…na račun uvođenja Informatike u škole, na račun puštanja u javnu raspravu odnosno e-savjetovanje predmetnih kurikuluma i kurikuluma međupredmetnih tema za prvi, peti i sedmi razred osnovne škole i prvi razred gimnazije, za koje stručnjaci tvrde da nisu usklađeni s jedinstvenom metodologijom izrade kurikuluma – sredinom studenoga dodan je još jedan biser u nisku. Biser kojim je po tko zna koji put pokazano da je Hrvatska samo deklarativno zemlja znanja, a da je ustvari zemlja licemjernih i nevjerodostojnih političara koji tu parolu tako lako izgovaraju, ali istodobno znanje ne cijene niti im je do znanja stalo.

Otkriveno je da ove godine odlukom ministrice Blaženke Divjak, temeljenoj na prijedlogu Povjerenstva za provedbu natječaja u području izvaninstitucionalnog odgoja i obrazovanja djece i mladih, Hrvatsko matematičko društvo ostalo bez financijske potpore za međunarodna natjecanja odnosno da nije odobrena potpora mladim matematičarima za pripreme i za sudjelovanje na međunarodnoj matematičkoj olimpijadi. Odluka je tim tragičnija kad se uzme u obzir da su naši mladi matematičari u posljednjih pet godina osvajali najviša odličja na matematičkim olimpijadama i da se za pripremu učenika i organizaciju puta na međunarodna matematička natjecanja brine Hrvatsko matematičko društvo uz financijsku potporu koju je dosad redovito dobivalo od Ministarstva znanosti i obrazovanja i koja je ove godine izostala.

Naime, Ministarstvo obrazovanja jednom godišnje raspisuje natječaj kojim se projektima udruga dodjeljuju sredstva, ove godine u ukupnom iznosu od oko 7,685 milijuna kuna. Na listi projekata koji su dobili potporu za ovu školsku godinu ukupno je 60 projekata različitih udruga, s rasponom pojedinačnih sredstava u iznosu od 55 tisuća kuna do oko 192 tisuće. Listu udruga i projekta Ministarstvo je javno objavilo, kao i iznose koji im pripadaju. ZELENO SVJETLO za financiranje tako su dobili projekti poput Baština – sjeme za budućnost, (D)oživi folklor na drukčiji način, Škrinjica narodne baštine, Putovima malih mjesta, Croatica za djecu i mlade, Go – igra za pet, Program PP Ljubav u pokretu, Croatian Makers liga, ali ne i projekt HMD-a koji provodi pripremu darovitih matematičara i izbor državne ekipe za međunarodna matematička natjecanja. Nakon što su matematičari javno podigli glas protiv takve odluke ministrice obrazovanja Blaženke Divjak, ona je brže bolje osigurala potreban novac i to ne samo za njih nego i za još sedam projekata koji ukupno stoje oko milijun kuna. Međutim, napravila je to prije nego što je Ministarstvo udrugama koje nisu dobile novac dostavilo obavijest o razlozima zbog kojih su im projekti odbijeni. Dakle, ministrica je samoinicijativno, prije nego što su joj stigli prigovori udruga kojima su projekti odbijeni, promijenila odnosno dopunila Odluku o dodjeli bespovratnih sredstava.

– To je prvi put da se tako nešto dogodilo u Ministarstvu. Ministrica ne poštuje vlastite odluke, ruši procedure, radi gafove i onda ih takoreći PR-ovski hoće popravljati – komentira nam sugovornik iz Ministarstva obrazovanja.

