[ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine | Napisao Marijan ŠIMEG ] …njihova odgojno-obrazovnog, kulturnog i svekolikog života. Stara škola sagrađena je u 19. stoljeću i imala je jednu učionicu i stan za učitelja, a nastava se održavala za dva razreda istodobno, a pohađalo ju je 110 učenika. Danas škola ima 419 učenika i sedamnaest razrednih odjela.

– U školu sam došla prije nepune četiri godine i prije svega mi je bila želja uvjete rada u školi podići na što višu razinu, da škola izgleda što ljepše, da je opremljena, da bude ugodno mjesto za rad i učenje i za sve ostale aktivnosti koje provodimo u školi, a njih je uistinu mnogo. Uredili smo sve sanitarne čvorove i svlačionice uz sportsku dvoranu, parketi su prebrušeni i lakirani, obnovili smo kuhinju i blagovaonicu, uredili smo tri nove učionice i prešli u jednosmjenski rad koji nam je jako važan, jer je drukčiji ritam rada i učenici imaju dovoljno i vremena i prostora da se bave različitim aktivnostima i da maksimalno razvijaju vlastite sklonosti i afinitete – kaže nam ravnateljica Nataša GJURAN i nastavlja:

– A izvannastavnih i izvanškolskih aktivnosti doista je mnogo – od robotike, zbora, folklora, dramske i novinarske družine, šaha do brojnih sportskih sekcija među kojima su nogomet, rukomet, ragbi, hokej na ledu. Uistinu, u školi djeca imaju sve, čak i škole stranih jezika pa je u ovom našem podsljemenskom mjestu koje ima mnogo zelenila škola u punom smislu te riječi središte svih događanja. Naša djeca nemaju drugoga kulturnog centra u Gračanima, nema kina ni knjižnice i zato nam je stalo da im u školi pružimo sve što im treba. Stekli smo i status ekoškole, što je i logično, jer smo u okružju očuvane prirode, u podsljemenskoj zoni, uživamo u čistom zraku i u prirodi. Vjerujemo da se najviše reforme događa u svakoj školi, jer svaka škola ima svoj put i zato se trudimo i u školi osigurati što više suvremene opreme, namještaja. A moj je cilj u pet godina mandata bio da uredimo školu i njezin okoliš, da ju dobro opremimo, da imamo šetnicu oko škole, školski voćnjak, ali je bilo važno i da se uključimo u međunarodne projekte. Trenutačno smo u projektu Green beat sa školom Đuro Pilar iz Slavonskog Broda i sa školom iz Ljubljane, a svrha je projekta na temelju navodnjavanja preko mikrobitova raditi na zelenim visećim zidovima u školi kako bismo oplemenili unutarnji prostor škole. Krajem godine dolaze nam gosti iz Španjolske s kojima radimo projekt vezan za etnobaštinu, a Gračani tu mogu mnogo dati, jer imamo i Hrvatsko pjevačko društvo Podgorac koje ima bogatu tradiciju od 210 godina i naša djeca tu uistinu dobiju mnogo.

Mislim da bi svaki učenik u takvoj ponudi koju mu škola pruža mogao pronaći svoj put, prepoznati čime se želi baviti i koje svoje najbolje strane razvijati kako bi mu to jednoga dana postalo životni poziv. Primjerice, već tri godine u školi radi digitalna akademija u koju je uključeno mnogo učenika koji postižu sjajne rezultate baveći se novim tehnologijama. Smatramo da je upravo specifičan razvoj svakog djeteta jako važan, jer ukalupljivanje djece u iste okvire i djeci, a u perspektivi i našem društvu, čini loše. Jer netko je izrazito dobar u likovnom, netko u glazbenom području, netko ima sklonosti za društveno-humanističke znanosti, netko ima sportski talent i u svemu tome mi im u školi omogućimo prostor i aktivnosti kroz koje tražeći se pronađu sebe i da se razvijaju što je moguće više. Skupina iz digitalne akademije već se jako razvila, u njoj su čak i učenici trećeg razreda.

