Kad biste vidjeli kombi kojim putujem u školu mislili biste da je ukraden iz nekog muzeja. Sama plaćam prijevoz do škole i zbog toga zarađujem manje od svojih kolega koji rade u gradu.

Svaki dan putujem iz Bitole, u kojoj živim, do udaljenog sela Ivanjevci da bih poučavala učenike u dobi od šest do 11 godina u školi Koco Racin. Unatoč tome što je moje poučavanje prepoznato na nacionalnoj i međunarodnoj razini, ne mogu pronaći posao u gradu u kojem živim. Nakon 17-godišnjeg iskustva u struci i kao 42-godišnja Makedonka, to je tužna i sramotna situacija. S vremenom sam shvatila – ako nemate vremena ni ambicije za potpuni politički angažman, tad nemate izgleda za napredak u svom poslu. Podržavanje dobrih ideja u Makedoniji nije dovoljno – ništa vam ne znači biti stručnjak u nekom poslu da biste bili promaknuti, jednostavno morate imati dobre političke veze. Ako ih imate, tad možete biti što god poželite – a kao zemlja tonemo sve niže.

Kad stignem do svoje škole već sam prilično iscrpljena od puta. No, nastojim to staviti na stranu: svako dijete zaslužuje nasmijanog učitelja koji jedva čeka da ujutro pozdravi svoje učenike.

Naša škola nema financijske mogućnosti za kupnju suvremenih materijala za poučavanje, ali ja se trudim da moji učenici imaju sve što je potrebno. Izrađujemo vlastite materijale, izgrađujemo vlastito poticajno okruženje za učenje i često radimo na otvorenome.

Tijekom školskog dana nastojim ispuniti potrebe i želje svojih učenika i otkriti što bi moglo potaknuti njihovu znatiželju i zadržati njihovu pažnju. Smatram ih svojim partnerima u stvaralačkom procesu poučavanja. Jedan smo dan Štrumpfovi, a već smo sljedeći na Sjevernom polu, vježbamo čitanje i pisanje, matematiku i znanost kroz igre i priče.

Naše su priče interaktivne, neobične i zabavne, ali u isto vrijeme uključuju ciljeve učenja koje škola postavlja. Prije mjesec dana prikupila sam priče koje su napisali moji devetogodišnji učenici u knjigu koju je zatim objavila najveća izdavačka kuća u Makedoniji – Prosvetno Delo.

Do 14 sati vraćam se kući, pripremam ručak i pomažem svom 16-godišnjem sinu Bojanu napraviti domaću zadaću. Poslijepodneva obično provodim pred računalom. Često snimam i produciram edukacijske filmove da bih pokazala rad svojih učenika i svoje metode poučavanja.

Dosad sam ih napravila više od 250, a djeca jako vole biti u njima. To ih motivira da budu bolji učenici, a meni pomaže da pronađem načine na koje mogu poboljšati vlastito poučavanje.

Također provodim veći dio svoga slobodnog vremena kao volonter edukator i osposobljavam druge učitelje. Povezujem se s kolegama iz cijelog svijeta – surađujemo, dijelimo ideje i stvaramo nove projekte.

<iframe width=”560″ height=”315″ src=”https://www.youtube.com/embed/_Vn7z0RSvvQ” frameborder=”0″ allow=”accelerometer; autoplay; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture” allowfullscreen></iframe>

Obrazovanje u Makedoniji treba hitnu reformu, ali se bilo kakve promjene događaju vrlo sporo. Ja sam vjerojatno jedan od posljednjih entuzijasta koji strastveno rade za plaću od 350 eura mjesečno, s kojom jedva možete preživjeti.

Ali ne odustajem. Sve što sam postigla napravila sam sama, uz poštenje, ljubav, žrtvu i naporan rad. I namjeravam nastaviti ovako kako bih se pobrinula da moji učenici imaju najbolje moguće obrazovanje.

………………

NAPOMENA

• Ujedinjeno Kraljevstvo: TES je digitalna zajednica s više od 3,6 milijuna registriranih korisnika u 279 zemalja i teritorija te stoga najveća mreža učitelja koja pomaže savjetovati, informirati i inspirirati edukatore širom svijeta.
• Izvor: tes.com