■  SVE JE TO SAMO REKLAMA  ■ 

Raspodjela novca udrugama samo je jedan od gafova ministrice znanosti i obrazovanja Blaženke Divjak koje je učinila u svom ni godinu i pol dugom mandatu. Prisjetimo se samo bure koju je izazvalo kašnjenje novca za osam tisuća učenika čije su obitelji korisnici socijalne pomoći. Tim obiteljima novac je kasnio više od tri tjedna, a krivac za to bilo je Ministarstvo obrazovanja. Ministrica Divjak to je sama i priznala, ispričavši se usput roditeljima i učenicima. Usporedno s kašnjenjem udžbenika za socijalno ugrožene, kasnila je i informatička oprema koja je školama nužna zbog uvođenja obvezne informatike. Taj je projekt, koji je imao i podršku premijera Andreja Plenkovića, u škole ušao potpuno nepripremljen – bez udžbenika, bez računala, bez digitalnih obrazovnih sadržaja te nakon skromnih i neobveznih virtualnih edukacija nastavnika. Kasnili su i tableti za škole koje su ušle u projekt Škola za život. A kad su stigli za brojne se pokazalo da nisu potpuno upotrebljivi, odnosno da nemaju kameru i da djeca s njima ne mogu obaviti sve što bi trebala u pojedinim zadatcima. Kad su se požalili na probleme koje imaju, ministrica je nastavnicima odbrusila da ne znaju koristiti digitalnu opremu…

Ministrica je po mišljenju mnogih grdno pogriješila i s eksperimentiranjem s dualnim obrazovanjem, odnosno izbacivanjem tri predmeta iz četiri programa strukovnih škola. Trgovcima, kozmetičarima, dimnjačarima i staklarima tako njezinom odlukom više ne trebaju biologija, geografija i povijest. Mnogi joj to ne mogu oprostiti, smatrajući da time pogoduje liberalnom kapitalizmu i da zakida buduće generacije učenika strukovnih škola za vrlo važno opće obrazovanje. Pojedini ugledni intelektualci upozorili su da je to civilizacijski rikverc, naglašavajući da djecu ne trebamo pripremati samo za tržište rada, koje se mijenja i nesigurno je, nego im treba dati i opće obrazovanje kako bi se svi oni koji to budu željeli u budućnosti mogli prekvalificirati.

I zakonski akti koje je Ministarstvo obrazovanja donijelo u vrijeme ministrice Divjak izazivali su burne rasprave – od predloženog Zakona o udžbenicima, koji je trebao, ali još nije dospio u Sabor pa do pravilnika o napredovanju. Ministarstvo obrazovanja na čelu s ministricom Divjak bilo je mnogima predmet izrugivanja zbog propisane gramaže i formata udžbenika, ali i formula za izračun cijene. Žestoke reakcije izazvala je i uputa o načinu izbora ravnatelja koju je u škole uputila proljetos, prema kojoj su prednost pri izboru ravnatelja trebali imati nezaposleni branitelji i djeca poginulih branitelja. Međutim, ministrica se od upute ogradila, tvrdeći da uputa nije njezina odluka već da proizlazi iz zakona o braniteljima za koji je ministrica na Vladi digla ruku. Revolt građana izazvale su i TV reklame o reformiranju škole i lakšim torbama, o Školi za život. Sve su to bile samo reklame, kažu mnogi roditelji, jer torbe su teške jednako kao i prije.

To su bili biseri samo u posljednjih nekoliko mjeseci. Njima su prethodili brojni dramatični događaji u režiji ministrice Divjak. Prisjetimo se samo sporenja s Posebnim stručnim povjerenstvom i prof. dr. Dijanom VICAN koja ga je tada vodila. Ministrica se nije smirila i nije odustala dok prof. Vican nije podnijela ostavku. Tad novoimenovana ministrica Divjak (lipanj 2017.) nije željela surađivati ni s Ekspertnom radnom skupinom koju je zatekla, a na čijem je čelu bila Jasmina BULJAN CULEJ, imenovana na to mjesto nekoliko tjedana prije izbora Divjak za ministricu obrazovanja. Činjenica je da tadašnji ERS nije bio potpun, ali i činjenica je da se njihov rad ignorirao i kako su sami tvrdili onemogućavao. U tišini na njih se zaboravilo i krenulo se u izbor nove postave ERS-a. Međutim, ni tu nije išlo sve glatko, jer se ministrica Divjak usprotivila imenovanju docenta dr. sc. Matka GLUNČIĆA na čelno mjesto ERS-a. Na kraju je bilo onako kako je željela ministrica.

Mnogi joj ne mogu oprostiti nametanje svoje volje, ali je više onih koji joj, kako tvrde, ne će oprostiti to što je u sustav obrazovanja unijela kaos.

