Savjeti stručnjaka
NEUROZNANSTVENICI ISTAKNULI KLJUČNU TEHNIKU ZA MATEMATIČKA POSTIGNUĆA
Zašto bi se djeca trebala služiti prstima na satu matematike
objavljeno: 3. prosinca 2018.

To nije izolirani slučaj – škole diljem zemlje redovito zabranjuju brojanje pomoću prstiju u svojim učionicama ili učenicima usađuju ideju da je to „djetinjasto”. I to unatoč tome što jedna grana neuroznanosti ističe važnost područja mozga koje „vidi” prste, još dugo nakon vremena u kojem se ljudi koriste prstima kako bi brojili.

U studiji objavljenoj prošle godine istraživači Ilaria Berteletti i James R. Booth analizirali su posebno područje mozga posvećeno percepciji i prikazu prstiju poznatu kao somatosenzorno područje za prste. Istraživači mozga znaju da u svome mozgu „vidimo” prikaz naših prstiju, čak i kad se njima ne koristimo za računanje. Istraživači su otkrili da je somatosenzorno područje za prste aktivno kada djeca u dobi od osam do 13 godina rješavaju složene matematičke probleme, čak i ako se učenici nisu služili prstima.

Ovo je područje za prikaz prstiju, prema njihovoj studiji, također uključeno, do određene mjere kod složenijih problema koji su uključivali visoke brojeve i više manipulacije. Drugi istraživači  otkrili su da su učenici bolje računali što je njihovo znanje o prstima u prvom razredu bilo bolje. Čak je i kod studenata percepcija prstiju predviđala njihov uspjeh. (Istraživači su procijenili imaju li studenti dobru svijest o svojim prstima tako što su dodirnuli njihov prst i tražili studente da prepoznaju koji, a da to pritom nisu vidjeli.)

Dokazi iz bihevioralnih i neuroznanstvenih  studija pokazuju da kad ljudi steknu određeno znanje o načinima na koje mogu percipirati i prikazati vlastite prste postaju bolji u tome, što vodi do većih matematičkih postignuća. Zadatci koje smo razvili za korištenje u školama i kod kuće (pogledaj dolje) temeljeni su na programima za uvježbavanje koje istraživači koriste kako bi poboljšali kvalitetu percepcije prstiju. Istraživači su otkrili da su šestogodišnji učenici poboljšali svoje znanje u računanju, pogotovo vještine poput brojenja i redanja brojeva, kad su podigli kvalitetu svog prikaza prstiju.

Zapravo, kvaliteta prikaza prstiju kod šestogodišnjaka omogućavala je bolje predviđanje budućeg uspjeha na matematičkim testovima nego njihovi rezultati testova iz kognitivnog procesuiranja.
Neuroznanstvenici često raspravljaju o tome zašto poznavanje prstiju predviđa matematička postignuća, ali oni se očito slažu u jednoj stvari: to znanje je ključno. Brian Butterworth, vodeći istraživač u ovom području, kaže: ako učenici ne uče o brojevima razmišljajući o svojim prstima, brojevi nikad neće imati normalan prikaz u mozgu.

Jedna je od preporuka znanstvenika da bi se škole trebale usmjeriti na „diskriminaciju prstiju” – ne samo na brojanje pomoću prstiju već i na pomaganje učenicima da razlikuju prste u toj funkciji. Međutim, škole obično obraćaju malu ili nikakvu pozornost na diskriminaciju prstiju i, koliko znamo, nijedan kurikulum ne potiče ovu vrstu matematičkog rada. Umjesto toga, mnogi učitelji smatraju da je korištenje prstiju beskorisno i nešto što moramo što brže napustiti. 

Odvraćanje učenika od korištenja prstiju pri brojanju moglo bi, prema novom istraživanju mozga, biti poput zaustavljanja njihova matematičkog razvoja. Prsti su vjerojatno jedan od naših najkorisnijih vizualnih pomagala, a područje za prste u našem mozgu koristi se i u odrasloj dobi. Potreba za percepcijom prstiju i njezina važnost čak bi mogla biti razlog zbog kojeg pijanisti i drugi glazbenici često pokazuju više matematičko razumijevanje od ljudi koji ne uče glazbeni instrument.