✿ ŠKOLA KAO PRIPREMA ZA ŽIVOT  ✿ 

Mislim da već u osnovnoj školi moramo raditi na svojevrsnoj profesionalnoj orijentaciji učenika, otvarati im nove vidike, uvoditi ih u neke nove svjetove, jer za deset ili petnaest godina većina današnjih zanimanja i poslova gotovo da i neće postojati. I mi ih moramo pripremiti za te velike promjene, za cjeloživotno učenje, za promjenu područja kojim će se tijekom života baviti i uistinu vjerujem da je ono što nudimo upravo namijenjeno svakom učeniku da u okviru svojih želja, sklonosti i sposobnosti odabere i pomalo se usmjerava pa i usavršava u nekom području – kaže ravnateljica Gjuran i nastavlja:

– Jako smo napredovali i u uređenju okoliša škole, jer sve su zelene površine uređene, dio za učenike koji su u pet skupina produženog boravka pa za njih postoji posebno uređen dio parka. Inače, naše je upisno područje u krugu od tri kilometra i nema većih problema i dugih putovanja da bi djeca došla u školu. Jedna smo od rijetkih zagrebačkih škola kojoj se svake godine povećava broj upisane djece. Godišnje odbijemo četrdesetak učenika koji nisu s našeg upisnog područja, a htjeli bi se upisati kod nas, no ne želimo povećavati broj učenika, jer se ne odričemo jednosmjenske nastave koja nam omogućava da školski prostor tijekom poslijepodneva koristimo za sve izvannastavne aktivnosti koje nudimo učenicima. Pritom ne moramo razmišljati gdje ćemo smjestiti koju skupinu učenika, jer za sve ima dovoljno mjesta. Tako je i s učenicima u produženom boravku, jer do ranog poslijepodneva u školi obave doista sve, od učenja, pisanja zadaća, redovite nastave i izvannastavnih aktivnosti pa kad nakon svega odu kući mogu se posvetiti drugim aktivnostima, jer su sve školske obveze odradili u školi. I nije ih nitko od roditelja trebao razvoziti po gradu, jer sve obave na jednome mjestu ­– kaže ravnateljica Gjuran.

✿ POLOVICA UČENIKA UČI NJEMAČKI ✿ 

Školska zadruga „Trsek” brine se o voćnjaku i o stvaranju novih proizvoda, mahom iz recikliranih materijala. Vodi ju profesorica likovne kulture Marina BADURINA CINDRIĆ i u njezinu radu sudjeluje mnogo učitelja i gotovo četvrtina učenika.

– Bili smo domaćini županijske smotre učeničkih zadruga 2015. godine i jako smo ponosni na to. Zadruga ima pet sekcija – stvaralačku, modelare, multimedijsku, mirise i začine, voćare i mirisni vrt – i u njih je uključeno stotinjak učenika. Predstavljamo se na sajmovima, radimo eterična ulja, mirisne svijeće, figurice od slame, slikamo, uglavnom recikliramo drvo i papir te koristimo prirodne materijale. Imamo i mladi voćnjak koji još ne daje mnogo ploda, ali voćke treba njegovati i paziti na njih. Mnogo je kreativnih poslova u zadruzi, a to su prepoznali i učenici koji rado sudjeluju u različitim aktivnostima – kaže Marina Badurina Cindrić.

Profesorica mentorica njemačkog jezika Tanja LJUBIĆ može se pohvaliti da su njezini učenici osvojili nekoliko državnih nagrada na natjecanjima iz stranog jezika.

– Škola ne obrazuje i ne odgaja za natjecanja, ali učenici ipak vole sudjelovati na natjecanjima. Važno je raditi s njima, lijepo je da djeca vole učiti njemački jezik, jer je engleski toliko dominantan da bilo koji drugi jezik djeca nerado uče. Vjerojatno je i naš rad u razredu, sama nastava takva da učenici vole njemački pa se onda žele i natjecati sa svojim vršnjacima i pokazati koliko su naučili. Njemački je izborni predmet od četvrtog do osmog razreda i doista ga je izabralo mnogo učenika, jer imamo čak deset odjeljenja u kojima je to izborni predmet. Kad usporedimo s drugim školama gdje je na takvim programima maksimalno pet ili šest učenika, mi imamo više od 20 učenika u odjeljenjima. Radimo po individualiziranom programu i jako sam ponosna na to. Kod nas nitko ne odustane iako se vrlo ozbiljno radi, zahtjevan je program, ali učenici to vole.