■  KAOS U SUSTAVU  ■ 

– Moj je dojam da je ministrica naprosto izgubljena u vremenu i prostoru i da je ono što će ostaviti u sustavu i u ministarstvu nered i kaos koji će njezini nasljednici godinama morati ispravljati. Šteta zbog toga, jer je imala vrlo posloženu situaciju i mogla se istaknuti progresivnošću, jer su njezina dva prethodnika bila toliko loša da je bilo skoro nemoguće biti lošiji od njih. Međutim, nije učinila mnogo kako bi se pokazala boljom od njih. Ponavljam, to je šteta, jer je imala sve predispozicije da bude dobra ministrica. Imala je posloženu administraciju, imala je krovni dokument i ima ga, a to je Strategija znanosti, obrazovanja i tehnologije i nije morala raditi na strateškim dokumentima. Imala je jednu od bitnijih sastavnica Strategije koja je već bila u poodmakloj fazi i gotovo spremna za ulazak u školu, a to je Cjelovita kurikularna reforma. Imala je pripremljen projekt licenciranja ravnatelja, naslijedila je operativne programe za povlačenje sredstava iz fondova EU-a, što nisu mala sredstva i u njima su alocirana sva sredstva koja su potrebna za implementaciju i Strategije i CKR-a. Međutim, ona od toga nije napravila ništa. Odlučila je da brižno njeguje svoj imidž u javnosti kao nasmijane, vedre, optimistične i sposobne ministrice, međutim toliko grješaka dolazi iz tog ministarstva. A u trenutcima kad javnost sazna za tu grješku ona, nažalost, nije dovoljno zrela i odrasla, kako bih rekla, ni dorasla funkciji koju obnaša i uvijek se nešto ljuti na nekoga – krivi su mediji, glasa na Vladi za neke zakone, a kad se ispostavi da je neki loš, kao za ravnatelje branitelje, onda se posipa pepelom i govori da to nije znala, a sjedila je na Vladi i digla ruku za taj zakon – komentira mandat ministrice Divjak saborska zastupnica i bivša pomoćnica u Ministarstvu obrazovanja Sabina GLASOVAC.

Dodaje da je mnogo situacija u kojima ministrica pokazuje da se baš i ne zna nositi sa svim privilegijama i pravima koja proizlaze iz funkcije ministra, a isto tako ni s odgovornošću i obvezama koje funkcija nosi.

– Tu je malo tašta i mislim da Ministarstvo funkcionira samo na razini onoga što se može plasirati u javnost, na medijskoj promociji za koju nije bitan rad i sadržaj rada nego izvještaj o radu – naglašava Glasovac i nastavlja:

– Kad govorim o sadržaju u ministričinom mandatu, po onome što sada vidimo, jasno je da je odustala od CKR-a u kojem smo trebali imati devetogodišnju školu, u kojoj su učenici trebali biti rasterećeni nepotrebnoga gradiva, u kojoj smo trebali potpuno promijeniti koncept praćenja, vrjednovanja i ocjenjivanja, u kojoj smo trebali promijeniti koncept gimnazijskog obrazovanja i u kojem bi se u višim razredima gimnazije njegovala izbornost i djeci pružila veća mogućnost da sami stvaraju svoje programe sukladno interesima i sklonostima, u kojoj smo trebali imati školu koja bi učiteljima ostavila mnogo više prostora za projektnu nastavu, za rad jedan na jedan, za posebne kurikulume za djecu s teškoćama i za darovitu djecu. To je nešto od čega je ministrica odustala, a odustala je i od licenciranja ravnatelja i njihove profesionalizacije pa i dalje upravljanje školama prepušta beskrupuloznom utjecaju politike – nabraja Glasovac.

■  TABLETIZACIJA HRVATSKE  ■ 

Podsjeća da je ministrica odustala i od brojnih drugih projekata koji su zacrtani u Strategiji.

– Svoje djelovanje i ono po čemu će biti upamćena svela je na tabletizaciju i informatizaciju obrazovnog sustava koju ona naziva krucijalnom reformom koja će potpuno promijeniti budućnost. To je smiješno, jer i u tome se pokazalo da ova garnitura nije u stanju provesti ni najobičnije natječaje već naručuju opremu koja ne odgovara potrebama, pa su tableti bez kamera, a nakon mjesec ili dva pucaju ekrani na tabletima. I postavlja se pitanje leži li smisao njezina postojanja u određenim motivima određenih interesnih skupina, dobrim zaradama na informatičkim platformama. Ne znam koje su to skupine, ali se pitam, postavljam retoričko pitanje. Ako je ključno tabletizirati Hrvatsku i ako se dogodi to da se naručuje oprema koja treba na popravak nakon dva mjeseca, onda meni tu nešto nije u redu. Ne znam kome i kojima, ali ako je tome tako, ako je ona projektna ministrica u smislu da je lutka na koncu određenih interesnih skupina, onda je to zaista tužno. Ona zna kako će živjeti s time, ali ono što joj ne mogu oprostiti, ne kao političarka, nego kao osoba koja dolazi iz tog sustava jer do jučer sam bila u sustavu obrazovanja, jest to što će zbog svojih pokusa i nekih interesa zapravo uništiti generacije učenika – zaključuje Sabina Glasovac, ističući da je obrazovanje vrlo osjetljiv sustav i da je nedopustivo da jedan ministar radi takve pokuse na učenicima, njihovim roditeljima, učiteljima i ravnateljima.

– Mislim da je zbog svega toga ministrica zrela za smjenu, ali mislim da do smjene doći ne će jer nažalost Hrvatska trenutačno ima Vladu koja je ustanovljena i dogovorena na čvrstim trgovačkim interesima. I dokle god ruke HNS-a budu bile potrebne premijeru Plenkoviću da održi većinu i da se održi na vlasti, ta ista ministrica moći će raditi što ju je volja, moći će činiti nemjerljivu štetu u obrazovnom sustavu i Hrvatskoj. Premijer sve to tolerira umjesto da riješi situaciju i da na to mjesto dovede nekoga tko će biti mnogo osjetljiviji za sustav, tko će znati što s tim sustavom. A uvjerena sam da i u redovima HDZ-a, a možda i HNS-a takvih osoba ima – kaže Glasovac, dodavši da ju je ministrica Divjak jako razočarala, jer je vjerovala da će dobro obnašati svoju dužnost.

– No, vidite, dajte čovjeku vlast, dajte mu moć i odgovornost i tek onda možete vidjeti kakav je. Stvarno ne znam što ta žena radi, ali više me ništa ne iznenađuje. Način na koji se donose odluke i dokumenti u Ministarstvu nešto je neviđeno u dosadašnjem političkom životu u Hrvatskoj, pa ni u ovom dijelu upravljanja unutar tijela državne vlasti – tvrdi saborska zastupnica Sabina Glasovac i zaključuje:

– Moram priznati da se kao osoba koja pomno prati sustav obrazovanja, a bila sam sudionik mnogih procesa pa ih razumijem i iznutra, u ovim postupcima Ministarstva i svemu onome što se događalo u ovih godinu i pol dana, u tome apsolutno više ne snalazim, jer se odstupilo i od Strategije i od svega što je bilo javno, otvoreno, transparentno i metodološki dorađeno.

■  GUSTA MAGLA  ■ 

I prof. dr. Gvozden Srećko FLEGO kritičan je prema tome kako ministrica Divjak obnaša svoj mandat.

– Jedna je od osnovnih pogrješaka da se išlo na kurikularnu reformu koja je iščupana iz Strategije, a cijela je Strategija zapostavljena, premda je cijela Strategija postavljena tako da djeluje sinergički, da jedno područje djeluje na drugo. I stoga će rezultati, ako i budu pozitivni, biti partikularni. Škola za život gusta je magla. Svaka škola je škola za život, jer priprema učenike za život. A ako imate nešto novo onda naslov toga novoga treba biti specifična razlika u odnosu na to ostalo, što ovdje nije slučaj. Drugo, Škola za život samo je kurikularna reforma koja je necjelovita i nepotpuna, jer treba voditi računa o cjelokupnoj Strategiji, a ne samo o jednomu njezinu dijelu. Treće, strukovno obrazovanje je katastrofalno. Ministarstvo je samo priznalo da je dekonstruiralo kurikulum – kaže Flego, smatrajući da je nedopustivo u školama primijeniti programe koji nisu evaluirani, što će se najvjerojatnije dogoditi s kurikularnim dokumentima.

