KONVENCIONALNI ŠKOLSKI KURIKULUM NE USPIJEVA STIMULIRATI GLADNE MLADE MOZGOVE

Što možemo izgubiti ako škola ne bude izazov nadarenoj djeci?

petak, 23. studenoga 2018.

Lako je pretpostaviti da za iznimno bistre mlade učenike život u učionici nije nikakva prepreka. Ali kada konvencionalni školski kurikulum ne uspijeva stimulirati njihove gladne mlade mozgove…

Što možemo izgubiti ako škola ne bude izazov nadarenoj djeci?

…ova bi se djeca mogla jednostavno izgubiti u bespućima školskog sustava. Neka od njih završavaju s prosječnim ocjenama i imaju mnogo izostanaka, a dobar dio njih možda nikad neće postići svoj puni potencijal. To je veliki gubitak iz mnogo razloga, uključujući činjenicu da ova napredna djeca predstavljaju jedinstven talent za generiranje novih ideja i inovacija. A zbog neodgovarajućih školskih politika, možda gubimo priliku da odgojimo sljedećeg Henryja FORDA ili sljedeću Marie CURIE.

„Intelektualno talentirana djeca „ne dobivaju pozornost onih koji kroje obrazovnu politiku”, kaže profesor psihologije David LUBINSKI sa Sveučilišta Vanderbilt. „Ali ako pokušavate riješiti probleme u svijetu poput klimatskih promjena, terorizma, STEM inovacije, prijevoza i upravljanja našim zdravstvom, želite intelektualno naprednu mladež čije su intelektualne potrebe zadovoljene.”

Lubinski darovitu djecu naziva „dragocjenim resursom ljudskoga kapitala”: on i kolegica Camilla BENBOW predvodili su Studiju matematički napredne mladeži (SMNM)projekt koji je trajao nekoliko desetljeća i pratio više od 5000 nadarene djece, koja su većinom preznata kroz programe za traženje talenta koji testiraju djecu u dobi od 12 i 13 godina. Ova je studija pokrenuta 1971. pri Sveučilištu John Hopkins, a rezultirala je nizom uvida u pitanje tko su nadarena djeca i što ona trebaju od škole.

Neki su bili „zastrašujuće pametna”  djeca koja su među 10 tisuća vršnjaka imala najbolje rezultate u matematici ili verbalnim vještinama. U prošlogodišnjem izvještaju, Vanderbiltov istraživač Harrison KELL, Lubinski i Benbow provjerili su 320 ovih vrlo nadarenih mladih ljudi u dobi od 38 godina.

Otprilike 44 posto njih postalo je liječnikom ili doktorom znanosti, dok, usporedbe radi, samo dva posto američke populacije ima doktorsku diplomu.

„Iznenadila nas je magnituda ovih postignuća, čak i za najbolje među 10 000”, rekao je Lubinski. „Nismo ni sanjali da će ih više od sedam posto postati redoviti profesori na nekom od poznatijih istraživačkih sveučilišta. Također, nismo se nadali da će mnogi biti izvršni direktori velikih organizacija ili partneri u velikim odvjetničkim tvrtkama.”

Međutim, stvari nisu za sve prošle tako glatko. Iznimno nadareni učenici mogli su bez problema brzo usvojiti nove informacije, ali škole često nisu mogle pratiti njihov razvoj, kažu istraživači; učitelji su se umjesto toga često usmjerili na pomaganje učenicima koji su zaostajali. To je potencijalan recept za frustraciju i neuspjeh. Druge analize koje je SMNM proveo nalažu da intelektualno talentirana djeca ne ostvaruju svoj puni potencijal osim ako poticaj ne nađu u zahtjevnijim nastavnim materijalima.

Npr., nadareni učenici koji dobiju visoku „dozu” naprednih i obogaćenih aktivnosti učenja u STEM područjima dva će puta vjerojatnije steći doktorat iz područja znanosti i zaposliti se u STEM području do svojih ranih 30-ih nego oni koji tome nisu mnogo izloženi.

U međuvremenu, u drugoj studiji objavljenoj prošle godine, Lubinski i njegova ekipa pratili su 1020 mladih učenika koji su bili napredni u matematici i usporedili su one koji su preskočili razred s onima koji nisu. „U svakoj je usporedbi bilo više onih koji su preskočili razred, a da su stekli doktorsku titulu, objavilo publikacije u STEM području ili osmislilo patente – i to u ranijoj dobi”, kažu istraživači.

Nadareni učenici koji propuštaju prilike za napredno učenje i dalje postižu iznadprosječne rezultate, ali bez mnogo uspjeha kasnije u životu, kaže Lubinski. To je golemo traćenje talenta, dodao je.

