10. RAZVIJTE ZDRAVU I KORISNU MREŽU ZA PROFESIONALNO UČENJE.

Povezanost s drugim ljudima pruža nam fizičku i mentalnu podršku.

9. ŠKOLSKA JE GODINA MARATON, A NE SPRINT.

A to bi trebalo imati važan utjecaj na osmišljavanje lekcija. Neke ideje učenici mogu shvatiti odmah, dok će za druge biti potrebna cijela godina. Kontinuirano se vraćajte složenijim idejama kako bi učenici imali dovoljno vremena i prilika svladati ih.

8. ZA DOBRO POUČAVANJE NE TREBA VAM BEZBROJ ALATA I STRATEGIJA.

Ne treba vam bezbroj alata i strategija za dobro poučavanje, stoga je bolje upotrijebiti samo nekoliko fleksibilnih i moćnih alata i strategija.

Npr. pravilo „40/40/40” odlična je stvar za određivanje prioriteta kada su u pitanju sadržaj, poučavanje i ocjenjivanje. Koji još alati mogu biti korisni?  Metafore, poredbe i analogije (koristite ih da bi poučavali složene ideje).

7. NIKAD NE UZIMAJTE STVARI SRCU.

Poučavanje je vrlo „ljudska” profesija, stoga je prirodno „uzimati stvari srcu”. Dapače, nema ništa lošega u tome, ali koliko god je moguće nastojite biti profesionalac na isti način na koji je i kirurg profesionalac u svome poslu. Iako se kirurzi osobno brinu o svojim pacijentima, upravo zbog toga moraju biti profesionalni, proračunati i objektivni. Nikad ne znate što neki učenik prolazi ili u kojoj je fazi svog razvoja. Neka vaše pamćenje bude kratko, jer vi ste njihova najbolja prilika da postanu nešto veliko.

6. UČENICI BI TREBALI PRIČATI VIŠE OD VAS.

Ovo je lako zaboraviti, pogotovo kad postoji toliko mnogo toga što ih morate naučiti.    Međutim, pokušajte se usredotočiti na ono što učenici uče i kako uče, umjesto na ono što poučavate.

5. VAŽAN JE NAČIN NA KOJI OBLIKUJETE SVOJE MISLI.

Ne možete poučavati ako ste iscrpljeni, pogrešno informirani, prestrogi prema sebi, nepovezani s drugim učiteljima ili ako shvaćate svoju ulogu na pogrešan način. Vaš posao nije spasiti svijet. Svako dijete treba nešto drukčije. Stoga, pokušajte usvojiti modele učenja, alate, strategije poučavanja – te se njima koristite na način koji ne zahtijeva nadljudsku snagu da biste funkcionirali.

Učenici bi trebali raditi napornije od vas.

4. VI STE PROFESIONALAC I KONTROLIRATE VLASTITE STAVOVE.

Vidite ono što želite vidjeti, stoga gledajte samo najbolje u ljudima i situacijama. Škole mogu biti mjesta puna loših politika i apsurdne birokracije. Vjerojatno ne možete promijeniti većinu toga, stoga se usmjerite na ono što možete promijeniti – a to počinje od načina na koji razmišljate.

Učenici vas uvijek promatraju – kako se ponašate prema drugima (čak i prema problematičnim učenicima); kako pokazujete suosjećanje ili preuzimate odgovornost; kako definirate uspjeh; što radite kad ste frustrirani ili uznemireni; vašu predanost i stručnost… Oni možda ne vide sve to svaki dan, ali nikad ne prestaju promatrati.

To znači da vaš glas nadilazi granice učionice, a učenici će nastaviti razgovarati o vama izvan škole.

3. OSTAVLJATE TRAJAN UTJECAJ NA UČENIKE. STOGA BUDITE OPREZNI.

Za svoje ste učenike slika autoriteta. Vi ste vjerojatno najglasniji glas u njihovim  prenatrpanim umovima. Stoga uzmite u obzir ulogu koju igrate u njihovim životima. Štoviše, način na koji vidite učenike u vlastitoj glavi apsolutno mijenja način na koji ćete razmišljati o njima, reagirati na njih i poučavati ih.

2. UČENIKE NE TREBATE PRIPREMATI ZA „STVARNI SVIJET”.

Očekujete od svojih učenika da poštuju određeni rok za predaju projekta? Odbijate im dopustiti da ponovno pišu test? Zahtijevate od njih da rade s učenicima s kojima se ne slažu? I sve to pod krinkom „stvarnog svijeta”? Da bi bile uspješne, škole moraju biti potpuna suprotnost ovim obilježjima koje smo tako ‘kirurški’ odabrali iz ‘pravog života’.

To bi trebalo biti vrijeme koje će im pomoći da uče iz svojih pogrešaka; mjesto koje pomaže zaštititi učenike od njih samih; prilika da usvoje načine razmišljanja koji se temelje na ljubavi i rastu, a ne na strahu i pravilima. Iako to ne znači da učenici nisu odgovorni za svoje postupke, osnovna je ideja jasna: škola je tu za učenike, učenici nisu tu za školu.

Ako želimo bolji svijet, ne možemo nastaviti uvoditi najgore dijelove tog svijeta u naše učionice.

1. PRONAĐITE SVOJU ‘STVAR’.

Svi moramo imati svoju ‘stvar’ kao edukatori. Što god to bilo, ono se u jednakoj mjeri sastoji od osobnog identiteta, svrhe, ljubavi i znatiželje. Bez obzira na to radi li se o učenicima, sadržaju lekcije, vašoj zajednici ili nečemu posve trećem – budite jasni u vezi s time zašto radite ono što radite i nikad to nemojte zaboraviti.

….…………..

NAPOMENA

• SAD: TeachThought portal je posvećen podršci i obrazovanju učitelja te razvijanju poučavanja u 21. stoljeću. Primarno prenosi teme vezane za istraživanje novih modela poučavanja i uloge igre u učenju te pomaže učiteljima da usavrše svoj zanat u današnjim učionicama.
• Izvor: teachthought.com