… kao područno odjeljenje zagrebačke Muzičke škole „Blagoje Bersa”, a onda se škola osamostalila.

– Danas smo registrirani kao srednja glazbena škola, ali u programu imamo i predškolski, i osnovnoškolski, i srednjoškolski program. Već dulje vrijeme imamo dvije grupe predškolskog programa na kojima pripremamo djecu za upis u prvi razred osnovne glazbene škole i pomažemo u odabiru instrumenata. Najmlađe uvodimo u svijet glazbe putem pjevanja, brojalica i igrica i oni ne sviraju nijedan instrument. U osnovnoj školi imamo oko 270 učenika, a u srednjoj šezdesetak, a uz to izvodimo i program pripremnog obrazovanja koje nadomješta obrazovanje učenicima koji su viši razredi osnovne škole, a kasno su se odlučili za glazbenu školu i sve s ciljem da budu spremni za upis u srednju školu – rekla nam je na početku razgovora ravnateljica škole Zdenka MERČEP.

Škola ima više odjela – teoretski, puhački, gudački i klavirski – pa učenicima nudi učenje brojnih instrumenata od klavira, harmonike, udaraljki, violine, viole, kontrabasa, violončela, gitare, tambure, mandoline, klarineta, trube, flaute, saksofona, trombona i roga do teorijskih predmeta, orgulja i solopjevanja.

– Imamo 48 zaposlenika, nekoliko vanjskih suradnika za talijanski i njemački jezik koji trebaju solopjevačima. Godinama imamo vrlo uspješne generacije učenika koji mahom upisuju Muzičku akademiju i nastavljaju svoj razvojni put u glazbi, postaju vrsni instrumentalisti ili solopjevači, poput mezzosopranistice Anthee BARAČ. Neki od njih se nakon završene akademije vrate i u školu pa imamo već petnaestak bivših učenika koji su sad naši profesori, a ostali nastavljaju karijeru u velikim orkestrima, u pjevanju, u teoriji kao muzikolozi ili kao skladatelji, poput Sare GLOJNARIĆ, ali i kao profesori u glazbenim školama diljem Hrvatske. Dio naših učenika upiše i neki drugi fakultet, mnogi studiraju na Učiteljskom fakultetu, a glazbeno obrazovanje ostane im kao sjajna poputbina, bogatstvo koje nose cijeli život – ističe ravnateljica Merčep i nastavlja:

– Ponosimo se kvalitetnim nastavničkim kadrom koji obrazuje učenike i usađuje im ljubav prema glazbi. Imamo 14 profesora mentora i dva profesora savjetnika. Većina profesora također su vrsni instrumentalisti koji svoje vještine kroz pedagoški rad prenose svojim učenicima. Da je sve na visokoj profesionalnoj razini svjedoči i pregršt nagrada i priznanja koje naši učenici u svim kategorijama osvajaju na različitim domaćim i međunarodnim natjecanjima. Na temelju postignuća prošle smo godine dobili nagradu kao najbolja glazbena škola u Hrvatskoj. Prisutni smo i na međunarodnoj sceni, surađujemo s brojnim glazbenim školama, a ponosni smo i na činjenicu da su već dva naša učenika predstavljala Hrvatsku na Euroviziji mladih glazbenika – 2010. godine udaraljkaš Lovro MERČEP na marimbi i ove godine saksofonist Jan TOMINIĆ – i to je doista veliko postignuće za školu, ali i pokazatelj da nismo u školi usmjereni na jedno područje već da njegujemo i obrazujemo mlade u širokoj lepezi glazbala, a imamo uspješne i udaraljkaše, i gudače, i puhače, tamburaše, klaviriste – u svim smo područjima jako dobri.

Pokrivamo šire područje grada Samobora i moram istaknuti roditelje koji su od velike pomoći jer svoju djecu dovoze iz udaljenijih mjesta, uskaču kad god je potrebno realizirati neku akciju, velika su podrška ne samo svojem djetetu nego i svim učenicima škole. Našim je srednjoškolcima malo teže, jer se moraju odlučiti i za redovitu srednju školu pa imaju dvije mogućnosti. Mogu upisati glazbeni razred u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu u kojem nemaju prirodoslovnih predmeta ili u samoborskoj Gimnaziji A. G. Matoš, što im mi osiguravamo i u njima su tretirani kao učenici srednje glazbene škole. Druga je mogućnost da paralelno upišu bilo koju srednju školu, što neki i čine.