LEKCIJA ZA SVE ŠKOLE

SMNM sadrži važne lekcije ne samo za iznimno inteligentne, već i za sve učenike: djeca dobivaju optimalno od „kurikuluma koji se kreće njihovim tempom te je prikladne težine za njihovu razinu učenja”, kaže Lubinski. „Ako ide prebrzo, djeca će biti frustrirana. Ako ide presporo, bit će im dosadno… Jedna veličina ne odgovara svima.” Pojedini se učenici iznimno razlikuju po tome koliko brzo uče, čak i oni intelektualno najtalentiraniji, rekao je Lubinski.

Javni školski sustavi općenito nisu prihvatili ubrzane strategije učenja.

Preskakanje razreda nije uvijek idealno, djelomično zbog zabrinutosti da mlađe dijete možda neće biti društveno ili emocionalno spremno za viši razred. Neki se brinu zbog dugotrajne štete

 

koju dijete može pretrpjeti ako ga druga djeca zadirkuju ili ako ima problema s pronalaženjem prijatelja. Međutim, u studiji koju je proveo SMNM sudionici u dobi od 33 godine ne žale zbog preskakanja razreda u srednjoj školi ili zbog upuštanja u druge aktivnosti kojima su ubrzali svoje obrazovanje, kaže Lubinski. Preskakanje razreda dobro je za određenu inteligentnu djecu koja su nadarena u svim akademskim predmetima i koja su dovoljno zrela da se nose s time; ali ako je dijete nadprosječno pametno u matematici i prosječno u drugim područjima, tad su druge opcije za ubrzanje učenja prikladnije za to dijete.

Prilike za napredno učenje bile su „pravi spas” za neke nadarene učenike koji su se dosađivali u školi; „oni se nisu imali čemu veseliti”, kaže Joyce VanTassel-Baska, profesorica koja radi s nadarenim učenicima. Npr., ubrzani ljetni programi za bistru djecu često su mjesta na kojima „ona prvi put steknu prijatelje, prvi im je put njihov akademski program izazov”.

„Time što ne uspijevamo prepoznati i podržati potencijalno napredne učenike, sami sebi radimo štetu.” Druge zemlje i područja, poput Istočne Azije, imaju jasnu viziju te omogućuju programe za nadarenu djecu kao dio svoga nacionalnog programa”, rekla je.

Kao što je Lubinski istaknuo, u današnjoj natjecateljskoj svjetskoj ekonomiji, „moramo razviti izvanredan ljudski kapital”. Iako SMNM pokazuje da je moguće pronaći mlade genijalce koji će najvjerojatnije postići velike stvari, SAD zaostaje u prepoznavanju djece s darom za vizualizaciju – a to je vještina koja je važna za izumitelje, arhitekte, zubare i ortopedske kirurge. Takva „prostorno talentirana” djeca gravitiraju prema radionicama „uradi sam” ili satovima ekonomije, ali ne dobivaju dodatna znanja iz robotike niti se posebno osposobljavaju u laboratorijima, što im je potrebno da bi napredovali. Posljedica je toga da možda propuštamo sljedećeg Thomasa Edisona ili Henryja Forda, zaključuje Lubinski.

…………………..

NAPOMENA

  • SAD: Portal MindShift istražuje budućnost učenja u svim njegovim dimenzijama – obuhvaća kulturne i tehnološke trendove, inovativna istraživanja i inovacije u obrazovanju.
  • Izvor: www.kqed.org
Vezani članci
Školski portal: Izravna je povezanost između djetetova uspjeha u školi i podrške u obitelji

Izravna je povezanost između djetetova uspjeha u školi i podrške u obitelji

Uzmimo za primjer dvoje djece. Nazovimo ih Maša i Vanja.…

Školski portal: Pametna djeca koja mrze pisati: u čemu je problem?

Pametna djeca koja mrze pisati: u čemu je problem?

…sjetili se svih mogućih činjenica. Jedina stvar s kojom su…

Školski portal: Učiteljica koja želi da njezini učenici nastave čitati tijekom ljeta

Učiteljica koja želi da njezini učenici nastave čitati tijekom ljeta

To nije bio lagan zadatak s obzirom na to da…

5+ klub
Stručni skupovi Školske knjige
Slovopis
e priručnik
Preuzimanje digitalnih udžbenika
Preuzimanje višemedijskih materijala
Preuzimanje višemedijskih materijala za srednju školu
E-priručnik Tehnička podrška
Lente vremena
Finska postaje prva zemlja koja će ukinuti sve školske predmete

Finska postaje prva zemlja koja će ukinuti sve školske predmete

...nego su odlučili provesti revoluciju svojeg…

Zašto djeca danas šute, sjede i plaše se lopte?

Zašto djeca danas šute, sjede i plaše se lopte?

Zašto je važna dinamička akomodacija i…

Zašto su učitelji tako umorni

Zašto su učitelji tako umorni

Ako ste poput većine učitelja koje…