki novi koncept.
• Potaknete osobu da vježba novo znanje.
• Na kraju provjerite kako napreduje i date joj povratne informacije.

Nije važno o kojoj se temi radi, poredak je više-manje uvijek isti: ponavljanje, ulazni podatci, primjena i test.

■ SLOŽENA PRIMJENA

Međutim, dobro raditi ove jednostavne stvari prilično je složeno. Postoje mnogi načini ponavljanja i pomaganja učenicima da se prisjete informacija iz svoga dugoročnog pamćenja kako bi ih mogli iskoristiti. Možemo objasniti stvari prilično dobro ili ih možemo objasniti loše. Možemo postaviti zadatke koji učenicima omogućavaju da razmisle o onome o čemu uče ili možemo postaviti zadatke koji zbunjuju. Možemo ispitati načine koji nam omogućuju da zaključimo što učenici znaju na jednostavan i brz način ili možemo pokušati riješiti zadatke tako da s njima prođemo kroz gradivo i pokušamo ih uputiti u ono što im može pomoći u rješavanju zadataka.  

Postoje više – ili manje – učinkoviti načini na koje možemo napraviti ove stvari.

Problem je u tome što, kao nastavnici, rijetko kad imamo prostora i podršku da zaista dobro poradimo na ovim jednostavnim stvarima. Rijetko kad smo prepušteni samima sebi da napravimo ono što je učinkovito, ali i uspješno. Umjesto toga provodimo svoje vrijeme udovoljavajući drugima i pokušavajući zadovoljiti promatrače. To jednostavnom poslu poučavanja naših učenika stvara dodatne komplikacije.

■ MJESTO ZA SEBE?

Umjesto da radim na tome kako da dobro objasnim stvari, promatrači su mi mjerili vrijeme kako bi se pobrinuli da ne pričam dulje nego što je propisano. Zbog toga sam uvijek bio u potrazi za složenim aktivnostima koje potiču učenike da se nose s lekcijom uz minimalne upute s moje strane. To nije bilo učinkovito u smislu njihova učenja ni moga radnog opterećenja. Ali je značilo da oni izvan učionice odobravaju ono što radim, a to potvrđuju stavljanjem kvačica u neke kućice.

Međutim, u ovakvoj nam situaciji može pomoći dobra informiranost o edukacijskom istraživanju.

Kad pričam sa svojim kolegama o radu Rosenshinea, najčešći komentar koji čujem jest „ali ovo je samo zdrav razum i ništa više!”. I doista jest. Međutim, zdrav razum je istjeran iz toliko učionica diljem svijeta i zamijenjen je beskrajnim komplikacijama koje nas prisiljavaju da se usmjerimo na pokazivanje stvari za one koji nas promatraju, umjesto da možemo obavljati svoj posao, a to je poučavanje.

Čitanje radova  Kirschnera, Swellera i Clarka može nam pomoći da shvatimo zašto je kvalitetno poučavanje uvijek bilo u srcu učionice. Također nam pomaže poljuljati mitove o učenju poput onoga o „piramidi učenja” o kojoj ovdje raspravlja Willingham.  

■ INSTINKTIVNA PRAKSA

Također nam može pomoći da poradimo na onim stvarima za koje instinktivno znamo da čine veliku razliku kod jednostavnog poučavanja. Ne samo da nam istraživanje pomaže pojednostaviti poučavanje, pojednostavljeno poučavanje tada nam daje vremena da više čitamo istraživanja. To je začarani krug.

Pristup istraživanju omogućava nam ne samo da usavršimo svoju praksu i poradimo na složenostima da bismo ono što radimo učinili još učinkovitijim, već nam također omogućuje da zauzmemo stav i pokažemo da smo profesionalci u koje se može imati povjerenja da upravljaju svojim učionicama onako kako smatraju da bi trebali. To nam omogućuje da izbjegnemo komplikacije i poučavamo kao da nas nitko ne promatra.

Drugim riječima, to nam omogućuje da jednostavno POUČAVAMO.

……………………

NAPOMENA

• TES je digitalna zajednica s više od 3,6 milijuna registriranih korisnika u 279 zemalja i teritorija te stoga najveća mreža učitelja koja pomaže savjetovati, informirati i inspirirati edukatore širom svijeta.
• Izvor: tes.com
• Photo by Amanda Dalbjörn on Unsplash