Jučer-danas-sutra
KOMUNIKACIJA, UČITELJI, RODITELJI…
Komunikacija s roditeljima ključ je razumijevanja i uspjeha učenika
objavljeno: 14. studenoga 2018.

Zaista nisam mislio da je ovo i dalje važna rasprava s obzirom na to koliko smo svi ovisni o tehnologiji za komunikaciju, ali očito postoje mjesta na kojima se ovo i dalje ne provodi u potpunosti.

Komunikacija s roditeljima ključ je uspjeha učenika. Bez nje se često može razviti odnos „Mi protiv Njih” između učitelja i roditelja. Nema potrebe da roditelji budu iznenađeni negativnom ocjenom svog djeteta zbog toga što nije bilo nikakve prethodne obavijesti roditelja koja bi im dala priliku da interveniraju.

U 20. stoljeću katkad je bilo teško doprijeti do roditelja, jer je komunikacija bila ograničena na poštu i telefon. Probleme je stvarala dostupnost roditelja i učitelja zbog nefleksibilnih radnih sati. Učiteljima se često činilo da je roditelje učenika s poteškoćama u školi ili roditelje lošijih učenika uvijek najteže kontaktirati. Rezultat je bio taj da su se mnogi učitelji morali koncentrirati na to da pokušaju kontaktirati roditelje čija su djeca imala poteškoće, što je ostavljalo malo vremena za pohvalu uspješnijim učenicima. Djeca su se užasavala učiteljeva telefonskog poziva njihovim roditeljima, znajući da ne postoji „dobar poziv”. Mnoga su djeca također postala vješta u uzimanju pošte iz škole prije nego što bi je roditelji primijetili.

Tehnologija u 21. stoljeću omogućila je učiteljima učinkovitiju komunikaciju s roditeljima kad je u pitanju priopćavanje dobrih vijesti, kao i mogućih problema koji trebaju roditeljevu pozornost ili intervenciju.

Dati roditeljima uvid u svoj školski svijet nije nešto što mnoga djeca dobrovoljno rade. Jedan od načina na koji možete obavještavati roditelje o tome što se događa u vašoj učionici i istaknuti lijepe stvari koje djeca postižu jest da pokrenete razrednu mrežnu stranicu. To je također odlično mjesto za objavljivanje rokova za obavljanje zadataka, jer ih ondje svi mogu vidjeti.

Mnogi su učitelji vrlo uspješni u korištenju Twitterom kako bi istaknuli postignuća svojih učenika, a ravnatelji su uspješno na Twitteru objavljivali uspjehe svoje škole.

Naravno da bi odličan izvor komunikacije s roditeljima bio učenički informacijski sustav koji koriste mnoge škole. Većina ih omogućava svakom učitelji da izravno pošalje email roditeljima. Mnoge škole nisu svjesne koristi koje ovakvi sustavi mogu ponuditi. Škole također trebaju redovito osposobljavati učitelje o tim sustavima kako bi obuhvatile sve promjene u njima kao i novo osoblje koje se pridružilo školi.

Također, svaki učitelj trebao bi imati adresu elektroničke pošte kojom se njegova škola može koristiti za komunikaciju s roditeljima umjesto da se služi privatnom. Učitelji moraju biti obaviješteni o tome da kontakt s roditeljima o djeci uvijek mora biti putem školskog emaila zbog pravne zaštite.

Još je veći problem to što mnogi učitelji, ako ne i većina njih, nisu osposobljeni za razumijevanje komunikacijskih mogućnosti ili odgovornu uporabu tehnologije. U nekim školama smatraju da je jednostavnije reći svojim učiteljima da se drže podalje od tehnoloških komunikacija. To naravno nije dobra odluka.

Profesionalni je razvoj u ovom području ključan u današnjem računalno orijentiranom društvu. Uporaba tehnologije nije intuitivni pothvat. Ona zahtijeva obuku.

Promišljena i odgovorna komunikacija također nije intuitivna vještina. Ona zahtijeva obuku i razumijevanje. Također postoje pravna razmatranja koje učitelji moraju uzeti u obzir. Dobro je imati pisani trag svake komunikacije zbog zaštite prava svih strana. Sve ovo podrazumijeva mnogo prepreka koje moramo prevladati, ali bolje se uhvatiti u koštac s njima odmah na početku nego se nositi s posljedicama neinformiranih korisnika.

Da se vratimo na raspravu #Edchat s početka teksta: jedan je od sudionika rekao da učitelji imaju obvezu obavijestiti roditelje da će njihovo dijete dobiti negativnu ocjenu prije nego do toga dođe.

Izjava koja me najviše mučila bila je izjava jednog učitelja koju su poduprli i ostali. Moram priznati da sam prije mnogo godina i ja ponovio iste riječi: „Učenici zavrjeđuju svoje negativne ocjene.” Ta izjava podrazumijeva da je učitelj napravio sve što je mogao, a učenik je namjerno odabrao pasti taj predmet. To je možda istina u nekim slučajevima, ali ne vjerujem da vrijedi za većinu neuspjeha.

Postoje neki učitelji koji s napretkom lekcije ne uspijevaju procijeniti razumijevanje svojih učenika kroz formativno ocjenjivanje. To je ključna pogreška u poučavanju. Ako ne odredimo učenikovo razumijevanje lekcije od početka do sredine, kako možemo očekivati razumijevanje na kraju lekcije? Postaje li učiteljev neuspjeh da procijeni vlastitu učinkovitost u lekciji odgovornost učenika? Da, to nije uvijek slučaj, ali se događa češće nego što bi se smjelo događati. Učenici koji se nalaze u takvoj situaciji nisu zavrijedili svoje negativne ocjene, ali će ih svejedno dobiti.

Možda bi s potpunijom komunikacijom s roditeljima učitelj mogao steći određen uvid u svoje učenike, koji učenici ne pokazuju u školi. Kad su djeca u pitanju, shvatio sam da ona pokazuju jednu osobnost svom učitelju, a kod kuće drugu. Moramo vidjeti i razumjeti cijelo dijete, a to se može dogoditi samo ako dijelimo informacije s roditeljima. To bi također trebao biti predmet profesionalnog razvoja. Kako učitelji komuniciraju s roditeljima da bi potaknuli neuspješnu djecu da uspiju?

Ako je komunikacija ključ uspjeha, tad se moramo pobrinuti da naši učitelji mogu uspješno komunicirati. Stoga im moramo omogućiti profesionalni razvoj. Ako želimo bolje educirati svoju djecu, tad moramo prvo bolje educirati njihove edukatore.

……………………..

NAPOMENA

  • SAD: Tom WHITBY učitelj je s više od 30 godina iskustva, dobitnik mnogih nagrada u području unaprjeđivanja obrazovanja te autor nekoliko knjiga i kolumnist portala Edutopia.
  • Izvor: tomwhitby.com