Zanimljivosti
NAŠE ŠKOLE > IX. GIMNAZIJA, ZAGREB
Skladan dom volontera, sportaša i prirodoslovaca
objavljeno: 22. siječnja 2019.

… naučiti ih da pomaganje drugima donosi niz emotivnih dobrobiti. Upravo je odgoj kvalitetni(ji)h mladih ljudi misija zagrebačke IX. gimnazije, kojom relativno kratko ravna Sonja LUŠIĆ RADOŠEVIĆ. Govori nam da je Deveta za sve njezine djelatnike mnogo više od radnog mjesta. Svakodnevno surađuju, druže se, savjetuju, bodre, uče jednih od drugih:

– Nakon devetnaest godina rada u nastavi, predavanja matematike i informatike, nije bilo lako izaći iz nastave i početi nešto sasvim novo. Vjerovala sam da u Devetoj to mogu. Ravnateljica sam tek nepunu godinu i pol, ali mislim da svojim radom, suradnjom sa svima i normalnom komunikacijom dokazujem dano mi povjerenje. Važno je da smo svi usmjereni našem zajedničkom cilju – da Deveta bude još bolja, i za učenike i za djelatnike.

MEĐUNARODNA SURADNJA

Naravno, kontinuirano se podiže kvaliteta nastave, prateći promjene u odgojno-obrazovnom sustavu i u vremenu u kojem živimo. Tako su od uvođenja državne mature razvili strategiju kako bi se njihovi učenici mogli pripremati za te ispite već od prvog razreda.

– Rezultati državne mature, sa stopostotnom prolaznošću, potvrđuju da naši učenici ravnopravno konkuriraju drugim gimnazijama pri upisu željenih fakulteta – ističe ravnateljica.

Opremljenost škole je vrlo dobra, ali je potrebno mnogo ulagati u održavanje samog objekta. Naime, budući da je školska zgrada građena kao eksperimentalni projekt UNESCO-a 1956. godine, arhitektonski je vrlo zanimljiva, ima velike potencijale, ali je prilično trošna te na tom području moraju intenzivno raditi. Premda Grad Zagreb ulaže u obnovu pojedinih dijelova škole, za velike zahvate, poput energetske obnove, morali bi povući sredstva iz europskih fondova. Nažalost, za tako nešto, poput brojnih zagrebačkih škola, nemaju riješene vlasničke zemljišne papire.

Učenicima se nudi veliki izbor fakultativne nastave i brojni programi izvannastavnih aktivnosti. Jaka je i međunarodna suradnja. Naime, profesorica latinskog i ruskog jezika Jelena HUZANIĆ voditeljica je dvaju međunarodnih projekata Erasmus.

Jedan je projekt vezan uz razvoj „mekanih vještina” (soft skills) odnosno vještina komunikacije, samomotivacije, vodstva, odgovornosti i timskog rada. U drugome će profesori naučiti kako osuvremeniti metodologiju i kako korisno primijeniti tehnologiju, objašnjava nam Huzanić.

– Projekt je tek počeo, pa je zasad samo profesorica engleskog jezika Katarina GOSPODNETIĆ PAVKOVIĆ bila na prestižnom sveučilištu Oxford. Tamo je naučila kako bi se nastava engleskog jezika mogla održavati potpuno na engleskom, bez uporabe hrvatskog jezika u nastavi već da engleski bude i radni jezik i tema tog predmeta. Druga je vrsta aktivnosti unutar tog projekta job shadowing, gdje nastavnik iz škola partnera odabire kolegu profesora, ode u tu zemlju i tu školu te fizički zajedno prolaze pripremu i izvođenje nastave u nekoliko dana.

ČETIRI STRANA JEZIKA

Strani su jezici u ovoj školi vrlo važan segment, pa se djeci nude četiri jezika. Profesorica Huzanić vodi fakultativnu nastavu ruskog jezika. Krenuli su prošle godine i priznaje nam da je zanimanje neočekivano veliko. Očito se, kaže, ruski ponovo probija kao zanimljiv i primamljiv jezik:

– Surađujemo dobro s veleposlanstvom Ruske Federacije. Naši su učenici sudjelovali na natjecanju u recitiranju proznog odlomka iz ruske književnosti. Iako su bili potpuni početnici, dvoje naših učenika Robert ŠARIĆ i Marko BANEK osvojili su prvo i drugo mjestu u Hrvatskoj te nagradno putovanje na Krim – saznajemo od Huzanić.

