„Ne postoje li određeni trenutci kad je nužno ukoriti, opomenuti učenika i slično?”

„Nije li podizanje glasa i pokazivanje ljutnje katkad najbolja stvar koju možete napraviti?”

„Ne moraju li učitelji barem ponekad pokazati da su ozbiljni?”

Drugim riječima, može li se „zločestoćom” kvalitetno upravljati učionicom?

Odgovor je, jednoglasno…

NE.

Ne postoje trenutci kad se morate sukobiti s učenicima ili ih zastrašiti.

Iako je istina da podizanje glasa i ljutnja mogu utišati učenike u sekundi, to nikad nije dobro za dugoročnu dobrobit vašeg razreda.

Na taj se način zapravo još teže upravljanja učionicom. I to je istina, bez obzira na to gdje poučavate, koji razred poučavate ili tko su vaši učenici.

Naime, kad se koristite negativnim metodama dvije će se stvari sigurno dogoditi.

Kao prvo, sukobit ćete se s učenicima.

Stvorit ćete trzavice, što vrlo učinkovito oslabljuje vašu odgovornost.

Kad vas učenici ne vole (često potajno), ne vjeruju vam ili ne vole biti na vašem satu, tad im posljedice neće biti važne.

Vaš će utjecaj biti zanemariv, a jedini razlog zbog kojeg će uopće obraćati pozornost ili biti angažirani na satu jest vanjski utjecaj, poput njihovih roditelja, upisa na fakultet ili intrinzične motivacije.

Ali to neće biti zbog vas.

Na problematične učenike te učenike s društvenim, emocionalnim poteškoćama ili poteškoćama u učenju ovo posebno negativno utječe. Oni se obično povuku, zatvore ili se posve prestanu brinuti.

Drugo, smanjit ćete odgovornost prebacivanjem tog tereta na svoje učenike.

Do onog stupnja do kojeg emocionalno reagirate na neprimjereno ponašanje zapravo snosite teret koji bi vaši učenici trebali snositi. Ova ravnoteža grižnje savjesti odnosno kajanja prebacuje se s njih na vas.

To je razlog zbog kojeg u tako mnogo učionica vidite iscrpljenog, iznerviranog učitelja i učenike koji izgledaju kao nemaju nijednu brigu na svijetu.

Ali istina je da su se oni neprimjereno ponašali, a ne vi.

A da bi učenici zaista uvidjeli vlastite pogreške i odlučili ih ne ponoviti, moraju osjetiti njihovu punu težinu. Moraju se znati nositi sa svojim prijestupima umjesto da krive vas.

Štoviše, krivnja koju učitelji osjećaju kada se koriste negativnim metodama potiče ih da je ublaže tako da rade previše za svoje učenike.

Oni ih vode kroz svaki zadatak. Spremno pomažu svakom učeniku, miješajući se u učinkovit samostalan rad. Postaju mikroupravitelji koji rade za svoje učenike ono što oni mogu i trebaju napraviti sami.

Ti su učitelji također (ili će postati) nedosljedni i njima je lako manipulirati u pokušaju da poboljšaju svoje odnose s učenicima.

Time učenicima uskraćuju važnu moć prebacivanja potpune odgovornosti na učenike da slušaju, uče i odgovorno se ponašaju.

• Uzdignite se iznad toga

Ne samo da je preuzimanje krivnje, osvetoljubivost i pokazivanje nezadovoljstva neučinkovito i iznimno stresno, već je i djetinjasto, zbog toga što ste vi učitelj. Vi ste vođa i uzor u učionici, koji mora biti na višoj razini te ne smijete dopustiti učenicima da vam se uvuku pod kožu.

Morate se pridržavati višeg standarda. Ne smijete dopustiti da vas uvuku u rasprave ili da podlegnete povrijeđenim osjećajima i sitničavim pritužbama.

Morate poći putem koji vodi do radosnog, učinkovitog poučavanja.

Samo to vaš posao može učiniti mnogo lakšim i manje stresnim, posebno uz potporu dobrog plana upravljanja učionicom na koji se možete osloniti.

To će vam također dati istinsku čvrstoću i pravo vodstvo, koje će vaši učenici poštovati i kojem će se diviti.

……………………….

NAPOMENA

• SAD: Blog Smart Classroom Management projekt je Michaela Linsina, učitelja s 27 godina iskustva i autora nekoliko uspješnica. Smart Classroom Management jedan je od najposjećenijih blogova posvećenih upravljanju učionicom, s više od 120 tisuća pretplatnika.
• Izvor: smartclassroommanagement.com