Učitelji bi trebali slaviti i poticati korištenje prstiju među mlađim učenicima i omogućiti učenicima bilo koje dobi da ojačaju ovu sposobnost mozga brojeći pomoću prstiju. Oni to mogu napraviti tako da potaknu učenike nizom školskih i kućnih aktivnosti, poput:

  • Stavite učenicima točkice u boji na vrhove prstiju i recite im da dodirnu odgovarajuće tipke klavira:

  • Stavite učenicima točkice u boji na vrhove prstiju i recite im neka prstima slijede crte u labirintu:


[ Cijeli niz aktivnosti možete pronaći OVDJE. ]
Istraživanje prstiju dio je većeg područja istraživanja kognicije i mozga koje pokazuje važnost vizualnog angažmana u matematici. Naši se mozgovi sastoje od „distribuiranih mreža”, a kad koristimo svoje znanje različita područja mozga međusobno komuniciraju. Kad radimo na matematici, pogotovo, možda je aktivnost rasprostranjena među mnogim različitim mrežama, koje uključuju područja u ventralnim i dorzalnim putovima, od kojih su oboje vizualni. Tehnike prikazivanja rada mozga neuroimaging pokazuju da čak kad ljudi računaju, poput operacije 12 x 25, uz simbolične brojeve (12 i 15) naše je matematičko razmišljanje utemeljeno na vizualnom procesuiranju.

Dobar primjer važnosti vizualne matematike dolazi iz studije koja pokazuje da su nakon četiri 15-minutne sesije igranja igre s brojčanim redom uklonjene razlike u znanju među učenicima iz kućanstava s niskim prihodima i onih iz kućanstava sa srednjim prihodima.

Brojčano redni prikaz kvantitete brojeva pokazao se posebno važnim za razvoj numeričkog znanja, a učeničko učenje brojčanih redova smatra se prethodnikom dječjega akademskog uspjeha.
Vizualna matematika moćan je alat za sve učenike. Prije nekoliko je godina Howard Gardner predložio teoriju višestrukih inteligencija, sugerirajući da ljudi imaju različite pristupe učenju, poput onih koji su vizualni, kinestetički ili logički.

Ova je ideja proširila razmišljanja o inteligenciji i kompetenciji, ali je često nespretno korištena u školi, što je vodilo do etiketiranja djece kao posebne vrste učenika koji su zatim bili poučavani na različite načine. Ali ljudi koji nisu jaki vizualni mislioci vjerojatno trebaju vizualno razmišljanje više nego drugi. Svi koristimo vizualne moždane putove kada radimo na matematičkim zadatcima. Problem je u tome što je posljednjih desetljeća, matematika predstavljena kao predmet brojeva i simbola, posve zanemarujući potencijal vizualne matematike za preoblikovanje matematičkog iskustva učenika i razvijanje važnih moždanih putova.

Ne iznenađuje stoga da učenici toliko često smatraju da je matematika nedostupna i nezanimljiva te da su bačeni u svijet apstrakcije i brojeva. Od učenika se traži da zapamte matematičke činjenice i probijaju se kroz radne listove sa zadatcima, uz malo vizualnog ili kreativnog prikaza matematike, često zbog pogrešnih kurikularnih smjernica ili neodgovarajućih školskih politika.

Da ih potaknu na vizualno razmišljanje, učenike bi redovito trebalo pitati kako vide matematičke ideje te da nacrtaju ono što vide. Učenicima se mogu ponuditi aktivnosti uz vizualna pitanja i može se od njih tražiti da pruže vizualna rješenja na pitanja.

Neki znanstvenici smatraju da će učenici koji su razvili vizualno razmišljanje biti najbolji u razredu te kasnije najbolji na novome visokotehnološkome radnome mjestu koje se sve više oslanja na vizualizacijsku tehnologiju i tehnike. Rad na matematici oslanja se na različita područja mozga, a učenici moraju biti snažni u vizualima, brojevima i riječima – ali škole danas ne potiču ovaj široki razvoj u matematici. To nije zbog nedostatka istraživačkog znanja o najboljim načinima poučavanja i učenja matematike, već zbog toga što to znanje učiteljima nije bilo preneseno na dostupne načine. Istraživanje mozga često je među najkompleksnijima za laike, ali znanje koje neuroznanstvenici proizvode može potaknuti produktivnu promjenu u matematičkim učionicama i domovima diljem svijeta.
………………………….
NAPOMENA

  • SAD: The Atlantic američki je kulturno-politički časopis koji izlazi od 1857. godine te se smatra jednim od najstarijih i najuglednijih izdanja u SAD-u.
  • Izvor: theatlantic.com