Zanimljivosti
OSNOVNA ŠKOLA GRADIŠTE
Hrvatski jezik i Mjesec hrvatske knjige
objavljeno: 30. studenoga 2018.

Počeli smo posjetom županjskoj knjižnici gdje je gostovao Davor ROSTUHAR, putopisac koji je potpuno sam uspio osvojiti Južni pol. Njegovo zanimljivo putovanje pratilo je nekoliko učenika 6. a i 8. razreda.

Na satima hrvatskog jezika učenici su pisali svoje sastave o temama:

  • Zašto (ne) volim čitati?
  • Pismo prijatelju
  • Ljudi imaju.

Prosudbeno povjerenstvo koje su činili ravnatelj, knjižničarka i učiteljica hrvatskog jezika odlučili su (premda je konkurencija bila velika) da je najljepše pismo napisala učenica 4. b razreda

  • Martina ŽIGMUNDOVAC, anajbolji rad o temi LJUDI IMAJU napisala je
  • Petra JOVANOVAC iz 8. a razreda.

U mnoštvu odličnih literarnih radova u sklopu Mjeseca hrvatske knjige, rad Ive Ljubić, 6. a, o temi Tko čini moj savršeni svijet zaslužuje posebnu pozornost.

………………………………………..

Draga Majo!

Znam da ti je dosadno u Parizu, ali nemoj biti tužna. Pokušat ću izdvojiti što više vremena za dopisivanje i razgovore s tobom. Ali i uvijek ću misliti na tebe. Kad se vratiš u zavičaj, dolazit ću stalno k tebi, igrat ćemo se i družiti. Za početak ćemo brojiti dane do tvog povratka. I znaš što! Idi istraživati Pariz, razgledaj izloge, restorane, slastičarnice, slušaj pjesme, rolaj se, idi igrati košarku ili nogomet. Uskoro ti je i rođendan (očekuj pošiljku).

Ni meni nije lako bez tebe. I meni je dosadno. Ali tko smo mi da kažemo roditeljima kako se ne želimo stalno seliti i uvijek iznova tražiti nove prijatelje. A znaš kako su roditelji svojeglavi kad si nešto utuve u glavu; neće prestati dok god to ne naprave. No, već ćeš se ti naviknuti na novu sredinu i novo društvo. I ne boj se novih prijatelja, sve će biti u redu, vidjet ćeš. Svi će te prihvatiti takvu kakva jesi. Imat ćeš puno prijatelja kao i ovdje. I najprije se raspitaj tko su šefice u razredu, jer mogla bi nagrabusiti ako im se približiš, a one to ne odobre. A tko zna, možda se nađe i kakav dečko za tebe!

Samo se nemoj sramiti prvi dan škole. I upamti: budi svoja! Ja vjerujem u tebe, to uvijek znaj.

Tvoja prijateljica

Martina ŽIGMUNDOVAC, 4. b

………………………………………..

Ljudi imaju

Što to ljudi imaju? Ljudi imaju svoje radosti. Svoje pogreške i misli kojima sebi stvaraju novi dan. Tko su ljudi i zašto žive? Koja je poanta života? Je li to imati nekoga uza sebe ili da ti budeš taj koji će biti uz nekoga? Ja bih rekla oboje.

Svi imamo nešto svoje. Čak i onaj koji nema, ima. Svi smo mi isti, ali i različiti. Isti smo jer smo ljudi i živa bića koja kroče ovim svijetom, ovom Zemljom. Jedino što imamo različite živote. Svatko u svom životu ima neke svoje probleme. Bili mali ili veliki. Od nekih možemo pobjeći, od nekih ne. Čovjek ne kuži teret drugog čovjeka, jer nije na njegovom mjestu, ali u nekim situacijama čovjek može pomoći na razne načine. Razgovorom najviše. Ima ljudi koji imaju tamnu stranu osobnosti. Njima je opet zajedničko da sebe stavljaju ispred svih, da ih nije briga za tuđi teret i da nisu svjesni da su i oni nečiji teret. Zaključujem da nismo svi isti. Netko misli da se vremena mijenjaju, ja mislim da nije to. Ljudi se mijenjaju i sve je samo u njima. Zbog ljudi je rat. Zbog ljudi je i mir. Čovjek živi od prošlosti i budućnosti. Jer, kad pogledaš, sadašnjost je ono „trenutno” u kojem nema problema. U kojem ja ovo pišem, a ti čitaš. Prošlost su sve uspomene na radost i padove. Živi se i od tog. Budućnost je ono što čovjeka zapravo muči. Što će se dogoditi?Treba gledati na svijet drugačije, jer ako nisi znao, i budućnost jednom postane prošlost. Sve to postanu uspomene.

Mislim da je život prekratak da bi se čovjek svakoga trenutka trebao brinuti o budućnosti. Prekratak. Reći ću ti da se svaki čovjek može smijati, a drugi, opet, smijati se njemu. Reći ću ti da i ne može bez smijeha; jednostavno je. Život, koliko god problema bilo u njemu, treba proći s osmijehom na licu. Jer bez njega nećeš stići do cilja koji si sebi postavio.

Smijeh, to ljudi imaju.