– Primjena neprovjerenih programa najstrašnije je što se može dogoditi u školstvu. Jedan je od ključnih problema da se želi ići u cjelovitu primjenu u sve škole, a da se ne obavi detaljna i temeljita evaluacija onoga što je postignuto ili onoga što nije bilo dobro u tome postignutome. To su nedorečeni dokumenti koji ne mogu dati optimalne rezultate nego mogu nešto samo djelomično poboljšati, ali isto tako i pogoršati. A čini mi se da je vrlo opasno eksperimentirati s nedorečenim programima na djeci – upozorava prof. Flego, koji, kao i mnogi, pamti brojne ministričine pogrješne poteze.

– Bilo je puno ministričinih gafova, pogrješnih poteza, isprika, svaljivanja krivnje na druge, na suradnike. Nemam dojam, imam zaključak da je tih pogrješaka previše, da su neke od njih eklatantne i da je način rada u školstvu u kojemu se forsiraju aktivnosti samo da bi bile aktivnosti i da bi se mogli njima pohvaliti u osnovi strašan. Drugo, stranka je prigrabila zasluge za reformu, a reforma mora biti nacionalna, temeljena na konsenzusu ili reforme nema. Treće, cijeli se niz aktivnosti forsira, o njima se dovoljno ne promisli pa se ide korak naprijed pa korak natrag. A kad je riječ o strukovnom obrazovanju, već sam nekoliko puta rekao da je riječ o fahidiotima, a fahidioti ne bi smjeli upravljati sustavom obrazovanja. Dakle, ostavka ili smjena ministrice bile bi logično rješenje. Do toga, naravno, ne će doći, jer će biti protuargumenata u stilu ‘mi smo sad zagrizli u problem i ne možemo ga ostaviti’, a osim toga mislim da će koalicijski partneri inzistirati na tome da ministrica ostane. A dokle će dovesti njezino forsiranje aktivnosti, to ćemo vidjeti. Tek se na kraju vidi što je bilo na početku. Međutim, ministrica ima i konceptualnih i izvedbenih problema tako da je situacija, kad se sve zbroji, vrlo jasna. Ona nije dorasla tom poslu – izričito zaključuje prof. Gvozden Flego, a s njime se gotovo potpuno slaže i prof. dr. Ante BEŽEN.

■  OD POČETKA SVE JE KRIVO   ■ 

– Od početka ministričina mandata pratimo samo njezine grješke. Kad stvari na početku krivo postaviš, onda slijedi lančana reakcija. Mislim da je početak to što je ministrica nekritički preuzela Jokićeve kurikulume. Trebalo je odmah napraviti valorizaciju tih dokumenata. No, sve se odvija pod političkom presijom da određeni posao mora odraditi ova ili ona stranka, politička opcija pa i obrazovanje postaje nekakvo sredstvo političke promocije umjesto da se pristupilo cijeloj priči tako da se procijeni koliko se može napraviti u obrazovnom procesu koji se ne smije podrediti političkim željama. A mi nismo nikad temeljito raspravili o starom obrazovnom sustavu da vidimo što ne valja, a što je dobro pa da nakon toga pristupimo izradi i kurikuluma i zakonodavnog okvira i strategije. Ušlo se u reformu na nedemokratski način i sve što se dalje događalo išlo je u skladu s time – komentira Bežen.

Brojne isprike, grješke i prebacivanje odgovornosti na druge, po njegovu mišljenju, nisu dobre jer vode u kaos.

– S jedne strane Ministarstvo radi da oblikuje kurikulume, a s druge je strane Ekspertna radna skupina koju je imenovala Vlada. Ali nigdje se ne vidi da te dvije instance rade zajednički i da između njih postoji veza. I postavlja se pitanje što će se dogoditi kad ministarstvo oblikuje kurikulume i kaže da su idealni, a ERS o njima kaže nešto drugo. Hoće li doći do sudara ministarstva i ERS-a ili će opet politika zbog toga što ne treba pasti ministrica ili Vlada reći da odustaju od nečega što radi ERS i da ministrici prepuštaju da izvede stvar do kraja?

