Školstvo u medijima
IZ ŠKOLSKIH NOVINA | JA TAKO MISLIM
Razlike među školama tužne su i nepravedne
objavljeno: 24. listopada 2018.

no ono što je neporecivo jest da ovaj živi i vrijedni društveni organizam koji se sastoji od djece i mladih i njihovih odgojitelja, učitelja i nastavnika gura dalje bez obzira na sve.

Godinama se govorilo o potrebi donošenja državnoga pedagoškog standarda, no kad je donesen idućih se godina govorilo da ga treba i primjenjivati da bi se izjednačile mogućnosti za sve učenike, da njihovo razlučivanje po uspješnosti bude isključivo ili, u najvećoj mjeri, rezultat osobnog angažmana i želje za samoostvarivanjem, a ne izvanjskim, organizacijskim, financijskim i inim uvjetima na koje najranjiviji akteri našega školskog sustava (učenici) ne mogu ni najmanje utjecati.

[ Napisala mr. sc. Zdenka BREBRIĆ, pedagoginja savjetnica ] 

Jedna od organizacijsko-financijsko-materijalnih pretpostavki za izjednačavanjem šansi za uspjeh svakog učenika jest standardiziranje osnovnih uvjeta: školska zgrada primjerena djelatnosti koja se u njoj obavlja (kiša se slijeva u oluke, a ne po zidovima učionica, zrak u učionici nije kontaminiran dimom iz peći u kojoj s mukom sagorijeva vlažna bukovina, učenici ne trebaju s rudarskim kacigama sjediti u klupama, jer prijeti urušavanje zgrada), stručan kadar (u obzir ipak dolaze i brzinski prekvalificirani nastavnici povijesti u nastavnike informatike) i, naravno, rad u jednoj smjeni.

Zašto je ovaj treći uvjet važan kao i prva dva? Na iskustvenoj razini razlog je prozaičan: velik dio izvanškolskog života tako je organiziran, osim trgovačkih centara koji rade u tri smjene kao, nažalost, i neke naše škole. Dakle, radni ili i slobodnovremenski život u užem i širem okružju većinski je organiziran po matrici da se prijepodne i rano poslijepodne radi, a da kasno poslijepodne i večer budu za odmor, društveni život, hobije, da to bude kvalitetno ili manje kvalitetno korištenje slobodnog vremena. Ne bez razloga jer, bez obzira na osobne preferencije i kakvim se tipovima budnosti i učinkovitosti držimo, istraživanja pokazuju da višesmjenski rad ima niz negativnih učinaka.

Što se tiče učeničke populacije i za njih vrijede navedeno iako ima i istraživanja u kojima adolescenti preferiraju npr. kasniji početak nastave. Zaključno, vrtićka, osnovnoškolska i srednjoškolska populacija i njihovi edukatori zaslužuju da se prema njima barem odnosi s filozofijom smanjenja štete. Mogu funkcionirati i u školi pod drvetom, bez ičega, u međusmjenama, polusmjenama i ostalim bizarnim improvizacijama dok god postoji pomalo mazohistički učiteljski entuzijazam ili puka pomirenost s usudom profesije, ali jesu li to zaslužili, pitanje je ne za milijun dolara, već za koju kunu više u proračunu za obrazovanje. A pedagoški standard? Nije da se želi da se sve podjednako zapostavlja, ali ipak je ta diskrepancija između elitnih škola u jednosmjenskoj nastavi i onih koje se guraju u tri smjene, najblaže rečeno, tužna i nepravedna. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine ]