… ni profesori ni ravnatelji – čak je nemoguće premjestiti takvu djecu u drugu školu, jedini alat je razgovor”.
U dvije godine razgovor ništa nije napravio. O tome što nam je preostalo govorila je u emisiji Studio 4 Nevenka MARAS s Učiteljskog fakulteta u Zagrebu.
“Prevencija je potrebna, razgovor dobro dođe, ali treba ustrajati u tome. Problem je što naše procedure predugo traju i što se ne odmjeri dobro težina slučaja – negdje se treba promptnije reagirati, negdje razgovor dovede do rješenja“, smatra Maras.
Naglašava kako učimo djecu da treba poštivati zakone. Ako krenemo s drugim mjerama, to znači da ih mi prvi ne poštujemo, rušimo temelje na kojima smo i sami odrastali – upozorava.
Maras smatra da je veliki problem u tome što su naše obitelji, kako je rekla, desetkovane:  “Majke ili očevi koji žele ostati doma i odgajati djecu su premalo plaćeni da bi mogli na takav način funkcionirati, pa imamo najčešće cjelodnevno radno vrijeme, djeca su prepuštena sama sebi ili institucionalizirana cijeli dan i ne mogu dobiti sve što im je potrebno. Ako dijete nema organizirano slobodno vrijeme, organizira ga samo sebi, najčešće je na internetu”, kaže Maras, napominjući da se tako i sustav vrijednosti izokrenuo, a učitelj više nije autoritet.
“Sustav je jako inertan, na njega se ne možemo osloniti. Ravnatelj treba omogućiti siguran rad nastavniku, često piše Ministarstvu, tražeći savjet ili pomoć i često se dobivaju odgovori kakve nismo očekivali i staje se na stranu djeteta. Škola je mjesto nulte tolerancije na nasilje i neophodno je stati i iza nastavnika, slučajevi se trebaju procesuirati, kaže Maras.
Na novinarsko pitanje što nedostaje generacijama učenika koji su prošli kroz sustav školstva 80-tih ili ranije koji su mogli biti u kazni, dobili šamar ili šibom po dlanovima, gošća je odgovorila da je onaj sustav bio prestrog, a današnji nije liberalan, nego je postao neoliberalan. Smatra da lokalne sredine imaju velik utjecaj na ravnatelje, da se stvari počinju mijenjati ako se roditelji pobune te se nažalost učitelj osjeća potpuno nezaštićeno.
Po njezinim riječima pojedini slučajevi nam služe da poboljšamo sustav, da promišljamo na koji način možemo mudrije i pametnije to riješiti i doskočiti problemu. 

“Zašto se nitko nije upitao zašto po pedagoškom standardu možemo imati 28 učenika u razredu? Na pleća učitelja se stavlja jako velik teret, jako su velika očekivanja a on se nema na koga osloniti”, kaže Maras.
“Što se tiče konkretnog slučaja kolege u Čakovcu, ne mogu se složiti da je postupio dobro, nažalost nije. Nadam se da mu se neće dogoditi toliko loša situacija da će malo prije mirovine dobiti otkaz. Nadam se da će se na neki način i njegovo dostojanstvo zaštititi, ali u školi se takva situacija ne smije dogoditi. Nadam se da ovaj slučaj koji je poprimio toliku medijsku širinu pridonijeti nekom kvalitetnom rješenju”, poručila je također.

“Treba sada i odmah rješavati takve situacije, treba poslati jasnu poruku da društvo stoji iza učitelja. Osnova bi trebala biti promjena zakona da se napad na profesora u školi izjednači s napadom na službenu osobu, dodaje.

Po njezinu mišljenju Ministarstvo bi trebalo brže i odlučnije reagirati. “Kada je u pitanju zlostavljanje učitelja vrlo često prijavite zlostavljanje učitelja, a slučaj vam se vrati u obrnutom smislu, kao da je bilo zlostavljanje učenika jer se vrše različite pritisci.

Nevenka Maras smatra da je veliki problem to što se u školama cijelo vrijeme postavljaju dvije oponentne pozicije – roditelji s jedne strane i učitelji s druge. Kada to dvoje postane jedno i kada svu budemo puhali u isti rog s ciljem odgoja i obrazovanja naše djece, sve će ići bolje, zaključila je. [ IZ DRUGIH MEDIJA | vijesti.hrt.hr ]