Tako je ovih dana otkriveno da je upravo naše Ministarstvo znanosti i obrazovanja u svojim redovima pronašlo osobu s krivotvorenom diplomom Sveučilišta u Zagrebu. Riječ je o ženskoj osobi s lažnom diplomom Hrvatskih studija. Sredinom studenoga 2018. zaposlena je u državnoj službi temeljem javnog natječaja. Primljena je na ugovor o radu na određeno vrijeme. Zbog toga MZO pokreće izvanredan postupak provjere vjerodostojnosti diploma za oko 90 tisuća osoba zaposlenih u sustavu obrazovanja i znanosti, za što će trebati oko godina dana.

Nedavno je i u susjednoj Bosni i Hercegovini novinarka uspjela za samo sedamnaest dana steći diplomu srednje medicinske škole iz Sanskog Mosta, a da nije bila ni na jednom satu. Spomenutu školu „završila” je s vrlo dobrim uspjehom. Točnije, diplomu je kupila za 2500 maraka odnosno nešto manje od 10 000 kuna.

Nije zapravo tajna da se preko granice, na određenim bosanskim fakultetima, može kupiti bilo koja visokoškolska diploma, s kojom se onda može zaposliti zapravo gdjegod poželite, pa i u državnoj službi, koja rijetko provjerava ispravnost diplome.

Da je tome tako, osim svježeg slučaja našega MZO-a, svjedoči, recimo, i slučaj iz 2017. godine, kad je otkriveno da je u petrinjskoj gradskoj upravi od 2010. radio čovjek s krivotvorenom diplomom. I bivša glasnogovornica PU splitsko-dalmatinske osuđena je zbog krivotvorenja diplome na godinu dana zatvora, no kazna joj je zamijenjena radom za opće dobro. Ona je još 1996. nabavila krivotvorenu diplomu, a tek je 2011. posumnjano u njezinu autentičnost.

RAD ILI NASTAVAK OBRAZOVANJA

Priznavanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija regulirano je Zakonom o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija koji propisuje postupak i nadležna tijela za priznavanje inozemnih školskih i visokoškolskih kvalifikacija.

Zakon je donesen još 2003. godine i otad se u Republici Hrvatskoj provodi priznavanje inozemnih visokoškolskih kvalifikacija (potvrđivanje formalne vrijednosti) umjesto dotadašnje nostrifikacije (potvrđivanje istovrijednosti).

Priznavanje inozemnih školskih kvalifikacija provodi Agencija za odgoj i obrazovanje i Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih (za svjedodžbe o završenoj osnovnoj i srednjoj školi), svaka u okviru svoje nadležnosti. Ako osoba treba priznavanje radi nastavka obrazovanja u osnovnoj ili srednjoj školi tad postupak priznavanja provodi škola u kojoj osoba namjerava nastaviti obrazovanje.

Priznavanje inozemnih visokoškolskih kvalifikacija od 2004. godine provodi Agencija za znanosti i visoko obrazovanje – AZVO (za diplome o završenom visokom obrazovanju) kad se radi o priznavanju za potrebe ulaska na tržište rada odnosno visoka učilišta kad se radi o priznavanju za potrebe nastavka studiranja.

Kad se utvrdi da inozemna obrazovna kvalifikacija nije vjerodostojna (odnosno da je nije izdala ovlaštena obrazovna ustanova), nadležno tijelo za priznavanje rješenjem će odbiti priznati takvu inozemnu obrazovnu kvalifikaciju. Ipak, Ministarstvo znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske nema pravnog temelja izricati sankcije pravnim ili fizičkim osobama s teritorija drugih zemalja koje izdaju nevjerodostojne isprave o završetku obrazovanja, stoji u priopćenju koje smo dobili iz MZO-a.

Hrvatska je 2009. godine donijela Zakon o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija, čime je postupak priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija odvojen od postupka priznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija. Nadležna tijela za provođenje postupka priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija, za recimo medicinske sestre ili pravnike, u pravilu su pojedine komore ili ministarstva u čijem je djelokrugu određena regulirana profesija.

Ministarstvo znanosti i obrazovanja nadležno je samo za postupke stručnog priznavanja koji se odnose na regulirane profesije u području odgoja i obrazovanja.

MEĐUNARODNE PROVJERE

Da bi se priznala inozemna visokoškolska kvalifikacija trebaju biti ispunjeni određeni kriteriji. Prije svega se mora raditi o uspješno završenom inozemnom visokoškolskom programu, koji su akreditirala nadležna akreditacijska tijela te države. U suprotnome, AZVO ne može priznati inozemnu visokoškolsku kvalifikaciju, što je i međunarodna praksa.

– Prateći međunarodna kretanja i dobru praksu te nove okolnosti do kojih dolazi u međunarodnoj akademskoj i stručnoj mobilnosti, AZVO već godinama predlaže dopune i izmjene Zakona o priznavanju. Nadamo se da bi se to konačno, prema najavama MZO-a, moglo ostvariti do kraja ove godine – govori nam prof. dr. sc. Jasmina HAVRANEK, ravnateljica Agencije za znanost i visoko obrazovanje.

Suradnjom međunarodnih mreža centara za priznavanje inozemnih kvalifikacija i mobilnosti, izrađen je koristan Vodič za vrednovanje autentičnosti isprava. Svrha je tog projekta bilas dodatno osvijestiti stručnjake koji vrjednuju inozemne visokoškolske kvalifikacije, studente, visoka učilišta, ali i širu javnost o učestalosti pojave lažnih diploma.

Nedavni slučaj krivotvorene svjedodžbe o završetku srednjoškolskog obrazovanja iz Bosne i Hercegovine pokazuje da ni naše neposredno susjedstvo nije, nažalost, imuno na trend pojave ove nezakonite djelatnosti, što poziva na dodatan oprez kod priznavanja inozemnih kvalifikacija, smatra Havranek:

– Nažalost, problem lažnih diploma, odnosno krivotvorenih isprava o završenom obrazovanju nije u svijetu ni novost ni rijetkost. To je ozbiljan problem s kojim se, osobito danas u vremenu pojačane akademske i profesionalne mobilnosti, suočavaju sve države. Stoga već godinama dobrom međunarodnom umreženošću i suradnjom svih tijela nastojimo unaprijediti postupke vrjednovanja inozemnih kvalifikacija.

Stručno osposobljeni djelatnici Agencije proučavaju inozemne obrazovne sustave iz kojih kvalifikacije pristižu na priznavanje, poznaju načine šifriranja dokumenata, sadržaje isprava, zaštitne kodove. Osim toga, svakodnevno surađuju s kolegama iz inozemstva koji rade na priznavanju te izravno kontaktiraju inozemna visoka učilišta koja su kvalifikaciju izdala. Svaki slučaj sumnje u autentičnost isprava prijavljuje se Državnom odvjetništvu.

UPITNA VJERODOSTOJNOST

Srećom, razmjeri lažiranja inozemnih diploma nisu alarmantni. Tako je od 2004. godine do danas AZVO u postupku vrjednovanja inozemnih kvalifikacija doveo u sumnju autentičnost tek pet inozemnih diploma, stečenih u Rusiji, Bugarskoj, Bosni i Hercegovini te Srbiji. Agencija također, pojašnjava nam Havranek, na upit zainteresiranih stranaka provjerava vjerodostojnost visokoškolske kvalifikacije stečene u Republici Hrvatskoj.

Hrvatska su visoka učilišta dužna, jednom u pet godina, proći zahtjevan postupak reakreditacije kojim dokazuju ispunjavanje potrebnih kriterija, a koji provodi Agencija za znanost i visoko obrazovanje.

Učinkovit i vjerodostojan sustav vanjskog osiguravanja kvalitete visokog obrazovanja, naglašava Havranek, važan je instrument u očuvanju i podizanju kvalitete visokoškolskih kvalifikacija. Stoga svaka država treba inzistirati na daljnjem unaprjeđenju takvog sustava.

Nažalost, Bosna i Hercegovina, s čijih visokih učilišta AZVO zaprima najviše zahtjeva za priznavanje inozemnih visokoškolskih kvalifikacija, nema uređen, funkcionalan i pozitivno međunarodno vrjednovan sustav vanjskog osiguravanja kvalitete visokog obrazovanja, odnosno sustav akreditacije visokih učilišta.

– Omasovljavanje visokog obrazovanja odnosno visokih učilišta u BiH bez definiranih, održivih i redovitih postupaka akreditacije i reakreditacije sigurno dovodi do pada kvalitete te time produciranja visokoškolskih kvalifikacija upitne vjerodostojnosti, a da ne kažemo upitne kvalitete – upozorava Havranek.

Tako je u travnju prošle godine na određeno vrijeme bilo zaustavljeno priznavanje visokoškolskih kvalifikacija stečenih u Bosni i Hercegovini i Republici Srbiji. Željelo se upozoriti javnost na problem koji je dulje poznat te poslati poruku mnogim hrvatskim građanima koji upisuju studijske programe na tamošnjim visokim učilištima da se unaprijed informiraju o statusu studijskog programa i samog fakulteta.

– Dakako da u ovim državama ima dobrih visokih učilišta, i baš je zbog njih važno da kvaliteta i vjerodostojnost dođu u fokus javnosti. To će posljedično biti korisno samim visokim učilištima, studentima i u konačnici tržištu rada – smatra Havranek.

Pojašnjava tako da za visoko učilište treba jamčiti akreditacija, a za postupak akreditacije određena institucija, agencija koja je provela neovisan postupak vrjednovanja i koja je također međunarodno akreditirana.

PRESUDNA JE KVALITETA STUDIJA

Time se zatvara krug i šalje jasna poruka da je pitanje kvalitete vrlo važno i zato je presudno da se naši građani dobro informiraju te potraže sve dostupne informacije o kvaliteti nekog studija i visokog učilišta, bilo u Hrvatskoj ili inozemstvu.

Na osječkom Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera, geografski najbliže spomenutoj Bosni i Hercegovini te Srbiji, trenutačno studira deset stranih državljana, dok svake godine 70-ak inozemnih studenata ostvari dolaznu mobilnost putem programa mobilnosti Erasmus+ ili CEEPUS, radi studiranja na nekom od 122 studijska programa koje izvodi 17 sastavnica Sveučilišta ili pak radi obavljanja stručne prakse, otkriva nam prof. dr. sc. Dražan KOZAK, prorektor za nastavu i studente:

– Nije nam poznato da je u posljednjih pet godina bilo zabilježeno slučajeva krivotvorenja diploma s neke od naših sastavnica niti imamo slična iskustva. Sve sastavnice našeg Sveučilišta svakih pet godina prolaze vrlo zahtjevne postupke reakreditacije. Dokaz predanosti svih naših profesora i suradnika u podizanju kulture kvalitete jest i najviša ocjena nastavnika od studenata u sklopu provedene ankete za prethodnu akademsku godinu, otkad se sustavno provodi od 2006. godine. Nastavnici su ocijenjeni visokom ocjenom 4,62.

………….   o O o    ………..

U gradovima i općinama 25 lažnih diploma

Ministarstvo uprave tijekom 2017. i 2018. godine provodilo je provjeru vjerodostojnosti isprava o stupnju obrazovanja odnosno struci službenika i namještenika upravnih tijela općina, gradova i županija. Tako je u 551 jedinici lokalne i područne samouprave utvrđeno 25 nevjerodostojnih isprava o stupnju obrazovanja i struci. Većina tih isprava, njih 21, izdana je u obrazovnim institucijama Republike Hrvatske, a četiri isprave (srednjoškolske razine) izdane su u obrazovnim institucijama Republike Bosne i Hercegovine. Inspekcija Ministarstva uprave utvrdila je da su u tijelima gradske i lokalne vlasti radili službenici sa sedam krivotvorenih diploma i 18 lažiranih svjedodžbi.

………….   o O o    ………..

Visoka učilišta mjerodavna su za akademsko priznavanje inozemnih visokoškolskih kvalifikacija, tj. za priznavanje diploma u svrhu nastavka obrazovanja. Na Sveučilištu u Splitu Ured za akademsko priznavanje godišnje zaprimi između 50 i 100 zahtjeva za nastavkom obrazovanja, a u protekla tri mjeseca zaprimljeno ih je pedesetak. Svim se zahtjevima pristupa  na isti način, bez obzira na zemlju iz koje dolaze, rekao nam je prof. dr. sc. Željko RADIĆ, prorektor za pravna pitanja Sveučilišta u Splitu:

– Nažalost, ne raspolažem podatcima o eventualnim krivotvorenim stranim ni domaćim diplomama ili svjedodžbama. Poznato mi je tek da su sva javnopravna tijela i ustanove u Hrvatskoj bile dužne zatražiti provjeru vjerodostojnosti obrazovnih kvalifikacija svojih zaposlenika. Provjere su upućivane izravno pojedinim visokim učilištima, ali nije mi poznato jesu li, gdje i u kojem broju utvrđene zloporabe. Ako takva praska postoji, za svaku je osudu.

Ni u Rijeci nemaju iskustava s krivotvorenim diplomama, no da se otkriju te bi osobe podlegle kaznenoj, ali i stegovnoj odgovornosti, objašnjava nam prof. dr. sc. Sanja BARIĆ, prorektorica za studije i studente. Ako bi se krivotvorenim dokumentom osigurao upis na neki od fakulteta, kazna bi bila izbacivanje sa studija, a ako je taj student već završio neki studij Sveučilišta u Rijeci, bila bi mu oduzeta diploma.

Na Sveučilište u Rijeci godišnje dolazi pedesetak studenata iz inozemstva, primarno na studijima medicine i ekonomije. Uz to, njih 220 putem Erasmusove razmjene u Rijeci provode jedan ili dva semestra. 

POKUŠAJ PRIJEVARE SUSTAVA

Suzana HITREC, predsjednica Udruge hrvatskih srednjoškolskih ravnatelja, govori nam da svaka škola samostalno provjerava ispravnost obrazovnih dokumenata, ali su takvi slučajevi u srednjoškolskome sektoru vrlo rijetki. Ipak, svjesna je da s inozemnim svjedodžbama učenika, ali i diplomama potencijalnih profesora, zaposlenika u nekoj od škola, treba biti oprezan:

– Bosna i Hercegovina ima drukčije posložen sustav i tamo postoji zaista mnogo studija na kojima se neredovitim putem, u kratko vrijeme i uz malo novca može kupiti diploma. To je zapravo općepoznata stvar – zaključila je Hitrec.

Priznavanje inozemnih školskih kvalifikacija o završenomu srednjem obrazovanju u strukovnim programima radi zapošljavanja ili nastavka obrazovanja od 1. rujna 2011. godine u nadležnosti je Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih. Ravnatelj Agencije Mile ŽIVČIĆ ističe da malverzacije s kupnjom diploma postoje svugdje i nije ih lako spriječiti pa niti ući im u trag:

– Razlozi za takvo nešto su raznoliki, no svode se na jasan i očiti pokušaj ljudi da prevare sustav. Nažalost, tu se ne može učiniti mnogo. Najveća je uloga države iz koje takve diplome potječu i njezinih nadležnih tijela u sprječavanju ovakvih djela.

Prema statistici Agencije, u posljednjih pet godina kazneno je prijavljeno 115 podnositelja zahtjeva za priznavanje inozemnih školskih kvalifikacija o završenom srednjem obrazovanju u strukovnim programima.

Prijestupnici se prijavljuju Državnom odvjetništvu te se istodobno prekida postupak priznavanja inozemne obrazovne kvalifikacije. Nekolicina dosad riješenih predmeta, objašnjava Živčić, pokazala je da se počinitelji ovih kaznenih djela najčešće kažnjavaju uvjetnim osudama i novčanim kaznama.

Iako su i u ovoj Agenciji svjesni lažiranja i kupnje diploma u zemljama našeg susjedstva, postupak je jednak za bilo koju državu iz koje se zaprimi zahtjev za priznavanje inozemne kvalifikacije, primjerice, čak i za Kinu. U slučaju dalekih zemalja traži se pomoć naših veleposlanstava pri kontaktiranju ustanova koje su izdale određene diplome ili svjedodžbe.

Pravno uporište za provjeru vjerodostojnosti kvalifikacija postoji u Zakonu o općem upravnom postupku kojim je propisano: ako postoji sumnja u vjerodostojnost isprave, službena osoba provjerit će po službenoj dužnosti ili na zahtjev stranke vjerodostojnost takve isprave kod suda, odnosno javnopravnih tijela koji su takvu ispravu izdali.

– Ipak, Zakon ne propisuje da se to uopće mora učiniti niti za svaku ispravu – zaključuje Živčić.

Pojašnjava da sumnju u vjerodostojnost isprave mogu izazvati najbanalnije stvari, kvaliteta papira i otisak pečata ustanove ili pak logičan slijed obrazovanja koji bi netko trebao imati, a uvidom u svu dostavljenu dokumentaciju on se pokaže vrlo nelogičnim. Ipak, sve ostaje na agilnosti službenika koji to provjerava, a potom i na odlučnosti nadležnih tijela da prekršitelje kazne. Relativno malo otkrivenih lažnih svjedodžbi i diploma u posljednjih pet godina može biti ohrabrujuće te pokazatelj da nije sve tako crno. No, s obzirom na vrlo otvoreno tržište prodaje diploma u zemljama regije, možda netko ne radi svoj posao. Barem ne kako bi trebao. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine | Branko NAĐ ]