Pedagoginja i majka troje djece Anna SEVERINEC podijelila je s nama svoje mišljenje o takvom trendu u obrazovanju.

Ne poričem da sam protivnik školovanja kod kuće. S druge strane, nitko nema pravo govoriti roditeljima kako će obrazovati svoju djecu i zbog toga ću samo ponuditi nekoliko savjeta.

Što se tiče igre kao osnove obrazovnog procesa, daleko od toga da svaka igra može biti učinkovita u obrazovanju.

Dobre i stvarno učinkovite igre osmišljavaju se danima i mjesecima, razrađuju se i prilagođavaju, mijenjaju se ovisno o dobi djece i konteksta, dorađuju se godinama i, što je najvažnije, rastu s djecom.

Infantilno viđenje igre kao čudesne razbibrige gdje se svi radosno glupiraju bez cilja i granica nema pak nikakve veze s obrazovanjem i učenjem. Čak i u životinjskom svijetu u procesu poučavanja mladih osnovnim vještinama postoje stroga pravila igre i pažljiv nadzor odraslih.

Što se tiče želje da se djeca ne opterećuju i da ih se poštedi svakog osjećaja napetosti, to jednostavno nije moguće. Učenje je rad i što to djeca prije shvate bit će sretniji u svojim budućim kognitivnim aktivnostima.

Sposobnost usredotočiti se, preuzeti nadzor nad sobom i svojim trenutnim instinktom „želim”, sposobnost postaviti cilj i dostići ga, pobijediti strah i nesigurnost, sposobnost slušanja drugih – sve su to sposobnosti sretnog čovjeka. Pustite ih da rastu uza zdravi i razumni diktat odrasle osobe, na primjer učitelja. Bez truda ne možete ni ribu iz ribnjaka uloviti i to ništa na svijetu neće promijeniti.

Što se tiče promidžbe protiv škole, često mogu čuti riječi odraslih osoba iz dječjih usta: „Učiti napamet? Pa jesmo li u školi ili ne? Ja ne namjeravam učiti napamet!”, „Zapisati? Zašto? Ja ne moram zapisivati!”

Neki roditelji izgleda nisu imali sreće sa školom dok su bili djeca. Ne sumnjam da nemalom broju djece danas ne ide najbolje u školi.

Ali škola je puna odgovarajućih odraslih osoba, to je čudesno mjesto, cijelo se čovječanstvo na njega oslanjalo stoljećima. U školama je danas mnogo toga pozitivnoga, iako o tome trenutačno nije popularno govoriti. Djeca iz škole nose golemu količinu istinski sjajnih vještina. Učenje napamet temeljna je vježba za razvoj pamćenja i govora. Pisanje rukom osnovni je alat za razvoj intelektualnih sposobnosti.

I o učiteljima. Između učitelja i učenika obvezatno mora postojati razlika. Među odraslima i djecom treba uvijek biti određena udaljenost.

Djeca moraju znati da u obrazovnom procesu postoji čovjek na kojem leži odgovornost, što znači da on ima veću sposobnost i moć donošenja odluka. Nije pošteno od roditelja tu odgovornost i obvezu donošenja odluka svaljivati na djecu.

Nećemo djetetu u ruke dati šibice, jer je za korištenje šibicama potrebno dostići određenu dob i posjedovati određene vještine. Tako je i sa znanjem. Djeca bez unutarnjih granica – to je vrlo tužan prizor. Meni je prekipjelo.

………………

NAPOMENA

•  Rebenok – ruski portal sa savjetima za roditelje djece svih dobi.
• Izvor: rebenok.by