… potaknuo je široku raspravu – i dobio mnogo podrške frustriranih roditelja.

Domaća je zadaća trošenje vremena. Ona je uzrok stresa i za djecu i za roditelje te unosi nemir u njihov odnos. Čitanje svake večer trebalo bi biti dovoljno.

Zašto sedmogodišnjoj djeci daju toliko domaće zadaće u Ujedinjenome Kraljevstvu i kako to zaustaviti? Želim da se moje dijete zabavlja, crta i igra nogomet. Tko zna više o tome kako zaustaviti ovu ludost i može mi pomoći?

Ne slažu se svi s ovime, naravno. Prema grupi CAMPAIGN FOR REAL EDUCATION: malo domaće zadaće koja podržava ono što se radi u učionici te koja uključuje roditelje i staratelje, zaista je dobra stvar, jer svim učenicima omogućuje da budu jednako dobri.

Tradicionalno, u Ujedinjenom se Kraljevstvu od učitelja očekuje da svaki dan zadaju domaću zadaću. Na početku svoje karijere 1990-ih godina, školska je politika nalagala da se zadatci moraju sastojati od čitanja iz knjige zbog usvajanja pismenosti, sricanja riječi i rečenica za pisanje te nešto računanja povezanog s konceptom koji se trenutačno obrađivao ili ponavljanja. To nije baš zvučalo motivirajuće za učenike.

Politika „bez domaće zadaće” koju su u posljednje vrijeme prihvatili neki ravnatelji nije bila opcija o kojoj se tad uopće raspravljalo ili uzimalo u obzir. Međutim, s vremenom me moje profesionalno samopouzdanje potaknulo da propitkujem školsku politiku. Pokušao sam svojim učenicima ponuditi zadatke za domaću zadaću koji su ih angažirali – i koji su imali neku obrazovnu svrhu.

Učenici su reagirali pozitivno na ovu promjenu, a postoji i istraživanje koje podupire takav pristup. Obrazovni stručnjak John HATTIE, koji je vrlo detaljno analizirao postignuća učenika, tvrdi da domaća zadaća ne pomaže napretku osnovnoškolaca kad sadržaj nije povezan s konceptima iz učionice. Hattie je rekao:

 „Kad je domaća zadaća u pitanju, najgore je djeci dodijeliti projekte, a najbolje je ponoviti sadržaj koji su već naučili.”

Drugi argumenti na sličan način tvrde da je ponavljanje kod kuće korisno za dugoročno zadržavanje informacija. Roditelji imaju podijeljena mišljenja o tome, ali oni koji podržavaju domaću zadaću vide njezinu vrijednost  u tome što pomaže u svladavanju kurikuluma, ali i potiče razvoj važnih vještina za upravljanje vremenom, organizaciju, samodisciplinu i samostalnost.

Unatoč ovim argumentima, i dalje se pitam koliko je domaća zadaća zapravo korisna. Jesu li ikakve koristi važnije od propuštenih aktivnosti ili vremena provedenog s roditeljima, starateljima ili braćom i sestrama? Je li zadavanje domaće zadaće najbolji način za korištenje mog vremena i truda kao učitelja?

Kad uzmete u obzir važnost kvalitetnih povratnih informacija, vrijednost domaće zadaće također je vrlo upitna.

Za učitelje, prikupljanje domaće zadaće na kraju dana ili tjedna za ocjenjivanje i evaluaciju troši mnogo vremena, kojeg je ionako uvijek premalo.

Ako želimo da domaća zadaća ima ikakvu vrijednost, učitelji moraju ponuditi odgovarajuće i kvalitetne povratne informacije. To zahtijeva vrijeme i bilo bi prikladnije izvedeno razgovorom nego pisanim komentarima u domaćoj zadaći koje učenici možda neće ni pročitati.

NAUČENA LEKCIJA

Ne bi li učenici imali više koristi od drugih aktivnosti po vlastitom izboru, poput sporta ili glazbe? Jednostavno rečeno, takve aktivnosti nude prilike koje bi mogle biti jednako vrijedne kao i domaća zadaća, ako ne i više, s obzirom na to da ih djeca sama biraju.

Osim toga, ovakve bi aktivnosti mogle uključivati provođenje kvalitetnog vremena s obitelji i prijateljima.

Pisanje domaće zadaće kod kuće može uzrokovati napetosti u obitelji. Djeca domaću zadaću mogu doživljavati kao nešto što zahtijeva vrijeme koje bi mogli provoditi baveći se aktivnostima po vlastitom izboru, dok su roditelji prisiljeni brinuti se da dijete napravi domaću zadaću.

Domaća zadaća također dolazi s pretpostavkom da su roditelji sposobni pružiti odgovarajuću podršku. Takva pretpostavka ne uzima u obzir raznolikost obrazovnih pozadina koje postoje kod roditelja.

Stoga, kad bih ponovno stajao u razredu pred svojim učenicima na kraju školskog dana, koji bi bio moj pristup domaćoj zadaći? Uz iskustvo dolazi sposobnost da usvojite širu perspektivu na život i školstvo – stoga bi moj odgovor bio da prihvatite politiku „bez domaće zadaće”.

Umjesto zadaće, učenike bih savjetovao da odaberu neku aktivnost u kojoj uživaju, a koja uključuje učenje novih stvari i komunikaciju s drugima. Sve ostalo može čekati do sutra.

………………….

NAPOMENA

• SAD: portal The Conversation neovisni je izvor vijesti i stavova iz akademske i istraživačke zajednice. Njihov tim profesionalaca surađuje sa sveučilištima i istraživačkim institutima te stručnjacima koji svoje znanje žele podijeliti sa širom publikom.

• Izvor: theconversation.com