On je pijanist, muzikolog, muzikoterapeut i glazbeni pedagog, izvođač flamenca te voditelj edukativnih radionica. Svrha radionice bila je uvesti promjenu u svoj rad s učenicima, vježbati koncentraciju, koordinaciju pokreta, dignuti učenike iz školske klupe te osvijestiti svoje tijelo, osobito u nastavnim predmetima u kojima je to moguće i poželjno primijeniti. Namjena joj je bila okupiti glazbenike, učitelje razredne nastave, terapeute NLP-a, psihologe i sve koji rade s djecom. Za tu sam radionicu saznala na Državnom skupu za učitelje glazbene kulture i glazbene umjetnosti koji je proljetos bio u Splitu od kolegice prof. Slavice GILIĆ, koja se, osim što predaje glazbenu kulturu u osnovnoj školi, bavi muzikoterapijom i neurolingvističkim programiranjem (NLP).  

Salvo RUSSO na radionicu je došao opušten, s prevoditeljicom i gitarom. Iznenadilo nas je što radionicu nije počeo pričom, nego zvukom tijela: kako naše tijelo zvuči, kako možemo rukama šuškati, kako nam usna šupljina može odzvanjati, obrazi, vrat, korak, udarac, pljesak! Čudesno je na koje sve načine naše tijelo može svirati. Svi smo samo pratili njegove pokrete i oponašali ga. Ostali smo zatečeni kad smo osvijestili da polovica nas ne može dva puta ponoviti isti ritam, tj. zapamtiti ga i ponoviti, ma koliko jednostavan bio. Radilo se doslovno o tri pokreta na tri dobe.

Salvo Russo s velikim je strpljenjem pokušao objasniti: „Zažmirite i budite dijete! Nemojte razmišljati kada, gdje i što lupiti na sebi. Pokušajte ne razmišljati previše, osjetite svoje tijelo!”

Tu nas je zatekao, svi smo zaboravili kako je to biti dijete… Ali nisam se dala, mislim da to mogu i ja i svi drugi, samo ako sebe u to uvjerim i prestanem se kritizirati. Udahni i idemo…

Prvih nekoliko elemenata vježbi činilo je predstavljanje svakoga od nas, a skupina glasom i lupkanjem rukama po tijelu te nogama o pod odgovara na predstavljanje. Ima i nekih pokreta jednostavnog plesa, nekoliko koraka naprijed, nazad, pa okret – prava mala koreografija ritma i nas samih.  

Uložili smo veliki trud da pohvatamo sve što treba. Kroz glavu mi je samo prolazilo: tko zna kako bi to radili moji učenici? Odlučila sam prihvatiti izazov, ali prije nego učenicima ponudim tjeloglazbu, moram osmisliti što ću obraditi time, koji ritam ću izvesti i na koju skladbu, jer se ovo uči metodom oponašanja i ponavljanja. Ako ja nisam sigurna što im želim pokazati, ne mogu s time pred učenike. Iako se nama učinilo kako je sve dosta složeno i teško, pretpostavljam da bi to moji školarci svladali u pola manje vremena nego ja.

Ono što je također pridonijelo uzbudljivoj atmosferi na radionici bile su kamere HRT-a iz emisije Dobro jutro, Hrvatska. Sve smo uzastopno više puta ponovili i sve naučili, ali kada je došlo do prijenosa, bilo je ipak sitnih grešaka kod svih nas. Bili smo poput male djece, trema je napravila svoje, ali smo kroz smijeh sve uspjeli odsvirati i pravili se da je sve prošlo u najboljem redu. To je i svrha cijele radionice, naučiti nešto novo, ponuditi nešto novo, a u tome će se sigurno i griješiti. No, ovdje učimo s osmijehom prolaziti kroz greške, ignorirati ih i ići naprijed. Sve nas to ipak nečemu nauči…

Sljedeći je korak bio naučiti improvizirati. Svi smo niječno klimali glavom i smijuljili se: pa kako ću ja to, ja to ne znam, ja to ne mogu! Reagirali smo kao i naši učenici kada se uči nešto novo. Međutim, rad u skupinama po četvero članova rezultirao je zabavom i raznolikošću. Smijali smo se i pljeskali jedni drugima. Potrebna je upornost koja se vježba kao i svaka druga životna ili obrazovna vještina. Glazba se vježba i živi pa je u pravu onaj tko je rekao: ako si tužan – sviraj, ako si umoran – sviraj, ako si depresivan – sviraj, ako si sretan – sviraj, ako si bolestan – sviraj!

Želimo li promjenu u svom radu, trebamo tu promjenu prvo u sebi učiniti. A Salvo Russo svakako pruža najzabavniji način za to. Tjeloglazba je dobra ideja i za vlastito rješavanje stresa. Pa zašto ne učinimo život malo veselijim i življim!
Tko je Salvo RUSSO i što radi možete saznati u slijedećem videu >

Na Facebook stranici Suono e senso možete vidjeti njegov rad s djecom i kako lako djeca uče svirati ritam na svom tijelu.

Što se događalo na radionici možete pogledati u prilogu Dobro jutro, Hrvatska.

Iako sve djeluje i lako i teško, pozivam vas da svi hrabro zakoračimo u svijet tjeloglazbe.

………………

Silvija FERARA, OŠ Granešina, Zagreb

….

Silvija Ferara profesorica je glazbene kulture u OŠ Granešina u Zagrebu, također učiteljica mentorica. Obrazovanje je stekla na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, VIII. odsjek za glazbenu kulturu. Redovito pohađa obvezatna i dodatna stručna usavršavanja i edukacije, radi na dodatnim zanimljivim sadržajima kojima bi obogatila sebe i svoju nastavu.