Petra JOVANOVAC, 8. a

………………………………………..

Tko čini moj (savršeni) svijet?

To je dobro pitanje. Moj svijet nije savršen, dapače, on je nesavršen. U ovom svijetu je toliko zla, mržnje, rata, ovisnosti te zlobe! Ja ne želim živjeti u takvome svijetu. Ja težim za savršenim svijetom. U mom savršenom svijetu nema gladi, nema rata, nema bolesti, nema moga brata (šalim se, volim ga), nema škole, nema zime te nema političara. U tom svijetu su svi psi slatki i bezopasni, svi su ljudi različiti, rađamo se pametni, preskačemo pubertet te radimo ono što volimo. Svi veliki gradovi bi bili čisti kao suza! Na mjestima gdje su današnje škole bili bi šoping-centri, velika kina ili skloništa za djecu i beskućnike, kroz dugu bi se zapravo moglo proći i promijeniti spol, kuće bi se mogle kretati na kotačima, a neki rijetki ljudi bi imali supermoći da mogu „spašavati” svijet; do rata nikad ne bi došlo, u svemiru bi se moglo disati, torbe bi bile lakše, ne bi bilo suza, djeca bi upravljala državom (jer djeca ne znaju lagati, a mi živimo u svijetu laži), ljubav bi se pronalazila lakše, kraljevske obitelji i monarhije ne bi postojale, jer čemu oni služe?! Facebook, Instagram, Twitter… sve to ne bi postojalo (zašto kvariti savršeni svijet?). Ovisnosti? Ljudi ne bi ni znali što ta riječ znači. A ja? Ja bih nastavila živjeti ovakvim životom, skromnim i lagodnim. Moj svijet nije savršen, dapače, on je nesavršen, ali ga to čini SAVRŠENIM!

Iva LJUBIĆ, 6. a

………………………………………..

Šesti su se razredi natjecali u sricanju teških riječi i pričanju priče.

Pomoću kockica pričalica trebalo je osmisliti svoju priču i za to su učenici imali pet minuta pripreme. Sve su priče bile zanimljive i hvale vrijedne, ali ipak najmaštovitiju priču ispričao nam je Leo BRKIĆ,6. a i pobijedio u ovoj disciplini.

Natjecanje u znanju jezika i književnosti upriličeno je 7. studenoga za učenike osmih razreda. Natjecanje i navijanje publike bilo je vrlo zanimljivo i živahno. Natjecatelji su bili dobro pripremljeni pa su za samo bod ipak pobijedile cure iz 8. a razreda.

Matea DRETVIĆ, Lana TROGRLIĆ i Patricia DURDOV, 8. b

Petra JOVANOVAC, Iva ČOLAKOVAC i Julija DUGALIĆ, 8. a

……………….

STAZAMA GLAGOLJAŠA i sve što su o glagoljici naučili u školi i na ekskurziji kroz Istru predstavili su Leo Dretvić, 8. b, Luka Rosotrunović i Dajana Barišić, 8. a.

Glagoljicu su i sami učenici osmih razreda stvarali. Svojim kreativnim idejama uspjeli su od kartona i riže napisati lijepu misao koju možete pročitati na zidovima naše knjižnice.

Glagoljična slova i lijepa, inspirativna misao koju je odabrala naša knjižničarka, posložena kao staza od učionice hrvatskog jezika do školske knjižnice, djelo je učiteljice Branislave ŠIMIĆ.

……………….

KNJIGA JE SAN KOJI DRŽITE U RUCI.

Osobito je zanimljivo za učenike 4. b i 6. a razreda bilo druženje s Ivanom Brlić-Mažuranić. S njom smo organizirali čajanku i čitanje njezinih priča. U ulozi I. Brlić-Mažuranić bila je maestralna Iva LJUBIĆ, 6. a.

Učenici su uživali u njezinu melodičnom glasu, pili su čaj i jeli medenjake za koje je zaslužan Franjo MIKINAC, 8. b, bez kojega bi bilo teško sve organizirati.

  • Istaknula bih osobito zanimljiv i edukativan igrokaz koji smo imali priliku pogledati. Zgode jedne knjige osmislili su i pripremili učenici 4. b razreda sa svojom učiteljicom Branislavom ŠIMIĆ.

……………….

Mjesec hrvatske knjige protekao je u vedrom ozračju, natjecateljskom duhu i, najvažnije od svega, dobru zabavu, izvrsnu interakciju, druženje s knjigom i poticanje učenika na aktivnije sudjelovanje u nastavnom i izvannastavnom procesu.

Da se ne zaborave sadržaji kojima smo se bavili tijekom ove školske godine, u jednom smo kutu našeg hodnika napravili knjigu ljetopis školske godine. U tu knjigu stavljamo fotografije s našim aktivnostima. Tako će ljetopis biti bogat radovima i svim djelima naših učenika koji su zavrijedili svoje mjesto u knjizi.

Prvi radovi i fotografije odnose se na obilježavanje Dana kruha, potom Mjeseca knjige i sjećanja na vukovarsku tragediju.

………………..

Danica GALIĆ, učiteljica hrvatskog jezika | OŠ Gradište