Njezina kolegica Darija SMOLČIĆ predaje njemački jezik i vodi eTwinning-projekte te nam otkriva da su se u taj način stručnog usavršavanja uključili još 2010. godine. Dosad su odradili pedesetak projekata, za neke od njih dobili su i nagrade, poput nacionalne nagrade Comet. Za razliku od ostalih projekata Erasmus, eTwinning ne predviđa putovanja i razmjene profesora i učenika, no putem portala eTwinning surađuju i izmjenjuju ideje:

– Primjerice, okupe se u projektu profesori iz zemalja njemačkoga govornoga područja. Ne radi se na klasičan način nego u virtualnom okruženju kreiramo radionice, izmjenjujemo iskustva, pričamo jedni s drugima na tom stranom jeziku. Trenutačno s partnerima iz Italije i Poljske radimo na projektu Eine Reise durch DACH odnosno Putovanje zemljama njemačkoga govornoga područja. I ne obrađujemo samo jezik, već i geografske znamenitosti, kulturu tih zemlja, poznate osobe – objašnjava Smolčić.

Smatra kako je najvrjednija stvar eTwinninga motiviranost učenika. Nije tajna da se u današnje doba prosvjetari muče s time kako motivirati učenike na školske obveze. Međutim, kaže, ovakav način rada iznimno je motivirajući. I djeca uče i nauče, a da nisu ni svjesna da su učila. Velika je to stvar i za profesore, koji u izravnom kontaktu s kolegama iz drugih zemalja mogu samovrjednovati i unaprijediti svoj rad.

Profesorica Smolčić u prosvjeti radi 28 godina, u Devetoj od 2000. Svjesna je da njemački jezik po popularnost nikad neće dostići engleski, koji je svuda oko nas. Iako primjećuje da su i djeca i roditelji počeli više birati njemački kao drugi strani jezik. U jednu ruku to je posljedica crnoga demografskog trenda, budući da mnogo mladih odlazi trbuhom za kruhom, upravo u zemlje gdje im treba njemački jezik.

– Učenici se jesu promijenili i teško ih je zainteresirati za gradivo. No, to i nije toliko čudno. Jer je naš sustav zastario, način rada, pa i sami programi rada. Stoga se često služim našom Učionicom budućnosti, koja je opremljena najnovijom tehnologijom. Recimo, organiziramo videokonferencije sa stranim školama. Dakako, tehnologijom se treba znati koristiti, ali barem za izvođenje nastave ne kopiramo više silne papirnate materijale, kad za potrebe jedne lekcije strada jedno drvo – u šali zaključuje profesorica Smolčić.

NEZAUSTAVLJIVI VOLONTERI

Mirjana FRANIĆ profesorica je francuskog jezika u školi te predsjednica Hrvatske udruge profesora francuskog jezika. Svakodnevno se, kaže, trudi djeci usaditi ljubav prema tom jeziku, iako su sa svih mogućih digitalnih tehnologija bombardirani isključivo engleskim. Ipak, u svakoj generaciji postoji dovoljno gimnazijalaca koji vole francuski. U Udruzi pak profesore osposobljavaju kako osuvremeniti svoj rad i načine poučavanja, uz uporabu novih medija, ne bi li nastava jezika bila „plastičnija” i življa.

Mirjana FRANIĆ profesorica  francuskog jezika a Sonja POSPIŠIL predaje biologiju i kemiju 

………………..

– Tako motiviramo profesore, koji onda tu svoju motivaciju prenose na učenike. Ja prva ne želim biti pluskvamperfekt u poučavanju, već gledam prema naprijed i nastojim na sve moguće načine osuvremeniti svoje metode rada. Koristim se već pet godina interaktivnom pločom, mnogo i videomaterijalima. A dugi niz godina ugošćujemo i izvorne govornike, jer je učenicima važno čuti živi govor, kako bi shvatili zašto učimo strani jezik – ističe Franić.

Izvorni govornik, odnosno lektor dolazi u školu i za talijanski jezik, oba u suradnji s veleposlanstvima tih zemalja.

Profesorica engleskog Ingeborg RADIMIRI školske je volontere vodila protekle 22 godine. Godišnje okupe oko 40 aktivnih volontera, djeca vole takve aktivnosti, a taj osjećaj dobročinjenja motivira ih i na izvršavanje ostalih školskih obveza:

– Teško je pobrojati sve akcije koje smo organizirali. Istaknula bih možda naše humanitarne rock-koncerte – Deveti krug rocka I i II – jer su tu doista učenici sami sve organizirali, od motivacije mladih glazbenika iz drugih zagrebačkih škola, do osiguravanja instrumenata, tehnike, razglasa.

Škola je sa svojim volonterima disala kao jedna i prilikom akcije Trešnjevka za Mašu, za djevojčicu kojoj HZZO nije osigurao liječenje u Njemačkoj.

A osim jezika, učenici Devete jaki su u prirodoslovlju. Sonja POSPIŠIL predaje biologiju i kemiju te nam predstavlja projekt BAIka, vrijedan 1,4 milijuna kuna, iz koje su izašla tri nova kurikuluma za nastavu Biologije, Astronomije i Informatike. Pokrenuli su fakultativni predmet Biologija u praksi, gdje izlaze na teren, posjećuju razne lokalitete te učenici biologiju vide u stvarnome svijetu, od spilje Veternica do akvarija u Puli. Kroz radionice istražuju, donose zaključke, teoriju iz udžbenika pretvaraju u korisnu iskustvenu nastavu:

– Dakako, ovdje je riječ o učenicima koje prirodoslovlje iznimno zanima i kojima nije teško ostajati nakon redovite nastave, ili otići u primjerice zagrebački Muzej gljiva u središtu Zagreba i tamo provesti slobodno poslijepodne. A projekt je pokrenut kako bi se obogatio nastavni plan i program, budući da je ovaj po kojem škole rade zastario – govori Pospišil.

Uvjerena je da bi reformom trebalo osuvremeniti predmetne kurikulume i djecu što više usmjeravati da je prirodoslovlje svuda oko nas, a ne samo u udžbenicima.

IZLAZAK IZ UGODNE ZONE

Dubravka DIEL SAMARŽIJA, uz Tomislava ČAKLECA, predaje tjelesni te nam govori da se raznim projektima i natjecanjima trude što više motivirati djecu na bavljenje sportom, bilo kakvom fizičkom aktivnosti zapravo, jer sjedilački način života ostavlja traga na zdravi razvoj današnjih generacija djece i mladih.

– Nastojimo djecu potaknuti da izađu iz svoje ugodne zone, iz fotelje s mobitelom u ruci, uključujući ih u što većem broju u rekreativne sportske aktivnosti, svima pristupačne i zanimljive, projektom Vježbaonica. Tako su učenici naše škole dosad sudjelovali na utrci Terry Fox run na Jarunu, Zagrebačkom maratonu u utrci građana na pet kilometara, pohodu na Sljeme pješačenjem po Medvednici. Dostupni su im i klizanje na Šalati i u Domu sportova, skijanje na Sljemenu, streljaštvo, plivanje, odlasci na košarkaške i rukometne utakmice.

Raznim međurazrednim natjecanjima nastoji se što više djece uključiti u aktivno bavljenje sportom, a veliku pažnju posvećuju njegovanju fair-play igre, kulturi ponašanja i navijanja tijekom školskog prvenstva. Učenike ova aktivnost iznimno veseli, jer najbolji razred dobiva slobodan dan.

Škola je zapravo postala sportski prepoznatljiva, pogotovo kad se sjete velikih sportaša koji su iz nje iznjedrili – stolnoteniski olimpijac Andrej GAĆINA, košarkaši Marin ROZIĆ, Željko ŠAKIĆ i Filip KRUŠLIN te mnogi drugi koji su slične ili iste programe u školi prolazili na svom uspješnom sportskom putu.

– Valja naglasiti da Deveta pomaže u lakšem školovanju svojih sportaša tako što im omogućuje da u dogovoru s profesorima izvršavaju svoje školske obveze – ističe Dubravka Diel Samaržija.

Od nastavnika i djece s kojima smo pričali shvatili smo, dakle, da je u Devetoj podjednaki užitak raditi i školovati se, odrastati. I sve ih oduševljava toplina odnosa, otvorena vrata sviju i uvijek. Ovdje je svaki učenik cijenjena individua, profesorski rad se cijeni, a ta su dva segmenta najvažnija da bi neka škola bila dobra. Deveta to zaista jest. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine | Branko NAĐ ]