… što se tiče odgojno-obrazovnog sustava naše zemlje – o izmjenama zakona i pravilnika koje predlaže odnosno donosi resorno ministarstvo, kolektivnim ugovorima i (ne)djelotvornosti obrazovnih sindikata kad je riječ o tome, statusu u društvu i materijalnim pravima učitelja i nastavnika.

Razmjenjuju se konkretna iskustva iz prakse, od načina organizacije nekoga školskog događaja do kriterija i pristupa ocjenjivanju.

Glavni je administrator i pokretač grupe Josip MATKOVIĆ, učitelj njemačkog jezika u zagrebačkoj OŠ dr. Vinka Žganca. Školsku zbornicu osnovao je 2014. godine, a na neki je način proizašla iz starije FB grupe Nastavnici organizirano, u kojoj je Matković od njezina osnutka 2011. bio među najaktivnijim članovima.

– Počeo sam objavljivati aktualnosti iz obrazovanja, pokretati rasprave o onome što muči učitelje i nastavnike, odgovarao sam i pomagao u pitanjima o propisima, koliko sam znao, koji uređuju obrazovni sustav. To se svidjelo tada malobrojnom članstvu od svega nekoliko stotina osoba te su oni počeli dodavati u FB grupu svoje FB prijatelje i preporučivati je dalje. Ta svojevrsna online usmena predaja polako se širila i grupa je prilično naglo počela rasti – rekao nam je Matković.

✿ STRAH I DEFETIZAM ✿ 

Grupu su vodili i drugi administratori, ali kako nisu bili aktivni, postavio je dvoje novih – Ivanu BAŠIĆ iz OŠ Opuzen te nešto kasnije Tomislava DUKA, ravnatelja OŠ Antunovac. Upravo se Duk od samog početka istaknuo dobrim poznavanjem propisa koji uređuju obrazovanje, u čemu je bio i jest od velike pomoći članovima. Njih troje su administratori i danas.

– Dobivam sve više poruka članova u inbox s molbom da njihov problem objavim javno u grupi. Uglavnom su to pritužbe na ravnatelje škola i njihova postupanja. Katkad su to tračevi na razini rekla-kazala, ali u nekim se slučajevima pokaže da neki ravnatelji zaista postupaju mimo propisa, a ima i slučajeva mobinga. Osobe potičem da to prijave i izbore se za sebe, ali nažalost ljudi se u velikoj većini slučajeva boje za posao i egzistenciju. Pogotovo ako ravnatelji imaju jaku političku pozadinu. S takvim strahom i defetizmom nećemo naprijed – ističe Matković.

Izvor: Facebook

…………………………..

Grupa je zatvorenog tipa, što znači da članovi mogu biti samo osobe odgojno-obrazovne struke: učitelji, nastavnici, stručni suradnici, ravnatelji. Dobrodošli su i tajnici i računovođe koji rade u školi, asistenti u nastavi, studenti nastavničkih studija, pa i osobe iz predškolskog odgoja i obrazovanja. Da bi netko ušao u grupu mora odgovoriti na pitanje ima li veze sa sustavom odgoja i obrazovanja i koja je to veza ili neće biti primljen u grupu. Naravno, od 9500 članova (među kojima su najbrojniji osnovnoškolski učitelji) nisu svi podjednako aktivni. Mnogo ih se javlja tek kada ih neka tema osobno zaintrigira, ali i mnogo je tzv. čitača i lajkača.

Iz dosadašnjih rasprava najgorljivije su uvijek teme svjetonazorskog karaktera (za vjeronauk i protiv njega u školama, teme o sekularizmu i utjecaju Crkve na odgojno-obrazovni sustav, Istanbulskoj konvenciji i njezinu mogućem utjecaju). Kod tih rasprava administratori uvijek upozoravaju da se ne pretjera, a neke su rasprave zbog toga i zaustavljali. 

Najviše reakcija izazivaju teme o lošem statusnom i materijalnom položaju prosvjetnih djelatnika, nezaštićenosti pred pritiscima roditelja, nepravdama i dvojbenim postupcima nekih ravnatelja prema učiteljima i nastavnicima. Puno je povika i na nedjelotvornost i pasivnost obrazovnih sindikata.

✿  UTJECAJ NA ZAKONE ✿ 

U zadnje vrijeme dosta reakcija izaziva i obrazovna reforma ili bolje rečeno muke po obrazovnoj reformi. Ukratko, svakodnevni problemi i pitanja s kojima se susreću u radu, pojašnjava Matković.

– Za pokretanje bilo kakve promjene prvo je potrebna promjena u nama samima, svakome od nas kao pojedincu. U hrvatskom društvu rašireni su opći pesimizam i apatija. Ljudi misle da su bespomoćni i da ništa ne mogu promijeniti. Tako, nažalost, misli i većina učitelja i nastavnika. Probuditi nas, razbiti tu apatiju i osjećaj bespomoćnosti cilj je Školske zbornice. Kad prosvjetari vide da se imaju gdje obratiti, dobiti pomoć, savjet i podršku kako riješiti neki problem i kako je netko u drugoj školi riješio neki problem možda se konačno i probude. Promjena počinje kad se stvori kritična masa. Zrno po zrno pogača, kamen po kamen palača.

