Ovo je film koji svaki učitelj adolescenata mora pogledati, jer daje iskren prikaz odrastanja u vrijeme kad se svaki trenutak u životu filtrira i snima, a prihvaćanje dolazi u obliku broja „lajkova” i sljedbenika koje možete pribaviti.

Ovaj film pogađa u srž YouTube-generacije.

Znate li koliko me je učenika pitalo da se potpišem na njihov YouTube-kanal!?

Autor ovog filma, Bo BURNHAM, očigledno je proveo ozbiljno istraživanje o tome čime se zabavljaju učenici viših razreda osnovne škole. Kao i mnogi moji učenici, Kayla voli stvarati YouTube-videozapise. Njezini videozapisi neka su vrsta terapeutskih pokušaja shvaćanja svijeta koji ju okružuje. Prepuni su savjeta o tome kako biti samouvjeren, kako izaći iz vlastite zone sigurnosti i zašto je važno ne osuđivati ljude (što su sve vještine na kojima ona radi). Vidi se da je Kayla mudro i dobro ljudsko biće. Ali ona je osmašica i sve te vrijednosti malo znače kad se želiš svidjeti popularnim djevojkama i svojoj simpatiji Aidenu.

Korist je gledanja ovog filma za učitelje ta što će ih podsjetiti na užasnu i ponižavajuću zbrku zvanu pubertet. Svi smo prošli kroz njega, ali neki od nas trebaju podsjetnik na to koliko je grozno nezgodno ovo razdoblje života za učenike. Loš ten, zubne proteze za koje zapinje hrana, odjeća koja ne pristaje, svi ti užasi. U jednoj je sceni Kayla na zabavi bila jedina djevojčica u jednodijelnom kostimu, kretala se ukočeno i nespretno oko bazena okružena djevojčicama koje se smiju i igraju u bikinijima. Ovo je scena koje se sjećam iz svoje osnovne škole, ali sam ju potisnula, sve dosad.

Srećom za sve nas, pubertet u devedesetima nije sniman i javno objavljivan, hvala bogu.

Ovaj nas film također podsjeća na to da djevojčice prolaze i kroz hormonalne promjene. Mnogi filmovi prikazuju odrastanje muškaraca. Ovaj je film poseban po tome što prikazuje sve one bolne, srcedrapajuće i nezgodne trenutke kroz koje prolaze djevojčice, uključujući i scenu gdje djevojčica kaže svojoj simpatiji da ima golotinje u svom telefonu kako bi pridobila njegovu pažnju. Da ne spominjem scenu u kojoj djevojčica drži bananu planirajući vježbati oralni seks, a u tom trenutku ulazi njezin otac i kaže: „Mislio sam da mrziš banane.” U jednoj je sceni pak Kayla u automobilu sa starijim dječakom koji ju u igri „Istina ili izazov” izaziva da skine majicu. Kroz sve ove scene podsjećamo se koliko je teško i zbunjujuće razumjeti što vaši hormoni žele da učinite, a što je ispravno učiniti.

Film naglašava važnost strpljenja i brige odrasle osobe.

U cijelom se filmu Kayla svađa s ocem koji samo pokušava održati svoj odnos s njom. Stalno mu govori „Kucaj, molim te” i „Pusti me na miru”. Na kraju filma dožive trenutak međusobnog razumijevanja i tu vidimo koliko je u ovom razdoblju odnos s roditeljima važan i istodobno frustrirajući i za roditelje i za učenike. Od Kaylina oca možemo naučiti koliko je važno biti strpljiv s adolescentima. Bez obzira na to koliko vas puta odgurnu od sebe ili koliko bezobrazni znaju biti, vrlo je važno ne dići ruke od njih. Oni trebaju odraslu osobu kojoj je stalo da ih vodi kroz ovo turbulentno razdoblje, čak i kad to ne žele priznati.

Iskreno preporučujem film svim učiteljima viših razreda osnovne škole ili srednjoškolskim učiteljima. Gledat ćete očima svojih učenika i osjetiti ono što oni proživljavaju svaki dan.

———————-

NAPOMENA: 

• The Educators Room – američkiobrazovni portal čiji je glavni cilj podići svijest o važnosti učitelja u društvu te zalaganje za obrazovne reforme, čiji bi glavni nositelji trebali biti učitelji.
• Izvor: theeducatorsroom.com