Savjeti stručnjaka
POUČAVANJE SE VIŠE OD SVEGA SVODI NA ODNOS IZMEĐU UČITELJA I UČENIKA
Važnost odličnog poučavanja za dječji uspjeh
objavljeno: 14. prosinca 2018.

Pitanja koja si postavljamo uvijek su ista. Kako poboljšati kvalitetu poučavanja i učenja (i njihovu posljedicu, tj. rezultate testova)? Kako potaknuti našu djecu da budu više motivirana i kompetitivna? Kako djeci pomoći da više cijene i „pokrenu” svoje obrazovanje?

Nakon svih rasprava o novim metodologijama i kurikulumu,

  • nakon svih novih i različitih metoda poučavanja i modela ocjenjivanja
  • nakon sveg vremena i novca potrošenog na tehnologiju
  • nakon personalizacije obrazovanja i razlikovnog poučavanja
  • nakon stilova učenja i navika uma
  • nakon rasprava o kontinuiranom i formativnom ocjenjivanju
  • nakon usmjeravanja na podatke
  • nakon svih birokratskih i zakonskih zavrzlama koje danas postoje u edukaciji,

čini se da nismo ništa bliže određivanju najvažnijih faktora koji su zaslužni za uspjeh djece.

 Jedini dosljedni faktor koji možemo uočiti jest uloga učitelja, čije su sposobnosti i vještine, znanje i entuzijazam ključni za određivanje uspjeha ili neuspjeha djece koju poučavaju.

Poučavanje se naposljetku svodi na angažiranost, na to da potaknemo djecu da slušaju i budu aktivna.

Najbolje ulaganje koje bilo koja vlada može napraviti jest pred učenike staviti najučinkovitije, najtalentiranije i najbolje učitelje.

Pritom ne mislim na one koji su najbolje kvalificirani, već na one koji znaju kako oduševiti djecu i povezati se s njima, bez obzira na razinu vlastitog obrazovanja.

Mislim na one učitelje koji se mogu povezati s djecom i poučavati ih tako da ih inspiriraju i poljuljaju njihova uvjerenja.

Katkad kurikulum diktira da procesu poučavanja pristupimo na takav način kao da se svodi samo na naporan rad umjesto na inspiraciju, ali poučavanje se zapravo više od bilo čega svodi na odnos između učitelja i učenika.

Djeca će raditi napornije za učitelja kojeg poštuju, čak i ako taj učitelj zahtijeva više i inzistira na disciplini i visokim standardima. Možemo samo nagađati o tome što bi se dogodilo kada bi sav novac koji je potrošen na tehnologiju umjesto toga bio uložen u poboljšanje prepoznavanja, izbora i osposobljavanja najučinkovitijih i najstrastvenijih učitelja. Gdje bismo samo bili danas… Sigurno na mnogo boljemu mjestu!

Kad se osvrnem na izvanredne učitelje iz vlastite učiteljske karijere, posebno se sjećam učiteljice čije su sposobnosti u radu s djecom bile iznimne. Bila je stroga, beskompromisna, ali djeca su željela i tražila njezino odobrenje.

Jedne je godine preuzela posebno težak četvrti razred osnovne škole, u kojem je dvoje učenika imalo većih fizičkih i intelektualnih poteškoća te čak nije moglo ni ispisati svoja imena na tipkovnici, a ipak su oboje završili godinu s prekrasnim rukopisom – postignutim silnim ponavljanjem, vježbom, disciplinom i nepokolebljivo visokim očekivanjima.

Promijenila je njihove mlade živote i živote svih koji su imali sreće da bude njihova učiteljica.

Dobri učitelji ne trebaju sigurnost dodatnih izvora i tehnologije. Uostalom, istraživanja pokazuju da te stvari mogu umanjiti učinak procesa učenja, umjesto da mu pridonesu.

Najbolji učitelji ulaze u tu profesiju kako bi promijenili živote svojih učenika.

Iako se možda koriste dodatnim izvorima da bi oplemenili svoje lekcije, neće dopustiti da ti izvori postanu njihova lekcija. Najbolji učitelji uvijek žele napraviti i saznati više   o vlastitom zanatu, pomičući granice svog učenja i poučavanja, što je razlog zbog kojeg mnogi iznimni učitelji prerađuju ili čak redovito odbacuju svoje bilješke za poučavanje i traže nove teme i nove načine poučavanja.

Ovu sam lekciju naučio kad je od mene bilo traženo da uvedem povijesti umjetnosti kao predmet u šesti razred jedne osnovne škole na Novom Zelandu, nakon čega sam otkrio da je moje znanje o traženom razdoblju (Talijanska umjetnost 1300. – 1650.) bilo jednako manjkavo kao i moji resursi.

Te sam godine, uz nekoliko starih udžbenika i PowerPoint prezentacija, učio uz svoje učenike i na kraju školske godine bili smo najuspješniji odjel u školi.

Sljedeće sam godine otišao u Italiju i uskoro sam imao najbolje opremljen odjel za povijest umjetnosti koji je uključivao videomaterijale, CD-romove, slajdove, knjižnicu s izvanrednim knjigama i reprodukcijama, računalne programe o svakom aspektu našeg predmeta, ali moji učenici nikad više nisu postigli tako dobre rezultate.

Mislim da su bolje učili (a i ja također) zato što su morali više razmišljati, što su morali izvući ono što su mogli iz oskudnih izvora koji su im stajali na raspolaganju te zbog toga što sam i ja kao njihov učitelj također učio uz njih.

Učitelji trebaju nastaviti učiti i rasti – to nije profesija za cinične ili ravnodušne. One najbolje može se prepoznati po njihovu entuzijazmu i interesu za pedagogiju. Njih ne obilježava visoki akademski uspjeh, već želja za prenošenjem obrazovanja.

Oni su možda neortodoksni, netradicionalni, možda se koriste nizom pristupa da bi potaknuli djecu na učenje i propitkivanje onoga što ih poučavaju. Određuje ih njihova strast, njihovi standardi, širina interesa, visoka očekivanja, razumijevanje načina na koji djeca uče, suosjećanje, inzistiranje na većoj samodisciplini i odnos s njihovim učenicima.

Zanimljivo je to što djeca znaju koji su učitelji najbolji, čak i ako ih pokušavaju izbjeći u korist onih popularnijih koji im olakšavaju život. Oni ih često kritiziraju pred roditeljima zbog toga što su prezahtjevni, a tek kasnije shvaćaju priliku koju su potratili.

To su učitelji koji biraju ovu profesiju kako bi promijenili živote svojih učenika. I u tome su uspješni.

…………

NAPOMENA

  • Ujedinjeno Kraljevstvo: Telegraph je višemedijski portal za vijesti, posvećen analizi, perspektivi, mišljenjima i uvidima koje njegovi novinari pružaju svojoj raznolikoj i širokoj publici.
  • Izvor: telegraph.co.uk