Zato sam prihvatila ponudu, planirajući se premjestiti što je prije moguće.

Do danas se nisam osvrtala. Nešto me u toj dobi osvojilo. Tijekom godina postala sam vrstan stručnjak za ekscentrične učenike šestih, sedmih i osmih razreda. Naučila sam kako izvući najbolje iz njihovih posebnih osobina. Ako ste tek nedavno počeli poučavati u višim razredima osnovne škole ili imate dijete u toj dobi, uskoro ćete otkriti sljedeće osobine.

1) DO MIŠLJENJA VRŠNJAKA STALO IM JE VIŠE NEGO DO BILO ČEGA DRUGOGA

To znači da će katkad činiti stvari koje nemaju smisla, poput nepredavanja rada za koji znate da su marljivo pripremali, jer su shvatili da će ga morati pročitati naglas pred razredom. Ili odbiju kad im ponudite čokoladno mlijeko, iako znate da ga vole, samo zato što je netko rekao kako je čokoladno mlijeko za bebe.

Kako se nositi s time – pokušajte sljedeće: pronađite najsamouvjereniju djecu, onu na koju se ostali ugledaju i pokušajte ih pridobiti za projekt ili pothvat koji želite provesti s cijelim razredom. Ako Josie, cool djevojčica, kaže da voli Shakespearea, ostali će ju vjerojatno slijediti. Socijalizacija je golem motivator za djecu viših razreda osnovne škole. Ako obećate pet minuta vremena za razgovor na kraju sata u zamjenu za marljiv rad, imate izgleda pridobiti ih na punu suradnju.

2) UŽASNUTI SU ONIME ŠTO SE DOGAĐA S NJIHOVIM TIJELIMA

Nama koji smo odavno prošli adolescenciju vrlo je lako zaboraviti kako je nositi se s tijelom koje vas stalno „izdaje”. U jednom ste trenutku dijete, a već u sljedećem na vašem licu „eksplodiraju” bubuljice. Svakih nekoliko tjedana učenik višeg razreda osnovne škole suoči se s nekim novim fenomenom koji prijeti uništiti njegov društveni život.

Kako se nositi s tim – pokušajte ne skretati pozornost na njihov fizički izgled. Oni ne žele da ističete kako se njihov glas mijenja, kako su im stopala narasla ili, što je još gore, kako uopće nisu narasli. Također, ako pokušate navesti učenika da učini nešto za vas javno, bilo da se radi o rješavanju nekog problema na ploči ili dijeljenju radnih listića, a on se opire, odustanite. Ne pokušavajte pronaći uzrok tome, jednostavno prijeđite na drugog učenika. Onaj kojeg poštedite bit će vam vječno zahvalan.

3) SKLONI SU PREUVELIČAVANJU

Kažete da ste vidjeli pauka u kutu učionice? Pripremite se na penjanje po zidu i vrištanje nalik onome u horor-filmovima. Je li upravo počelo sniježiti? Opustite se i gledajte kako se ponašaju kao da nikad nisu vidjeli snijeg, viču i plješću hrleći prema prozoru. Plače li to netko u toaletu na zabavi? Pogledajte kako deset djevojčica u sprintu trči dvoranom, povlačeći jedna drugu za ruku s izrazom na licu koji kaže da je to najvažnija stvar koja se ikad dogodila. Bilo da se radi o nedostatku životnog iskustva, podivljalim hormonima ili emocijama, adolescenti su jednostavno skloni preuveličavati.

Kako se nositi s tim – vrednujte prave osjećaje koji stoje iza pretjerivanja dok pokušavate preoblikovati njihovo iskustvo u stvarnijim okvirima: „Da, pauci znaju biti zastrašujući. Dajte da ga se riješimo i vratimo na posao.” Opisujući problem smirenim, racionalnim tonom, oblikujete način na koji se zdrava, odrasla osoba nosi s malim životnim iznenađenjima. I pokušajte imati smisla za humor: umjesto da vas iritira njihovo ponašanje, znajte da će proći, a na neki je način i pomalo smiješno.

4) UŽASAVAJU SE JAVNE POHVALE

Djeca nižih razreda oduševe se kada ih pohvalite pred njihovim vršnjacima. Nagrada za redovito pohađanje nastave, učenik mjeseca, najbolji matematičar – oni „pucaju” od ponosa. Ali izvedete li učenika viših razreda pred vršnjake i izložite poetsku odu njegovim kvalitetama, vidjet ćete kako se skupio poput osušenog limuna. Imala sam učenika iz Bosne koji je bio sjajan pisac. Jednog sam dana, kad sam vraćala radove, rekla: „Želite li vidjeti što je dobar esej, pročitajte Emirov.” Mislila sam da će razred pomisliti „Opa! Ako tip poput Emira piše dobre eseje, želim i ja napisati stvarno dobar esej.” Ali, ne. Emir me je pogledao kao da sam mu upravo otela novčanik. I do je kraja godine predavao loše eseje. Ne radi se o tome da pohvala nije dobrodošla, već je problem u tome što nije želio javnu pohvalu. Trebala sam šutjeti.

Kako se nositi s time – zasigurno nastavite s pohvalama, ali ako vidite da učenik ne reagira onako kako ste se nadali, možda je to znak da više cijeni pohvalu u četiri oka.

