Proveo nas je kolodvorom te upoznao s njegovom funkcijom. Naučili smo da se putna karta kupuje na blagajni, da na karti piše gdje stoji autobus. Autobus možemo čekati u čekaonici, a možemo se i okrijepiti sokom ili čajem, ili možemo nešto pojesti i čitanjem skratiti vrijeme čekanja. Kolodvor ima i sanitarni čvor. Na zidu stoji veliki Red vožnje na kojem piše kada i kamo koji autobus putuje.

Prije ulaska u autobus učenicima sam podijelila slikovnice i upoznala ih s autorom. Otvorili smo slikovnicu i pročitali prvu stranicu na kojoj piše U autobus ulazimo na prednja vrata, u redu, lagano i bez guranja. Odmah smo to i primijenili.

Na drugoj stranici nas podsjeća Prilikom ulaska u autobus pristojno pozdravimo vozača autobusa što smo i napravili.

Strpljivo smo odabrali svoja mjesta za sjedenje jer na sljedećoj stranici piše Ne guramo se prilikom odabira sjedala. Zbog sigurnosti u vožnji vezali smo se pojasom. Učenicima sam dala upute o našoj daljnjoj vožnji.

Slikovnica nas upozorava Ako nam je muka, što prije zatražimo vrećice za povraćanje. Sva sreća, nama nisu bile potrebne.

U autobusu ne bismo trebali jesti, a poželjno je piti samo vodu. Razlog tome su mnogobrojni mirisi različite hrane pa nekim učenicima može biti zlo. Za piće je voda najbolja jer od sokova smo još više žedni. S tim smo se odmah složili jer to znamo otprije.

U autobusu nije dopuštena galama, ustajanje, šetnja, a ni razgovor s vozačem. Sve je to zbog naše sigurnosti. Jedino što se tiče galame tu bih se s autorom složila samo djelomično, jer čak preporučujem malo glasniji razgovor i pjesmu. Tijekom moga dugog radnog staža, uvidjela sam da ako djeca pričaju, pjevaju i smiju se manje razmišljaju o vožnji i tako se lakše izbjegne mučnina.

Uobičajeno je i prihvatljivo ponašanje ne pisati po sjedalima ili uništavati opremu u autobusu, jer će se u istom autobusu voziti i drugi. Prije izlaska trebamo pokupiti sve stvari, provjeriti da nešto nismo zaboravili te baciti otpad u za to predviđene koševe. Poslije nas sve treba ostati uredno.  

Iz autobusa izlazimo mirno i bez guranja, a vozača pristojno pozdravimo i zahvalimo na vožnji. Naravno, sve smo to odradili.

Kako nam cijela vožnja u trajanju oko sat vremena bila zanimljivija vozili smo se prigradskim naseljima i ujedno upoznavali kraj u kojem živimo. Učenici su bili jako zadovoljni takvim načinom upoznavanja slikovnice. Prolazeći kroz prigradska naselja mnogi od njih prepoznali su mjesta gdje im žive bake i djedovi, prijatelji, stričevi, ujaci… Bila je to vrlo zanimljiva terenska nastava. Djeca su uživala.

………………

Radojka KOZINA, učiteljica | Osnovna škola Viktorovac, Sisak