Kao škola izdvajamo značajan novac da naše učenike možemo voditi na brojne koncerte ili pretplatiti ih na cijele cikluse u Lisinskom i tako im dajemo učenicima mogućnost da imaju glazbeni doživljaj, da što više slušaju vrhunske glazbenike u profesionalnim orkestrima. I silno se trudimo svoj rad predstaviti javnosti pa koncertiramo ne samo u školi nego i u brojnim prostorima u Samoboru. U posljednje vrijeme glavni nam je problem nedostatak prostora u školi, jer imamo jako puno odjela pa radimo i subotom prijepodne, a školska je zgrada otvorena od ranoga jutra do 22 sata i u njoj je uvijek kao u košnici. Nadamo se, a imamo i neke nagovještaje, da ćemo i problem prostora riješiti u dogledno vrijeme – rekla je Zdenka Merčep.

NA NATJECANJIMA SE I UČI  ■

Profesor udaraljki Goran GORŠE jedan je od 14 profesora mentora i ističe da je rad u glazbenoj školi specifičan, jer se mahom svodi na individualnu nastavu.

– Lijepo je kad mogu nešto dati svakom učeniku pa kad vidim napredak, rezultate, kako usvajaju znanja i vještine i bivaju sve bolji i kad se vesele i rado dolaze na nastavu. Imam na svom predmetu učenike od osam do 18 godina, jer udaraljke imamo i u osnovnoj i u srednjoj glazbenoj školi. Djeca su inače zainteresirana za udaraljke i svake godine ima dosta učenika. Zanimljivo im je jer sviraju nekoliko udaraljkaških instrumenata – marimbu, timpan, mali bubanj i druge – a ne samo jedan i to ih privlači pa im nije ni monotono ni zamorno. Rad je individualan osim kad spremamo nastupe pa učenici vježbaju u dvoje, u triju, kvartetu ili nekom većem udaraljkaškom ansamblu.

Sjajni su s obzirom da usporedno pohađaju dvije škole, što ih okupira tijekom cijelog dana i prilično je zahtjevno, jer mnogi putuju od škole do škole, gube vrijeme na putovanje, treba se organizirati, isplanirati radni dan, učiti, vježbati svakodnevno, ali pohađanje glazbene škole je njihov izbor, a ne nešto nametnuto im izvana. Uostalom, nije nužno da svi budu izvrsni glazbenici već da ih u školi naučimo neke temeljne životne vrijednosti. O svojim bivšim učenicima znam doista sve, gdje su, što rade, što studiraju, čime se bave. I nije najvažnije da svi učenici jednoga dana postanu profesionalni glazbenici, ali je važno da i kroz glazbenu školu dobiju puno kvalitetnih sadržaja, vještina i kompetencija i da budu kvalitetna glazbena publika. Istina, većina njih su ili na Muzičkoj akademiji ili su već završili studij i svi rade, neki su uključeni i u udaraljkaški ansambl „Sudar percussion”, koji vodim i svi se više manje bave glazbom. Želim i preko ansambla promovirati udaraljke i predstaviti te različite instrumente koje se ne može baš svaki dan vidjeti i čuti – kaže Goran Gorše.

Profesorica klavira Tina Klak kaže da je rad u školi zahtjevan, ali i lijep što se vidi po rezultatima koje učenici postižu na natjecanjima na kojima i puno toga nauče ne samo od drugih učenika nego i od članova prosudbenih povjerenstava koji im daju kvalitetne i korisne savjete.

–Trenutačno na klaviru imam devet učenika, među kojima iskaču Lara MARUŠIĆ i Barbara JELIĆ, koje su u posljednje vrijeme zaredale s nagradama i u solističkim nastupima i u duetu. Važno je naglasiti da je ključ njihova uspjeha njihovo veliko prijateljstvo i što imaju roditelje koji ih podržavaju. Naravno, osim talenta koji imaju neophodno je puno rada, a njih dvije zaista puno rade i vježbaju, jer je važno da steknu tu naviku i potrebu da sjednu za instrument. To je jedini način da se napreduje. Stječu pozitivne radne navike i u kasnijem školovanju ništa im neće biti problem.