Treba uložiti mnogo truda, potaknuti ih, ponuditi im nešto drukčije, zanimljivo, nešto što ih neće umoriti i odbiti, jer uvijek je izborna nastava njemačkoga na kraju radnoga dana, sedmi ili osmi sati, i doista im treba nešto relaksirajuće što će ih privući da uče drugi strani jezik. Svakom razredu prilagodim način rada na temelju trenutačne situacije koju prepoznajem čim uđem u razred.

Oblici rada razlikuju se od razreda do razreda, ovisi o tome koji je sat, kako su učenici raspoloženi i o još mnogo čimbenika. Na izbornoj nastavi ipak imamo i određenu slobodu, možemo ispričati neku šalu, dosjetku, popričati s učenicima kako bismo ih probudili, osvježili nakon napornog radnog dana i prilično to nam uspijeva. Sve učenike potičemo da uče i rade, potičemo ih i da idu na natjecanja i na županijskoj su razini uvijek pri vrhu, a već smo četiri puta imali učenike i na državnom natjecanju i ostvarili zavidne rezultate. Vole natjecanja, ali sudjeluju i u različitim projektima u kojima produbljuju svoja znanja iz njemačkog jezika.

U školi je doista lijepo raditi, atmosfera je jako pozitivna, svi žele raditi, uskočiti u bilo kojoj situaciji, pomoći, sudjelovati u projektima i doista smo složna ekipa. Uostalom, školu drže učitelji i to se prepoznaje – smatra Tanja Ljubić.

✿ SVATKO MOŽE ZAVOLJETI MATEMATIKU ✿ 

Profesorica matematike Nada Tišljar godinama kvalitetno radi ne samo u redovitoj nego i u dopunskoj i dodatnoj nastavi, a vodi i mlade matematičare koji su redoviti sudionici na svim razinama natjecanja iz matematike.

– Sve mi to radimo zbog učenika, a ja im želim približiti matematiku. Za matematiku je važno da se djeci približi u što ranijoj dobi, jer kad su mlađa drukčije gledaju na nju, a i drukčija znanja steknu, počnu drukčije razmišljati kad dolaze na dodatnu nastavu na kojoj se rade i malo zahtjevniji zadatci. Ove godine ima mnogo zainteresiranih i to me veseli. Imali smo uspjeha i na državnom natjecanju, kad je naša učenica u šestom razredu bila druga sa samo jednim bodom manje od prvoplasiranog učenika, a dvije godine kasnije bila je među prvih deset u državi. Inače, za moje učenike matematika nije bauk. Ima onih kojima je lagana, a i onih kojima je teška, ali uvijek je tako s matematikom kao i s bilo kojim školskim predmetom. Ako imaju razvijene radne navike, onda djeca uče i svladavaju bilo koji predmet – smatra Nada TIŠLJAR.

Posebnost škole čini i pjevački zbor u kojemu je gotovo polovica zaposlenika. Njegovo osnivanje potaknula je ravnateljica, koja o svojoj inicijativi kaže:

– Nakon nekoliko mjeseci na mjestu ravnateljice, predložila sam učiteljima da osnujemo pjevački zbor kao svojevrsni team building za djelatnike. Željela sam da se djelatnici druže izvan radnog vremena, da se bolje upoznaju i povežu kroz pjevanje te da i tako razvijamo pozitivno ozračje u školi, vjerujući da će i učenici biti zadovoljni ako su zadovoljni njihovi učitelji. Od početnih osmero pjevača na prvom okupljanju danas imamo više od dvadeset članova, a među njima su učitelji razredne i predmetne nastave, tajnica, računovođa… – kaže ravnateljica Gjuran i nastavlja:

– Vodim zbor, iako to nije moja struka, ali sam uvijek bila uz glazbu. Otkako zbor djeluje imali smo mnogo nastupa na školskim priredbama na kojima nastupa i učenički zbor pa tako dajemo svoj doprinos priredbama bile one posvećene nekom blagdanu ili bile tematske i humanitarne. U školi održavamo i glazbene večeri koje imaju humanitarno obilježje, jer na njima prikupljamo dobrovoljne priloge. Ove smo godine napravili koncert za uređenje školske kinodvorane. Lani smo tako prikupljali novac za školsku knjižnicu i tada nam je gost bio Miroslav Škoro, a gosti na brojnim glazbenim večerima bili su nam pjevači Boris Novković, Nina Badrić, Gazde, Baruni i mnogi drugi estradni umjetnici – ističe ravnateljica Gjuran.