5) NE MOŽE IM SE VJEROVATI

Doznali ste da ste trudni i želite to podijeliti sa svojim učenicima? Možete isto tako dati vijest u novine. Spremate iznenađenje za drugog učitelja i želite uključiti djecu? Smatrajte iznenađenje upropaštenim. Djeca viših razreda osnovne škole možda žele sačuvati povjerljivu informaciju za sebe, ali čim im se ukaže prilika neće moći odoljeti pokazati i oni znaju. U toj dobi ne razumiju posljedice dijeljenja informacije koja nije za dijeljenje. Što je još gore, skloni su izostaviti sve suptilnosti originalne poruke. Zato, kad kažete „Nastava gđe. Flowers malo je strukturiranija od moje”, gđa. Flowers primit će poruku „Gđa. Gonzalez kaže da ste prestrogi.”

6) UPRAVO SU SHVATILI DA STE I VI LJUDSKO BIĆE. NE, ČEKAJTE…

Djeca viših razreda osnovne škole kreću se kroz Piagetove faze kognitivnog razvoja: od potpuno egocentrične faze, gdje sebe vide kao središte svemira, do veće svijesti postojanja života izvan neposrednog okruženja. Oko 11. ili 12. godine života mladi obično ulaze u završnu fazu, gdje počinju shvaćati da drugi ljudi možda drukčije doživljavaju svijet od njih. Ali ulazak u ovu fazu traje dugo i to je krivudav put. To znači nekoliko stvar: 1) katkad će imati intenzivan interes za vaš život. Postavljat će pitanja vezana za vaš privatni život, obitelj, kakvu hranu ili filmove volite i zabavljate li se ili pijete izvan radnog vremena; 2) njihova svijest o potrebama drugih ljudi još je maglovita. Na dan kad se ne osjećate dobro i zamolite ih za petnaest minuta tišine na kraju sata, složit će se, imajući iskrenu namjeru pomoći vam. Pet minuta nakon toga vaša će se učionica opet pretvoriti u „zoološki vrt”.

Kako se nositi s time – uživajte u njihovu divljenju i zanimanju za vas, ali se nemojte iznenaditi kada dođe vrijeme da zaborave da uopće postojite. Završna faza oblikovanja pune svijesti u početku je vrlo skliska. A što je s pitanjima o privatnom životu? Odgovorite mudro: vi ste njihov uzor, profesionalac, a ne prijatelj i zato im dajte verziju svog života primjerenu njihovoj dobi.

7) UDALJAVAJU SE OD RODITELJA

Ne mogu ni nabrojati koliko mi je roditelja reklo da im djeca jedva išta govore i da nemaju pojma kako izgleda njihov školski život. Otuđivanje od roditelja dio je adolescencije. Iako im je vodstvo odrasle osobe možda potrebnije nego ikad, oni su došli u fazu kad su roditelji možda posljednje osobe od koje će potražiti vodstvo.

Kako se nositi s time – kao odrasla osoba od povjerenja u njihovim životima, vi ste u jedinstvenoj poziciji utjecati na djecu i popuniti prazninu koja je nastala njihovim samoinicijativnim udaljavanjem od obitelji i zato je vrlo važno da se ponašate zrelo: savjetujte odgovorno, potičite pametno donošenje odluka, izbjegavajte zauzimanje djetetove strane naspram roditelja. Vi ste njihovi skrbnici i pobrinite se da im to uvijek bude jasno.

8) I DALJE SU DJECA

Jednog trenutka vodite s njima duboku filozofsku raspravu o simbolizmu u Frostovoj pjesmi i oni ju zaista shvaćaju, a vi gledate kako sazrijevaju pred vašim očima. Deset minuta nakon toga proizvode zvukove uz pomoć pazuha i pitaju je li u redu piti vodu iz akvarija. Tu je i meškoljenje. Nepodnošljiva količina meškoljenja, pogotovo u dječaka. Prikazana razina zrelosti učenika viših razreda osnovne škole posvuda je te varira od djeteta do djeteta i od trenutka do trenutka.

Kako se nositi s time – ne očekujte da će zrelo ponašanje potrajati i kad se djetinjasto ponašanje pojavi znajte da je to normalno. Oni se ponašaju u skladu sa svojom dobi. Naučite kako to iskoristiti: za razliku od srednjoškolaca, osnovnoškolci pokazuju mnogo više entuzijazma kad su u pitanju stvari poput igara za ponavljanje gradiva i iznimno su voljni prenijeti poruku uredu ravnatelja ili podijeliti papire umjesto vas. Meškoljenje je također normalno. Ta tijela rastu kao luda i u nedostatku slobodnog vremena traže priliku da sagore silnu energiju. Kada meškoljenje počne ometati nastavu, znate da niste uključili dovoljno kretanja u program.

U većini slučajeva, kada kažem da predajem višim razredima osnovne škole, ljudi se trgnu i kažu nešto poput: „Opa” ili „Teška dob”. Ja kimnem i nasmiješim se, svjesna da riječ „teška” nije dovoljna. Jedna riječ nije dovoljna da obuhvati smiješnu, smrdljivu, tvrdoglavu i krhku ljepotu svih njih.

………………

NAPOMENA

• Cult of pedagogy – stranica koju vodi međunarodni tim posvećen unaprjeđenju prakse u učionici.
• Izvor: cultofpedagogy.com