Puno se s njima radi individualno, svaki profesor poznaje učenika u dušu i točno zna gdje se nešto može popraviti, u čemu učenik može napredovati. Škola nije prevelika i lijepo je raditi u njoj. Atmosfera u kolektivu je izvrsna, ravnateljica nas sve potiče, motivira da radimo što bolje, da idemo na natjecanja, ali i na stručna usavršavanja, a mi se profesori međusobno podupiremo, veselimo se tuđim uspjesima jednako kao i vlastitima, razmjenjujemo iskustva, učimo jedni od drugih i trudimo se da škola bude što bolja – rekla je profesorica Tina KLAK.

POTICAJNO OKRUŽENJE  ■

Profesorica klarineta Vesna RADINČIĆ nakon rada u osječkoj glazbenoj školi došla je u Samobor i ostala vjerna školi i svojoj klasi klarinetista.

– Sada doista imam dobre svirače među 11 učenika koji su različite dobi. To su jako dobra djeca koja se druže i izvan škole, stalno su i njihovi roditelji u kontaktu, dolaze na koncerte, velika su potpora i svom djetetu, ali i ostalima iz klase i to je baš pozitivno. Uvijek roditelje upoznajemo sa svojim radom i oni su nam uvijek potpora kao i potpora vlastitom djetetu, ali i svim učenicima. Dolaze na koncerte, vesele se svirci svih učenika škole i sve to pridonosi kvaliteti škole.

Osim toga, u našoj su školi sjajni međuljudski odnosi, kolege se poštuju, uvažavaju, svi se radujemo svakom uspjehu, napredovanju. I teško je biti dobar profesor ako nemate tako poticajno okruženje, a mi ga doista imamo. Družimo se i izvan nastave, na nastavi, vodimo učenike na koncerte i sve to s osmjehom na licu i bez imalo grča i nelagode koju doista nitko u ovoj školi ne osjeća.

Činjenica jest da ne završe svi učenici na Muzičkoj akademiji i to doista nije važno. Mnogi svoj plafon postignu završavajući srednju glazbenu, znamo da će se i dalje baviti glazbom, ali u profesionalnom smislu neće napredovati. Zato upišu neki drugi fakultet u kojemu su uspješni i grade svoje karijere, ali imaju bogatstvo jer su drukčiji ljudi nakon glazbenog obrazovanja. Imaju širinu, opću kulturu, toleranciju, puno priznanja i nagrada, imaju disciplinu, odgovornost prema poslu i čega god se uhvate u životu bit će uspješni – zaključuje profesorica Vesna Radinčić.

I ravnateljica Zdenka Merčep ističe da je pohađanje dvije škole istodobno za učenike zahtjevno i naporno i za njih i za njihove roditelje, no to je njihov slobodni odabir, nitko ih ne prisiljava, oni su vrlo motivirani, zainteresirani i ambiciozni kad je riječ o glazbenoj školi.

– Moraju biti samostalni, disciplinirani, s razvijenim radnim navikama, s dobrom organizacijom vremena i sve to provuku i na redovitu školu. Posebno je teško paralelno ići u dvije srednje škole i tu su ravnatelji i profesori srednjih škola od presudne važnosti. Oni su nam partneri u cijelom procesu, jer bez njihove podrške i razumijevanja našim bi učenicima bilo još i teže. Naime, učenici često izostaju s nastave zbog natjecanja, priprema, putovanja i ako nemaju razumijevanja u srednjoj školi odustaju od glazbene, ali to se vrlo rijetko dogodi. I na kraju ne odu na muzičku akademiju nego na neki drugi fakultet. I nije to nikakva tragedija, jer učenici i sami prepoznaju kad su iskoristili sav svoj kapacitet i kad su svjesni da dalje preko toga ne mogu pa se onda usmjere na neko drugo područje. I o tome se zajednički dogovaramo i donosimo odluke.

Zato imamo puno komornog muziciranja kako bi se djeca držala skupa, zajednički uživala u glazbi, a preko njih okupljamo i roditelje, da i oni budu ljubitelji glazbe, da znaju što je dobra glazba i da njihova djeca ne budu sama sa svojim instrumentom nego da uvijek budu dio makar i najmanjeg orkestra. Zato je na neki način i naš moto sjajna Schummanova rečenica: „Što to uopće znači biti muzikalan? Ukratko, ako glazbu nemaš samo u prstima nego i u glavi i u srcu!” Uživamo u muziciranju, veselimo se svakom nastupu, krive note ne brojimo, jer nam je zadaća ponajprije odgojiti ljubitelje glazbe. Jesmo li u tome uspjeli, pokazat će vrijeme – zaključila je ravnateljica Zdenka Merčep. [ iz drugih medija | Školske novine | Napisao Marijan Šimeg ]