Nesvrstani
RUANDA
Start-up iz školske klupe
objavljeno: 29. listopada 2018.

…stoji u jednom školskom dvorištu u Kigaliju, glavnome gradu Ruande. Visok je otprilike do njezinih koljena, napravljen od sivih Legovih kocki i Yasipi ga je sama programirala. Uskoro bi Vertibot trebao omogućiti razvoj „vertikalne poljoprivrede” u Ruandi – uzgoja voća i povrća na nekoliko razina ili „katova”, jedan iznad drugoga:

– Htjela sam pronaći rješenje pomoću kojega bi seljaci mogli sijati i žeti i na višim razinama, na mjestima koja nisu tako lako dostupna.

U Ruandi se zasad uopće ne prakticira vertikalna poljoprivreda, a robot Vertibot zasad je samo prototip. Ali to uopće ne smeta Yasipi Casmir, ona želi razmišljati unaprijed, biti korak dalje od ostalih. I već je usvojila sve potrebne statistike. O tome da je Ruanda tako gusto naseljena, kao gotovo nijedna druga zemlja u Africi, da je obradiva površina oskudna i da istodobno oko 80 posto svih stanovnika ovisi o prihodima od poljoprivrede.

– Broj naših stanovnika i dalje raste, i svi moramo jesti barem tri puta dnevno – kaže Yasipi.

LOŠI IZGLEDI U PROVINCIJI

Ova mlada žena s kratkom kosom već se naviknula na to da mora braniti svoj projekt pred kritičnom publikom. Ona je članica privatne inicijative African Union Youth for Change, koja povezuje mlade s mentorima iz privrede ili studentima informatike iz SAD-a. Da bi postali članovi, mladi pred žirijem moraju predstaviti jedan konkretan projekt. U međuvremenu, u tom programu sudjeluje više od 200 učenika iz Ruande.

PORUKA GLASI: Ruanda računa na svoju mladu generaciju, upravo bi mladi trebali unaprijediti tu zemlju. Mnogi su se mladi s time identificirali i već tijekom školskog obrazovanja imaju – vlastite posjetnice. Baš kao i Yasipi, na njezinoj piše „glavni izvršni ravnatelj” i „suosnivač”. Pridonosi li to njezinu samopouzdanju ili stvara dodatni pritisak? Yasipi to opisuje kao mješavinu uvjerenja i svijesti o obvezi:

– Kad vidim što sve ide krivo u svijetu, pomislim da nemam vremena za opuštanje, za odmor. Ako mogu pomoći i ako se zbog toga moram odreći dijela svoga slobodnog vremena, onda je to tako.

Yasipi također zna da je imala sreće što školu pohađa u Kigaliju, gdje može raditi na prijenosnom računalu i gdje je stalno dostupna bežična lokalna mreža. Ali čim se napusti glavni grad u kojem su prometnice asfaltirane, čim se krene na putovanje brežuljkastim predjelima Ruande, brzo postaje jasno da mnogi ljudi koji ne žive u velikim gradovima nemaju ni priključak za struju i vodu.

U školama u ruralnim predjelima nastava se održava u smjenama, inače ne bi bilo moguće organizirati nastavu za svu djecu. Nastavni su materijali često zastarjeli, a nastavno osoblje preopterećeno. Prije deset je godina vlada naredila da se odjednom promijeni jezik na kojem se održava nastava: umjesto na francuskome, sad se poučava na engleskome.

– U prosjeku svako dijete u Ruandi školu pohađa oko 3,8 godina – kaže Andrew Mold iz UN-ove gospodarske komisije za Afriku, dodavši kako su je prije deset godina pohađali samo 2,8 godina.

STUDIRATI I – BITI UZOR

Ni za Yasipi nije uvijek lako. Njezini roditelji privremenim poslovima zarađuju za život obitelji. Još je nejasno hoće li Yasipi uopće moći financirati odlazak na sveučilište. Ona ipak vjeruje da će uspjeti – bude li radila dovoljno marljivo:

– Tako pokušavam biti i uzor, inspiracija za mlade koji nemaju mnogo novca. Nemam ni ja, nisam imala nikoga tko bi bio moj uzor. Možda će drugi na mome primjeru vidjeti da postoje izgledi za daljnji razvoj.

Yasipi će za nekoliko mjeseci završiti školovanje. Nakon ispita, želi unaprijediti svog robota, kako bi od prototipa od Legovih kockica uskoro nastao pravi pravcati uređaj koji se može i upotrebljavati. Uređaj koji će pomoći napretku Ruande. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine | Prema BBC Education ]