✿ SJAJNI MEĐULJUDSKI ODNOSI ✿ 

Školski list „Cvrčak” dugi niz godina gotovo je zaštitni znak škole. Najstariji sačuvani primjerak datira iz 1983. godine, a danas ga priprema novinarska družina koju vodi profesorica hrvatskoga jezika Marija ILIĆ. 

– U početku je bio prepun učeničkih literarnih radova, katkad i likovnih. U tim su se starijim izdanjima osamdesetih i devedesetih godina tekstovi prepisivali na pisaćim strojevima, fotokopirali i uvezivali klamericama. Od 2016. godine izlazi u grafički bogatijem ruhu i trudimo se izgledom i sadržajem slijediti formu pravoga školskog lista. Učenici vole pisati priloge za školski list, ali nikad nije na odmet dodatna motivacija, a to je najčešće petica iz hrvatskoga jezika, točnije iz medijske kulture. Pravi je poticaj zapravo samo objavljivanje teksta s imenom i prezimenom učenika. Sretni su i ponosni kada vide u listu tekst koji su oni napisali. Osim što sudjelovanjem u pripremi školskoga lista razvijaju vještine prikupljanja informacija, kritičkog razmišljanja, pisanja novinarskih tekstova, prisutnost njihova teksta ili fotografije u listu ujedno je trajna i lijepa uspomena koja će ih uvijek podsjećati na školske dane – kaže profesorica Ilić.

– Jako sam ponosna na još jednu stvar, a to su dobri međuljudski odnosi, kolegijalnost među zaposlenicima. Doista nema zadatka koji si zacrtamo, a da netko kaže da to ne zna ili ne može. Istog se trena formira skupina, zadatak se izvrši, a usput se grade kvalitetni prijateljski odnosi kojima se nadograđuje struktura ustanove i stvaraju poticaji za uvijek nove aktivnosti. I svi uspjesi škole naši su zajednički, jer svi zajedno gradimo školu. Broj djece nam je optimalan, kao i broj razrednih odjela, svi zaposlenici su zadovoljni, imaju punu satnicu i u takvom se okružju može i kvalitetno raditi. Ne želimo prenapučiti školu, otvoriti nove razredne odjele, izgubiti jednu smjenu i istodobno izgubiti i kvalitetu u radu. To si ne želimo priuštiti – zaključuje ravnateljica Nataša Gjuran.

✿ Škola puna robota

U školi je vrlo aktivna skupina robotičara koje vodi profesorica informatike i knjižničarka Jelena ANDRIĆ, koja ističe da u školi imaju 25 običnih robota, ali i dva kakve nema nitko u Zagrebu. Jedan se penje po zidu, drugi crta i sve to su učenici programirali i složili.

– Ponudili smo učenicima robotiku koju radimo u okviru Croatia Makers lige i već smo ostvarili zavidne uspjehe osvojivši visoka mjesta na natjecanjima. Imamo mnogo djevojčica u skupini, što baš i nije svojstveno za robotiku. Uključeni su učenici od prvog do osmog razreda, ali veće zanimanje pokazuju stariji. Slažu robote, rastavljaju, programiraju i na moderan i zanimljiv način uče što je to programiranje, kod učenika se potiče i razvija logičko razmišljanje i rješavanje problema.

Jako volim svoj posao, a osim s robotičarima radim i u novoopremljenoj školskoj knjižnici. Najviše čitaju učenici 7. b razreda, ali ja sam im razrednica pa vjerojatno i zbog toga, ali mogu reći da svi učenici mnogo čitaju i da nisu ograničeni samo na lektirne naslove. Treći razredi mnogo čitaju, jer su svladali čitanje i sad im je to zanimljiva aktivnosti pa dolaze i pitaju za neke naslove koje trenutačno nemamo u knjižnici, ali su za njih čuli i htjeli bi ih pročitati. Imamo i projekt Čitanje na glas, u koji je uključeno mnogo učenika. I to veseli, jer naši učenici uživaju u čitanju i stvaraju lijepu naviku i razvijaju kulturu čitanja od najranije dobi – kaže Jelena Andrić.

…………………