Školstvo u medijima
POTENCIJAL JE LAŽNA NADA
Problem s nadarenošću
objavljeno: 2. siječnja 2019.

Razjasnimo nešto: nitko nije rođen za bilo što, svakako ne za zamahivanje golfskom palicom ili sviranje violine. Sa sigurnošću se jedino može reći da pojedina djeca imaju određene sposobnosti koje im mogu pomoći da usavrše određenu vještinu.

Međutim, nadarenost nije jamstvo uspjeha, svijet je prepun nadarenih propalica. Ipak, mnogi se roditelji nadaju da su njihova djeca nadarena.

PROBLEM S NADARENOŠĆU

Djeca također vjeruju u mit o darovitosti. Kad god razgovaram s djecom pitam ih žele li radije biti nadareni ili vrijedni. Djeca gotovo jednoglasno odgovaraju da bi radije bili nadareni. Kad si nadaren, sve je lako. Ali ni roditelji ni djeca ne shvaćaju da darovitost može biti križ jednako kao i dar.

Budući da nadarena djeca u ranoj dobi uspijevaju bez mnogo truda, oni ne preuzimaju zasluge za svoj uspjeh [Dobio sam peticu, a nisam čak ni učio]. Bez preuzimanja zasluga za svoj uspjeh nadarena djeca katkad ne prepoznaju vezu između truda i uspjeha, a bez te veze ne mogu se ponositi svojim rezultatima. Oni ne mogu reći: „Uspio sam jer sam vrijedno radio” i možda će i u budućnosti očekivati uspjeh bez truda.

Drugi problem koji se pojavljuje kad se djeca označe talentiranom jest činjenica da prirodna nadarenost nije nešto što djeca mogu kontrolirati.

Darovita djeca nisu zaradila svoju darovitost, jednostavno su imali sreće što su im roditelji prenijeli dobre gene. Kad uspiju, taj uspjeh pripisuju svojima sposobnostima. Nažalost, kada darovito dijete doživi neuspjeh, što će se prije ili kasnije dogoditi, opet će taj neuspjeh pripisati svojim sposobnostima, odnosno nedostatku sposobnosti.

IZAZOVI S KOJIMA SE SUOČAVAJU DAROVITA DJECA

Kako bismo prikazali probleme nadarene djece, razmotrimo neke od izazova s kojima se u odrastanju suočavaju.

Zbog toga što su nadarena, ova djeca u ranoj dobi dožive mnogo uspjeha, a vrlo malo neuspjeha. Dobivaju petice, ostvaruju veće sportske uspjehe od svojih vršnjaka ili pohađaju tečajeve za napredne. U određenom se trenutku nađu na razini gdje su svi jednako nadareni, dakle vrhunski fakulteti, sportska učilišta itd.

Na ovoj razini darovitost nije ono što ih čini posebnima i njihova darovitost nije ono što određuje tko će od njih zaista postati uspješan. Ono što odvaja darovitu djecu od darovite i uspješne djece jesu vještine koje će pospješiti njihov talent.

Nažalost, darovita će djeca u određenom trenutku ustanoviti da njihov urođeni talent nije više dovoljan za uspjeh. S obzirom na to da im je sve išlo lako, mnogi od njih nikad nisu usvojili vještine, rad, upornost, strpljenje, ustrajnost, disciplinu i to ih sprječava da postignu uspjeh.

PONOVNO ODREĐENJE POJMA NADARENOSTI

Dosad ste možda stekli dojam da je nadarenost loša stvar. Naprotiv. Njezina vrijednost ili pak loš utjecaj ovise o tome kako vi i vaša djeca gledate na nju.

Ako povjerujete u mit naše kulture o nadarenosti, mislim da će dar u tom slučaju postati više teret nego blagodat. S druge strane, talent može biti sjajna prilika za postizanje velikih stvari.

EVO ŠTO PREPORUČUJEM. Ako su vam djeca talentirana, nemojte im to reći. Nema smisla. Ako ih prerano označite kao darovite, nametnut ćete im nepotreban pritisak. Bili daroviti ili ne, oni po tom pitanju ne mogu učiniti ništa. Ako shvate da su daroviti, recite im da su sretni jer imaju određen dar, ali da je to samo polazišna točka.

Hoće li ostvariti svoj talent, ovisi samo o njima.

IZBRIŠITE DAROVITOST IZ SVOG RJEČNIKA

Izbrišite riječ „darovit” iz svog rječnika. Umjesto toga razgovarajte o njihovu stavu i vještinama nad kojima imaju potpunu kontrolu i koji će im biti neophodni kako bi ostvarili svoj talent.

