U konkurenciji 800 prijavljenih projekata iz cijele Europe osvojila je jednu od 30 nagrada te je pozvana u Bruxelles. Tamo je predstavila svoj rad, i to kao jedina predstavnica iz Hrvatske.

Riječ je bila o uglednom međunarodnom natječaju STEM Discovery Week, a Radošević je ocjenjivačku komisiju oduševila svojim projektom „Ada Lovelace, prvi programer”. Taj je rad proglašen jednim od četiri najbolja u kategoriji Djevojčice u STEM području.

✿ ČAROBNICA BROJEVA ✿ 

Učiteljica Mirela radi s dječicom od prvog do četvrtog razreda u Tršću, koja nakon toga odlaze slušati predmetnu nastavu u matičnu Osnovnu školu „Petar Zrinski”, u nekoliko kilometara udaljenom Čabru.

Projekt je osmislila i napravila, kaže, kako bi sudjelovala na školskom Danu znanosti, čija je tema bila Žene u znanosti:

– Htjela sam prikazati ženu koja je morala raditi u vrijeme kad je sve bilo podređeno muškom svijetu. Tako se rodila ideja istražiti život i rad Ade Lovelace, prvog programera ikad, pionira programiranja. Činjenica da je njezin otac bio Lord Byron, poznati engleski pjesnik, samo pokazuje da u znanosti ipak treba imati i kreativnu, umjetničku crtu, koju je Ada itekako iskoristila. Proučavala je razna polja te stvarala nacrte raznih izuma, poput letećeg stroja, proučavala je i ljudsko tijelo… Dakle, imala je široki interes, a bila je i iznimno obrazovana matematičarka, što je u to vrijeme bila rijetkost za žene.

Taj je svoj prvotni projekt nadopunila i prilagodila za natječaj, prijavila na inicijativu Scientix – STEM Discovery Week, a European Schoolnet i STEM Alliance odabrali su ga kao primjer dobre prakse za poticanje djevojčica za bavljenje znanošću, ponajprije prirodnim znanostima, matematikom, informatikom i fizikom. Žena o kojoj je pisala, Ada Lovelace, još je prije 170 godina osmislila računalni algoritam, preteču prvoga programskog jezika, na temelju teoretskog Analitičkog stroja Charlesa Babbagea.

Upravo činjenicu da je Ada osmislila algoritam, a da nikad nije vidjela tipkovnicu, ekran ili računalo, učiteljica Radoševič upotrijebila je kao motivaciju i inspiraciju djevojčicama.

✿ UČITELJI ISPRED OPREME ✿ 

Boravak u Bruxellesu, govori nam učiteljica Radošević, bio je vrlo ugodan i motivirajući. S druge strane, taj joj je boravak, dodaje, otvorio oči i osvijestio o položaju koji danas imaju učitelji u Hrvatskoj.

Naime, često možemo čuti da je u svim državama stanje u školstvu loše, ali slušajući iskustva kolega iz različitih država učiteljica Radošević počela je takve informacije primati s dozom sumnje.

– Kolege koji su bili u Bruxellesu dolaze iz različitih zemalja, od Finske, Norveške i ostalih razvijenijih dijelova Europe, pa do Rumunjske, Slovačke i sličnih zemalja, koje slove za države nižih standarda. Mogu reći da sam bila jedini učitelj koji radi u učionici bez projektora i pametne ploče odnosno iz učionice s jednim prijenosnim računalom. Većina je kolega objasnila kako imaju pristup ne samo standardnoj opremi poput projektora, nego i modernijim tehnologijama poput VR-naočala, 3D-printera i slično. I naravno, imajući takvu opremu, lakše je motivirati učenike za rad na nekom projektu!

S druge strane, činjenica da je njezin projekt izašao iz skromne hrvatske učionice, bez ikakve dodatne tehnologije, pokazuje da tehnologija nije sve što učenicima treba. Treba im odličan učitelj. Učitelj je nositelj svih aktivnosti u učionici, on je motivator, organizator i idejni začetnik svih proizvoda koji izađu iz učionice. Nikakva tehnologija ne može i ne će zamijeniti dobrog učitelja.

– U Bruxellesu sam spoznala još nešto, poštovanje i status učitelja. Ovo je bio prvi put da me nitko nije pitao u kojoj školi radim, kakva su djeca u školi, kolege itd. Prvi sam put dobila mogućnost govoriti o sebi, o svom radu, svojim idejama. To je ono što u našoj kulturi nedostaje – davanje zasluga za rad učitelja, a ne samo djece, jer su učitelji ti koji naprave ideju i izvedbu svih aktivnosti i projekata u učionici.

Statistički gledano, interes djevojčica za STEM područje je u padu. European Schoolnet ukratko je prikazao podatke koji opisuju trenutačno stanje. A i sama učiteljica Radošević primjećuje da djevojčice više biraju humanistička, društvena područja. I da ih je teže zainteresirati za STEM nego što se misli.

– Na to utječe cijelo društvo, od roditelja, učitelja, medija, filmova. Sama sam, srećom, imala sasvim drukčije odrastanje. Moji su roditelji poticali moj interes prema STEM području te su, u doba kad je to bila rijetkost, kupili kućno računalo. Tijekom školovanja nikad nisam osjetila stereotipna razmišljanja, tek kasnije, tijekom fakulteta. Nekim je ljudima bilo iznimno čudno što studiram informatiku, pa još u kombinaciji s engleskim jezikom. I tad sam uočila da stereotipi postoje. Kao učitelj, pokušavam utjecati na tu društvenu svijest, pogotovo na svijest djevojčica.

 ✿ NEJEDNAKI UVJETI ✿ 

Područje koje Radošević pokušava promovirati cijeni se i u obrazovnom procesu i na tržištu rada. Jedino što nedostaje jest poveznica između tih dviju stvari – obrazovanja i tržišta rada. U Europi se radi na tome da se škole, čak i osnovne, povežu s industrijom, kako bi učenici mogli povezati školu i kasniji stvarni život.

– Tako ih se, umjesto terenske nastave u kazalište, odvede u tvornicu robota, kako bi se i s time upoznali. U školi se organiziraju dani karijera, gdje ljudi koji rade u STEM zanimanjima djeci prikazuju svoj rad. Takva bi inicijativa bila potrebna i kod nas, pogotovo za strukovna zanimanja.

Sve u svemu, učiteljica Radošević postigla je izvanserijski uspjeh, upravo zbog činjenice da dolazi iz male područne škole. Tršće je u srcu Gorskoga kotara i djeca tamo nemaju mogućnosti kao njihovi vršnjaci iz većih sredina. Sama škola i učitelji stoga se iznimno trude osigurati im uvjete i mogućnosti za napredak.

– Našoj je djeci problem već sam dolazak u školu. Zimski su uvjeti jako teški. S druge strane, imam osjećaj da su katkad i više motivirani od učenika iz grada, baš zbog tog osjećaja odvojenosti, izoliranosti. Male škole često podcjenjuju ne samo drugi učenici, nego i kolege učitelji. Međutim, projekti poput mog dokazuju da možemo mnogo te dokazuju da imamo kvalitetu bez obzira na to gdje se nalazili – zaključuje Radošević.

Dodaje da biti učitelj znači biti voditelj učenika, kreator nastavnog procesa. Učitelj je stup društva, on je taj koji podiže i obrazuje za sva ostala zanimanja.

– Učitelj je djeci i roditelj, i prijatelj, i rame za plakanje, i psihijatar, i liječnik, i motivator, i organizator… Biti učitelj nije lako, a često ni zahvalno. Međutim, svoj posao volim i radim sa strašću, bez obzira na sve nedostatke koje ima.

Činjenica da je učiteljica iz nepoznate seoske škole osvojila nagradu na europskoj razini, i to jedina iz Hrvatske, pokazuje da se svijet ipak polako mijenja. Kad bi ovakve uspjehe država dodatno prepoznala i nagradila, napravili bismo još veći pomak. Korak bliže onom, sada već utopijskom, društvu znanja. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine |  Branko NAĐ ]