Međutim, vještina rješavanja problema ne razvija se nužno na prirodan način, ona se mora eksplicitno poučavati kako bi se mogla uspješno primijeniti na niz različitih konteksta i okolnosti.

Evo što o stvaranju kulture rješavanja problema u učionici kaže Kate MILLS, koja je deset godina poučavala četvrte razrede u New Jerseyju.

Pomoći učenicima da se razviju u ljude koji će biti jednako uspješni u učionici i izvan nje važno je koliko i poučavanje kurikuluma. Od prvog dana željela sam izgraditi osobe koje su sposobne razmišljati o postizanju određenog cilja i upravljati vlastitim mentalnim procesima. To je poznato kao metakognicija, a istraživanja pokazuju da metakognitivne vještine pomažu učenicima napredovati u rješavanju problema.

Počinjem s „normaliziranjem problema”. Cilj je da učenici prihvate izazov i neuspjeh kao priliku za rast i napredak.

Tražim svaku priliku da naglasim način na koji su učenici, a ne učitelji, riješili problem. Naravno, sve je to popraćeno pomaganjem s moje strane. Na primjer, ako se razred svađa oko toga čiji je red za izradu vozila, bit će potreban učitelj da balansira uključenost svih učenika u rad. Nakon izvršenog zadatka, obratim se razredu i kažem: „Vidite kako ste…” Ako navedete korake kojima su riješili problem, učenici će vremenom postati produktivniji i moći primijeniti i prilagoditi svoje razmišljanje kad se sretnu sa složenim zadatkom.

Već nakon nekoliko tjedana učenici shvate da učitelj nije tu da rješava probleme umjesto njih, već da ih podrži dok oni samostalno rješavaju zadatke. Kad smo to uspješno ustanovili, možemo se koncentrirati na usvajanje različitih strategija.

Evo jednog načina kojim se koristim u učionici. Pokažem im video o pokvarenim pokretnim stepenicama:

S obzirom na to da su moji učenici četvrtaši, oni misle da je to smiješno te viču: „Samo siđi!” i „Hodaj!”

Kad video završi, kažem: „Mnogi su od nas poput ovog čovjeka na stepenicama. Zovemo u pomoć kad ‘zaglavimo’. Istog trenutka zastanemo i zovemo pomoć umjesto da prihvatimo izazov i isprobamo nove načine kako bismo se izvukli iz problema.” Obično predstavim video na satu matematike, ali može se primijeniti na bilo koje područje naših života. U razredu imam mogućnost pozvati se na lekciju iz videa u bilo kojem trenutku dana.

Unatoč tome što učenici poznaju strategije, istraživanja pokazuju da to ne znači da će ih i upotrijebiti u odgovarajućem trenutku. Zbog toga pokušavam stvoriti prilike gdje će učenici moći vježbati kako, kada, gdje i zašto upotrijebiti određenu strategiju kako bi se mogli razviti u ljude sposobne samostalno učiti.

Na primjer, često zadam učenicima matematički zadatak zbog kojeg će se mnogi od njih osjećati „zaglavljeno”. Kažem im: „Vaš je posao da dopustite sebi da zaglavite s ovim zadatkom i izvučete se iz problema, pritom vodeći računa o tome kako ste to uspjeli.” Dok učenici rade na zadatku, ja im pomažem da imenuju procese kroz koje prolaze. „Kako ste se izvukli?”, „Koji je bio vaš prvi korak?” „Što sada radiš?”, „Što ćeš sljedeće pokušati?”… Dok učenici objašnjavaju svoj proces, dodajem na popis strategije koje koriste, a ako se muče pomognem im prepoznati posebne procese.

Na primjer, ako učenik izvuče najvažnije stavke iz matematičkog zadatka i prikaže ih u obliku grafikona, ja kažem: „O, to je zanimljivo. Izvukao si najvažnije informacije iz problema i organizirao ih u grafikon.” Na taj način dajem ime onome što je učinio tako da sad zna da ima strategiju koju može primijeniti na neki budući problem.

Za mene kao učitelja, najvažnije je stvoriti okružje u kojem učenici samostalno rješavaju probleme. To pomaže vezati njihovu muku za određene strategije tako da će shvatiti koliko je važno ne samo više raditi, već i raditi pametnije, isprobavajući razne strategije i osvrćući se na sam proces. Na taj način bit će sve uspješniji svaki sljedeći put kad se suoče s problemom.

………………

NAPOMENA

•  SAD: The Brookings Institution – neprofitna javna organizacija sa sjedištem u Washingtonu, kojoj je svrha pokrenuti dubinska istraživanja radi pronalaženja rješenja društvenih pitanja na nacionalnoj i globalnoj razini.
• Izvor: brookings.edu