Nadarena djeca postići će uspjeh samo ako uživaju radeći u području svoje nadarenosti, razviju potrebne vještine i ulože maksimalan trud kako bi razvili svoje sposobnosti. Ako vaša djeca nisu darovita, to je potpuno u redu, možda će vremenom otkriti određeni talent koji je ostao neotkriven.

U svakom slučaju, oni mogu dati sve od sebe i svejedno postati uspješni.

POTENCIJAL JE LAŽNA NADA

Još jedna riječ povezana s darovitošću jest potencijal. Često čujem roditelje, učitelje i trenere kako govore: „Ona ima neograničen potencijal.”

Ali, kao što je jedan košarkaški trener jednom rekao: „Potencijal znači samo da dosad nisi napravio apsolutno ništa!” Kada dijete označite kao nekoga tko ima potencijal, uvjeravate ih da imaju nešto što možda nemaju i namećete im očekivanja koja možda nisu u stanju ispuniti. Ako izdvajate djecu koja imaju potencijal, time govorite da ste u stanju sa sigurnošću predvidjeti tko će postati uspješan. Ipak, i dalje vrlo loše predviđamo tko će biti uspješan u školi, sportu, umjetnosti i bilo kojem drugom području.

Sjetite se sve one djece „koja nisu mogla promašiti” pa su na kraju „promašila” u životu i svih onih „čuda od djeteta” koja su postala propala čuda od djece.

Na primjer, momčadi Američke nacionalne nogometne lige svake godine potroše milijune dolara pokušavajući prepoznati igrače koji će postati zvijezde, a njihovi napori ipak ostaju uzaludni.

Preporučujem da riječ „potencijal” također izbacite iz rječnika. Umjesto toga ja upotrebljavam izraz „najbolje moguće iskoristiti svoje sposobnosti”. To znači da je cilj pomoći djetetu da maksimalno iskoristi svoje sposobnosti, koje god bile, a nitko zapravo ne zna koliko je određeno dijete zaista sposobno.

NAJVAŽNIJI JE UPORAN RAD

Suprotno mišljenjima mnogih roditelja, nadarenost je precijenjena kao faktor koji pridonosi uspjehu. Dr. Anders ERICCSON, profesor sa sveučilišta na Floridi, proučavao je izvedbe profesionalaca u sportu, glazbi, matematici i drugim djelatnostima.

Otkrio je da je takozvana urođena sposobnost neupotrebljiva u predviđanju uspjeha. Najveći faktor koji omogućuje takvo predviđanje jest podatak o broju sati provedenih u određenoj aktivnosti. Naporan rad podrazumijeva da djeca moraju odvojiti određenu količinu vremena, biti dosljedni i onda kad im nije više zabavno ustrajati kroz neuspjehe i razvijati sve vještine koje su im potrebne za uspjeh.

USPJEŠAN, ALI NEDAROVIT

Radio sam u sklopu sportskog programa za mlade u Coloradu. Bio je jedan mladi sportaš, koji je zaista bio loš, zovimo ga Rick. Svi su to znali, pa i sam Rick. Ipak, Rick je bio uzor ostalima kad je u pitanju bio uporan rad.

Prvi je ujutro dolazio na trening, posljednji odlazio. Provodio je vrijeme u teretani, vodio brigu o opremi, gledao videozapise sa savjetima, čitao knjige o sportu i razgovarao s trenerima više nego bilo koje drugo dijete u timu. Na natjecanjima je bio redovito među najlošijima. Nije bio predodređen za dobrog sportaša. Neki su ga nazivali gubitnikom. Govorili su: „Kakav gubitak vremena, Rick! Zašto raditi nešto u čemu si očajan?” Srećom, Rick je odgojen u drukčijem ozračju sudjelovanja u sportu. Možete li zamisliti da stalno ulažete napor, a nikad ne doživite opipljiv rezultat? Ali Rick nije mario za rezultate. On je jednostavno volio sport.

Iako Rick možda nikad neće doživjeti sportski uspjeh, on je usavršavao životne vještine koje će mu u budućnosti itekako dobro poslužiti. Znao sam da će prije ili kasnije Rick pronaći nešto u čemu ima više sposobnosti i u kombinaciji sa životnim vještinama na kraju postati uspješan. Nakon srednje škole, upisao je dobar fakultet i sve što je naučio primijenio je na svoj akademski rad te postao iznimno uspješan. Upravo završava studij medicine s ambicijom rada u profesionalnom sportu.

Rick, koji je bio definicija neuspjeha u sportu, postao je definicija uspjeha u životu u svakom smislu te riječi.

………………

NAPOMENA

  • Psychology Today – američki časopis posvećen svačijoj omiljenoj temi – nama samima.
  • Autor: Jim TAYLOR, Ph.D. , predaje na Sveučilištu u San Franciscu.
  • Izvor: psychologytoday.com