Najbolji je primjer kurikuluma hrvatskog jezika, koji je Ministarstvo dalo na recenziju Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, ali nije uvažilo 95 posto primjedaba koje su stigle iz HAZU-a. Na čemu se onda temelji posao ministrice ako traži recenzije, dobije ih i ne uvaži ih i ne provede. Na čemu se zasniva ministričin posao? Na proizvoljnosti, na trenutnim uvjerenjima bez ikakve dublje podloge i podrške struke i društvenih struktura koje su za to nadležne. I ne može biti drukčiji rezultat nego donošenje odluka, povlačenje odluka, ispričavanje, produžavanje rokova, prebacivanje krivnje na druge. To je neodgovoran posao – upozorava prof. Bežen.

On, ipak, ne vjeruje da će unatoč svim grješkama biti promjena u Ministarstvu obrazovanja.

– Sve što se u politici u posljednje vrijeme događa prije ide zaključku da će ministrica postići ono što trenutačno radi, jer nema moćne oporbe u Saboru i ne će nitko u Vladi i Saboru riskirati da Vlada padne zbog obrazovanja. To se ne će dogoditi. Dakle, i dalje će se raditi na isti način dok je to političarima u interesu i dok se ne osvijeste. A onaj tko ministricu naslijedi imat će kaotičnu situaciju i stanje iz kojeg će se opet morati ispočetka izvlačiti – prognozira prof. Bežen.

■  NE ZNA SE TKO ŠTO RADI  ■ 

Izvršna direktorica Foruma za slobodu odgoja Eli PIJACA PLAVŠIĆ ministrici prvenstveno zamjera što za uvođenje u škole nije pripremljen građanski odgoj, a nije joj jasno ni kako će proći cijela procedura s kurikularnom reformom.

– Meni uopće više nije jasno što se događa i ne razumijem što će biti sa Školom za život ako sada idu nove radne skupine, nova revizija postojećih kurikuluma koja ne će biti na temelju evaluacije, jer evaluacija do tada ne će biti gotova. Je li Škola za život i to što se tamo radi ikako povezano s ovime što će ići frontalno? To mi nije jasno. Nisam shvatila je li to ista stvar ili su to dvije potpuno različite stvari. Ne razumijem je li Škola za život projekt koji ide godinu sam od sebe pa će završit i evaluirat ćemo što nam se sviđa, kao eto primjer dobre prakse, to smo probali pa je bilo uspješno zbog toga i toga, ili će to poslužiti… ili je to povezano s frontalnim uvođenjem. Ne mogu odgovoriti na pitanje kad ne razumijem što se događa – kaže Pijaca Plavšić, karikirajući pomalo cijelu situaciju sa Školom za život i evaluacijom tog eksperimenta s jedne strane te kurikularnih dokumenata s druge.

– Ako ne znate što radite, to je jako teško evaluirati. Ako ne znate koja je točno promjena koju uvodite, ako to niste dobro planirali, ako imate godinu dana i u toj godini želite sve napraviti, onda je to nemoguće. Znači, zapravo bi bilo dobro, ako se već krenulo sa Školom za život, da se napravila dobra poštena evaluacija toga. Sljedeća godina dana iskoristila bi se da se ti rezultati sažmu, da se vidi što treba mijenjati i da se na tome radi i tek onda godinu nakon toga krene u frontalnu primjenu. Ne možemo nešto evaluirati u onoj godini u kojoj to i uvodimo. Ne možemo se služiti rezultatima evaluacije želimo li nešto poboljšati. A nije mi jasno ni što radi ERS, a što Ministarstvo. Jesu li te stvari povezane ili svatko radi neku svoju priču? Da ministrica radi Školu za život i informatiku, a ERS radi pravu kurikularnu reformu – dvoji Eli Pijaca Plavšić.

Ni mnogim građanima nije jasno kakvu ulogu ima Škola za život, čemu služi taj eksperiment ako će se sljedeće školske godine u škole uvesti novi kurikulumi, odnosno ako će se krenuti s novim kurikularnim dokumentima koji su sada u e-savjetovanju. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školski portal ]