Činjenica da su članovi grupe i školski ravnatelji, savjetnici u AZOO-u te zaposlenici u MZO-u uvelike daje na značenju samoj grupi, ali i raspravama koje se u njoj vode jer i oni vide što članovi grupe misle o njihovim potezima, govori nam ravnatelj adamovečke škole Tomislav Duk:

– Administratori grupe znaju u nekim slučajevima formulirati većinsko stajalište članova grupe u službene upite Ministarstvu znanosti i obrazovanja, Prosvjetnoj inspekciji i AZOO-u. Potičemo članove da se uključe u javna savjetovanja o propisima koji se tiču obrazovanja. Aktivno smo se uključili u javno savjetovanje o izmjenama i dopunama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi. Tako je stav članova grupe iskazan u anketi o namjeri vraćanja zaključivanja ocjena na polugodištu utjecao na to da se taj prijedlog izbaci iz prijedlog izmjena Zakona.

Na mjesto ravnatelja OŠ Antunovac izabran je 2011. godine kao jedan od tada najmlađih ravnatelja u Republici Hrvatskoj. Sada je u drugom mandatu. Smatra kako učitelji u svojim rukama drže moć obrazovati buduće generacije da razmišljaju svojom glavom, iznose svoje mišljenje i znaju se izboriti za sebe. Učitelj ima moć promijeniti mnogo toga, iako se u Školskoj zbornici svakodnevno susreću s problemima koje učitelji šalju administratorima da se anonimno objave. Zbog eventualnog straha od odmazde ravnatelja ili drugih kolega u školi.

✿  ZAGRISTI KISELU JABUKU  ✿ 

Što se aktualne kurikularne reforme tiče, mišljenja članova grupe su različita. Većina je suglasna da su promjene potrebne, ali nema jedinstvenog stava o tome koje bi to promjene bile, kojim intenzitetom bi se provodile. Duk upozorava da svaka reforma školstva treba prije svega počivati na savjetima i mišljenju onih koji će je provoditi. Pri tome je svaka argumentirana kritika dobrodošla jer može upućivati na neke probleme i na neko drugo rješenje:

– Kod nas je, nažalost, kritika često shvaćena kao napad i onda je se koristi da se u protunapadu demoralizira i obeshrabri one koji je upućuju. Prosvjetni djelatnici znaju što ih žulja, čega nemaju, što im treba, tko ih napada, kakva su djeca, kakvi su roditelji. Svaka čast akademicima i doktorima znanosti s fakulteta koje se postavlja na čelo reformskih radnih skupina, ali oni ne rade u razredu i školama, pa nam onda reforme budu često lijepa teorija, a loša praksa.

O kurikularnoj reformi nije postignut široki konsenzus struke, koji je moguć, ali ni konsenzus politike, govori Matković te štetnom smatra praksu da svaki novi ministar obrazovanja započinje neku svoju reformu koja ne preživi dulje od njegova ili njezina mandata. Aktualnoj vlasti zamjera što se sve svelo na reformu samo užeg dijela sustava, a to je uvođenje obvezatne Informatike i promoviranje STEM područja kao i privlačenju europskog novca za strukovno obrazovanje i znanost.

– Odgojno-obrazovni sustav mnogo je više od toga, s daleko dubljim problemima, no izgleda da ni ova garnitura Ministarstva nema snage i hrabrosti, a možda ni političke podrške, zagristi u tu kiselu jabuku. Najveća pak prepreka djelotvornoj provedbi i implementaciji bilo koje obrazovne reforme jest slabo ulaganje u obrazovanje i nemotiviranost učitelja i nastavnika. Ta nemotiviranost proizlazi iz činjenice da smo potplaćeni, nezaštićeni od pritisaka roditelja i samovolje ravnatelja, da nas svatko može anonimno prijaviti inspekciji i AZOO-u koji nerijetko ponižavaju učitelje kojima dođu u stručno-pedagoški i inspekcijski nadzor. Javnost nas velikim dijelom smatra neradnicima koji imaju tri mjeseca praznika.

U većoj bi mjeri, dakle, trebalo poslušati iskustva i prijedloge učitelja, ljudi koji godinama izravno rade u razredima s djecom. Učitelji i nastavnici su ljudi iz prakse koji najbolje znaju koji su problemi sustava odgoja i obrazovanja jer ne sjede u foteljama ministarstva nego rade na terenu.

– Oni su ti koji nečiju teoriju provode u djelo, inače sve ostaje mrtvo slovo na papiru. Ne uključiti njih u osmišljavanje reforme znači tu reformu unaprijed osuditi na neuspjeh.  

✿  RAZJEDINJENOST ✿ 

Administratori grupe, i Duk i Matković, uvjereni su da bi učitelji imali moć promijeniti prosvjetnu politiku vlastodržaca kad bi bili jedinstveni. Problem je što nisu, a to politika obilato koristi i radi po svome. Ili bolje rečeno, ne radi ništa kad je o obrazovanju riječ. Ne pomažu, dodaju, ni razjedinjeni obrazovni sindikati.

– Glavni problem hrvatskog društva jest pasivnost i osjećaj bespomoćnosti, stalno kukamo i žalimo se, a kad nešto treba mijenjati onda očekujemo da to učini netko drugi. Nedavno sam postavio pitanje u grupi svim članovima koliko ih je zainteresirano da zajedno sa mnom osnuju nastavničku udrugu, komoru ili čak novi sindikat. Javila se mala manjina, a kad sam nešto kasnije pitao tko je sad konkretno u ovom trenutku spreman na konkretne akcije radi utjecanja kod mjerodavnih da se stvari počnu mijenjati, javilo mi se – šest osoba. To govori sve za sebe – zaključuje pokretač Školske zbornice Josip Matković. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine ]