Zanimljivosti
JEDINSTVENI PROJEKT OŠ VIJENAC IZ OSIJEKA
Bez domaće zadaće već 14 godina
objavljeno: 12. prosinca 2018.

Tri su učiteljice napredovale u zvanje savjetnice, jedna stručna suradnica u zvanje mentora, jedna učiteljica je voditeljica Županijskoga stručnog vijeća učitelja fizike i u OŠ Vijenac polažu se stručni ispiti za učitelje fizike.

Nastava je organizirana u jednoj smjeni, a za učenike od 1. do 3. razreda organiziran je produženi boravak.

U školi rade kreativni, inovativni, marljivi i kompetentni učitelji i stručni suradnici spremni na usavršavanja, razmjenu iskustava, objavljivanje svojih postignuća i promjenu kuta gledanja u nastavnome i izvannastavnome radu – govori nam ravnateljica Vesna VRBOŠIĆ.

Rekli bismo, onako na prvu loptu, klasična priča o maloj, ali marljivoj školi, gdje se djelatnici trude djeci uljepšati školsku svakodnevnicu.

A da će đačko doba svi učenici OŠ Vijenac pamtiti kao najljepše životno doba pobrinuli su se njihovi nastavnici, koji im posljednjih 14 godina – ne zadaju domaću zadaću, ili je vrlo rijetka, u skladu s naslovom originalnoga školskog projekta Domaće zadaće – iznimka, a ne pravilo, koji provode kontinuirano od 2004. godine.

Svrha je projekta promišljanje o svrhovitosti domaće zadaće, unaprjeđivanje nastavnog rada, motiviranje učenika za aktivniji odnos na nastavnome satu te mogućnost izbora vlastitog puta prema uspjehu.

IGRA I ODMOR

Tijekom proteklih 14 godina rada na ovom projektu proveli su tri istraživanja te od učitelja, učenika i roditelja dobivali pozitivne povratne informacije, a po ovakvom ugodnom načinu školovanja postali su poznati diljem Hrvatske.

Redovito nam se javljaju zainteresirani roditelji, učitelji, ravnatelji i novinari iz mnogih krajeva Hrvatske, ali i izvan nje, kojima se ovakav način rada čini poželjan i u njihovim školama te žele čuti naša iskustva. Uspješnost projekta potvrđuju i rezultati naših učenika koje postižu u svakodnevnom radu, na natjecanjima i u daljnjem školovanju. Treba istaknuti da ipak naši učenici vrijedno rade kod kuće na zadatcima za vježbu koje sami mogu birati, na istraživanjima u online okruženju, pripremaju se za sljedeći sat prema uputama učitelja, uče, polaze brojne izvanškolske aktivnosti te kvalitetno provode slobodno vrijeme sa svojim roditeljima – objašnjava ravnateljica Vrbošić.

Renata RAKO učiteljica je razredne nastave i svjesna je koliko domaće zadaće učenike demotiviraju, jer su ih bili prisiljeni rješavati često i po nekoliko sati i uz pomoć roditelja:

Uloga je učitelja naučiti učenika kako učiti i onda nema smisla zadavati učeniku zadatke za zadaću koje samostalno ne može riješiti. Zato je na samome satu pojačan interes za rad; što više učenici urade u školi – manje im ostaje za dovršavati kod kuće. Oni znaju da je to važno jer se gradivo tako bolje razumijeva, a ako treba nekome pomoći rado priskaču jedni drugima.

Dodaje da, ovisno o ishodima učenja, katkad ponude učenicima listiće i zadatke koje oni samovoljno mogu uzeti za vježbu kod kuće, ali nisu obvezatni i nisu za ocjenu. Učenike tek navikavaju da kod kuće ponove gradivo kako bi spremni došli na idući sat.

Vrijeme poslije nastave učenici posvećuju odmoru, igri, učenju, izvanškolskim aktivnostima te druženju s obitelji i prijateljima. Sretniji su i zadovoljniji, jer tako pune baterije za novi školski dan – rekla je Rako.

Njezina kolegica JASMINKA NIKOLANDIĆ, učiteljica savjetnica u razrednoj nastavi, potvrđuje da su dosadašnja iskustva vrlo pozitivna. Kad je tadašnji ravnatelj Stjepan Sokol predložio ovaj projekt, prisjeća se, razmišljala je kako motivirati učenike da se, samostalnim izborom, uključuju u rad kod kuće.

Kod učenika se razvila odgovornost za izvršene obveze, naučili su postaviti ciljeve za uspješnost vlastitim odabirom količine rada. Budući da smo u projektu dogovorili da ne namećemo učenicima zadaću, vidljivo je koliko i koji učenik shvaća te uočava da je odgovoran za svoj izbor u sadržajima koji nisu obvezatni. Uvijek smo jednako tako isticali – ako učenik naiđe na zadatak koji ne uspijeva riješiti, mjesto na kojem ćemo to razjasniti jest učionica, uza zajednički rad.

ZATRPANI ZADATCIMA

Dugi niz godina govori se o rasterećenju djece u sustavu odgoja i obrazovanja, a posebno za osnovce. Ovo je jedan od načina. Djeca definitivno kod kuće trebaju učiti i ponavljati naučene sadržaje, smatra učiteljica savjetnica fizike i matematike Tanja PARIS, ali se i igrati s vršnjacima te provoditi vrijeme u prirodi s roditeljima i prijateljima.

Učenici su bili zatrpani rješavanjem mnoštva zadataka iz različitih predmeta za domaću zadaću. Koja je svrha tolikoga svakodnevnog zadavanja zadataka svoj djeci? Imamo li svi jednake potrebe za rješavanjem istih tipova zadataka? Koliko i koje težine zadataka zadati učenicima da svakodnevno vježbaju nastavne sadržaje iz matematike? Kako organizirati nastavu da učenici aktivnije rade na satu – pitala se Paris dugi niz godina, pa i danas.

Svjesna je da se djeca mijenjaju kao i njihove potrebe za stjecanjem novih znanja.

Pojam domaće zadaće vrlo je elastičan i obično obuhvaća sve što učenik mora uraditi kod kuće. Zadatci koje većina učenika nije uspješno riješila rješavaju se ovdje zajedno na početku novoga nastavnog sata, s posebnim naglaskom na postupak rješavanja, te se pritom djeci pomaže i na redovitim i nastavnim satima dopunske nastave.

Redovito im se pomaže i online, kada traže pomoć u radu. A u raznim projektnim radovima učenici sami tragaju za znanjem koristeći prethodno stečena znanja, kreativnost i vještinu rada s informacijsko-komunikacijskim tehnologijama – govori učiteljica Paris.

Posljednjih trinaest godina hrvatski jezik u školi predaje Ivana MACAN i od svoga prvoga radnoga dana ovdje uključena je u projekt Domaće zadaće – iznimka, a ne pravilo. Vrlo je brzo postala svjesna koliko je njezino očekivanje učeničkih znanja, vještina i sposobnosti u neskladu s idealiziranom slikom učionice koju je izgradila na fakultetu. Vrlo su se brzo preda njom otkrile individualne učeničke razlike, osobitosti i razlike u načinima stjecanja znanja i vještina.

Želja mi je bila prilagoditi se svakome od njih i iz njih izvući najviše u okviru njihovih mogućnosti. Najbolji se recept za to pokazao u jasnom definiranju mojih očekivanja od učenika. Na početku obrade nastavnih sadržaja bitno je učenike jasno i nedvosmisleno obavijestiti o obrazovnim ishodima koji ih na tom satu očekuju, ali ništa manje važno je i jasno definirati što učenici trebaju učiniti kod kuće kako bismo na sljedećem satu zajednički uvježbali primjenu obrađenih sadržaja.

PROMJENA NAVIKA

Pogrješna je pretpostavka da učenici ove škole, budući da nemaju domaću zadaću reproduktivnoga tipa, kod kuće ne moraju raditi ništa. Njihov je zadatak proučiti obrađeno na prethodnom satu kako bi uvježbali primjenu na sljedećemu.

Uvježbavanje nastavnih sadržaja sa stručnom osobom koja učenicima može pomoći ako dođe do poteškoće, voditi ih prema uspješnom rješenju ili ih potaknuti na raspravu o nejasnoćama pokazalo mi se mnogo uspješnijim putom do cilja od tradicionalnoga zadavanja obvezatne i za sve učenike jednake zadaće, koju učenici rješavaju kod kuće, a zatim rješenja predstavljaju učitelju na sljedećem satu.

Svjesna individualnih učeničkih razlika, Macan povremeno učenicima ponudi mogućnost izbora zadataka za vježbu kod kuće, ali njihovo nerješavanje ne podliježe sankcioniranju. Ovakav način rada na učenike djeluje poticajno, kaže, i pojačava njihovu aktivnost, jer imaju motivaciju riješiti zadano uz pomoć učitelja na satu, kako kod kuće ne bi imali dodatni posao.

Od samog početka projekta uključena je i učiteljica savjetnica engleskog jezika Branka PLEĆAŠ, koja zapravo cijeli svoj radni vijek, već 39 godina, radi u OŠ Vijenac. Priznaje da se i sama kad su zadaće u pitanju susrela s problemima, osobnim dvojbama, promjenom ustaljenih navika… Ali danas tvrdi da je ovaj način rada polučio pozitivne rezultate:

I ja sam, kao i mnogi moji kolege, zadavala domaću zadaću i minusima evidentirala učenike koji je nisu napisali. Minusi su vodili nedovoljnoj ocjeni iz zalaganja. Sve sam više uočavala nedostatke i besmislenost te prakse. Naime, svi učenici nemaju iste uvjete za rad kod kuće, nemaju istu pomoć roditelja, braće i sestara, instrukcija. Učenici koji nisu napisali zadaću kod kuće, pisali su je u školi, pod odmorom ili nekim drugim predmetom. A objektivno, nisam bila ni u mogućnosti pregledati i ispraviti sve zadaće u razredu. Koja je onda svrha zadavanja domaćih zadaća – pita se na kraju Plećaš.

Ovakvim načinom rada, bez obvezatnih zadaća, željeli su postići aktivniji odnos učenika na satu, osnažiti njihovo samopouzdanje i voditi ih prema vrjednovanju vlastitog rada kako bi prihvatili osobnu odgovornost za postizanje uspjeha. Da su u tome uspješni, pokazuju im nasmiješena lica učenika, pozitivne povratne reakcije roditelja te interes brojnih drugih škola, koje bi se rado odvažile na ovakav način rada i pristupa odgoju i obrazovanju. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine | Priredio Branko Nađ, snimila Zrinka Radanović ]